Marko Antonini slikar koji je, prema nekim izvorima, školovanje završio na Accademia delle Belle Arti u Rimu. Godine 1875. u Hrvatsku ga je doveo grof Artur Nugent kako bi obnovio stropne i zidne slike dvoraca u Oroslavlju i Trsatu. Oslikao je zidne dekoracije i zastore na pozornici u svečanoj dvorani Hrvatske čitaonice na Trsatu. Radove su uništili Talijani 1919.-1923. Također je dekorirao prostorije Kaštela grofa Nugenta.
Antonini se kasnije nastanio u Zagrebu, gdje je tijekom 1880-ih uredio atelijer u makartovskom stilu na adresi Duga ulica 31 (kasnije Nova Ves 6). Ljetima je radio u provinciji, dok je zime provodio usavršavajući se u Italiji, Bavarskoj ili Parizu.
Antonini je izradio brojne uljane slike, ponajviše portrete i vedute, od kojih se mnoge nalaze u privatnim zbirkama. U razdoblju od 1888. do 1892. bio je dekorativni slikar u starom kazalištu na Markovu trgu u Zagrebu. Njegove dekoracije krasile su Halévyjevu operu Židovka i Zajčevu operu Afrodita 1888. godine, te Sullivanovu operetu Mikado 1892. godine. U Kazališnom muzeju nalazi se oko 50 njegovih obojenih scenografskih skica, iako se pretpostavlja da su ih izradio ili donio u Zagreb Dominik D’Andrea, dok je Antonini prema njima izrađivao kulise.
Najvažniji i najopsežniji dio Antoninijevog rada čine figurativne i dekorativne freske. Oslikao je oko 100, a prema nekim izvorima čak do 200 crkava i kapela diljem Hrvatske, Slavonije, Istre, Dalmacije i Bosne. Neki od značajnijih radova uključuju župnu crkvu u Bistri (1888), župnu crkvu u Brckovljanu (1889), franjevačku crkvu u Slavonskoj Požegi i župnu crkvu u Stražemanu (1891), župnu crkvu u Gušću (1892) i neogotičku kapelu u Brckovljanu (1894). Njegov talent posebno dolazi do izražaja u kompozicijama u prizemnim hodnicima Livadićeva dvora (današnji Samoborski muzej) u Samoboru iz 1897. godine, gdje je slikao povijesne prizore prema radovima J. F. Mückea i O. Ivekovića, ali i vlastite kompozicije, kao i vedute Molvica i Severina na Kupi.
Početkom 20. stoljeća Antonini se preselio u Bosnu, gdje je nastavio oslikavati crkve franjevačkih samostana. Neki od njegovih značajnijih radova iz tog razdoblja su oslikavanje crkava u Fojnici (1904), Varešu (1904–1906), Gorici kod Livna (1906), Kraljevoj Sutjesci (1908), Plehanu (1909), Jajcu (1911–1912) i Livnu (1913). Prema svjedočanstvima naručitelja i suvremenika, Antonini je bio poznat po visokoj tehničkoj vještini u izradi kompleksnih crkvenih kompozicija, pri čemu je vješto oblikovao ikonografske programe ovisno o zaštitniku crkve.
Antoninijeva supruga, Klotilda, bila je umjetnica specijalizirana za dekorativni vez, poznat kao “slikanje iglom”. Bila je osobito vješta u izradi zastava, grbova, kao i damskih haljina i modnih dodataka, pri čemu je težila “slavenskom” stilu.
Istaknuta fotografija: strop prostorije Kaštela grofa Nugenta na Trsatu
#Marco Antonini #obljetnica #Rijeka #slikar #zidne dekoracije
