U utorak, 22. listopada, u prepunom prostoru Gradske knjižnice Rijeka, u sklopu Mjeseca hrvatske knjige, održano je predstavljanje dviju knjiga koje tematiziraju hodočašće na Camino de Santiago, poznato i kao Put sv. Jakova. Svoje knjige predstavile su Maja Klarić s knjigom „Deset dugih dana“ i Jana Prević Finderle s djelom „Put u Santiago“. Uz razgovor i čitanje ulomaka svojih djela, autorice su publici doživljaje s putovanja upotpunile fotografijama i videozapisima.
El Camino de Santiago uključuje nekoliko hodočasničkih ruta koje vode istome cilju – do katedrale u Santiagu de Composteli, gdje se vjeruje da počivaju posmrtni ostaci svetog Jakova. Polaznici Camina dolaze iz različitih životnih okolnosti i s raznim motivacijama. Tradicionalno vjersko poimanje hodočašća polazi od ideje kako se fizičkim naporom liječi duševna bol te kako se kroz hodanje lakše pronalazi duševni mir. Finderle se odlučila na putovanje sa svojim ocem, kročeći Francuskom rutom od 800 kilometara i suočavajući se s fizičkim izazovima za koje tvrdi da čine najteži dio putovanja.
“Najveći izazov bio je fizički – svakodnevno se prelazi 25 do 30 kilometara, a na početku puta potrebno je neko vrijeme da se tijelo navikne na takve napore. Na kraju Camina ostala je ljubav prema hodanju i osjećaj smirenosti. Kroz to hodanje, čovjek se smiri, a ta smirenost nekako ostane i nakon završetka puta. Kada sam se vratila, ostala mi je želja za hodanjem. Sada, kada prolazim kroz teže životne periode, odem hodati u šumu ili planine. Knjiga je napisana tijekom samog puta; imala sam intenzivne osjećaje koje sam bilježila u obliku bilješki na mobitelu. Kada sam došla kući, shvatila sam da imam preko 130 stranica teksta, za koji sam procijenila da ima književnu vrijednost. Inače, ovo mi je peta knjiga koju sam napisala, pa stil pisanja vučem od ranije. Nešto poput putopisa, ali s detaljima intimnog razmišljanja, sjećanjima na odrastanje i na odnos s ocem, koji se razvijao tijekom Camina, gdje smo proveli mjesec dana zajedno bez ikakvih problema ili sukoba.”
Istovremeno, nekima od polaznika, pa tako i autorici Klarić, hodočašće je pružilo priliku za bijeg od svakodnevice. Autorica se na put Portugalskom rutom od 250 kilometara odlučila neposredno nakon završetka studija, preispitujući se o nastavku karijere. U šali navodi kako joj Camino nije dao odgovore na pitanja, već ih postavio još nekoliko. “Camino nas stalno zove natrag, baš zato što svaki put nudi nešto novo”, ispričala je.
Jana je objasnila svoje razloge zašto je otišla na put, kao i razlog zašto je išao njezin otac. “Čak i kad se ponekad pitamo zašto smo uopće kročili tim putem, u sebi znamo što nas je tamo dozvalo. Kada sam krenula na ‘Vrijeme badema’, taman sam završila studij Engleskog jezika i književnosti nakon čega su mi svi govorili kako me očekuje posao u školi. Meni se nije sviđala takva predodređena sudbina, i htjela sam uzeti vrijeme za sebe. Tako sam otišla na Camino. Lekcije s Camina dođu s vremenom, a ono što ostane poslije Camina, sitni su rituali poput meditacije šutnjom, svakodnevno pješačenje, rano ustajanje i slično.”
Kraj predavanja zaključila je čitanjem upečatljivog isječka iz svoje knjige:
Kiša me naučila. Nemoj se nadati da će nevrijeme brzo proći, kreni kroz njega. Koračaj kroz kapljice, ne zaobilazi ih. Na kraju nevremena nema katarze, ali ima sunca i tišine. Na kraju je kao i uvijek, bitno samo svakodnevno koračanje, postizanje malih ciljeva. Priječi 25 od 250 kilometara, sresti neko poznato lice, u pravi se tren sakriti od pljuska, osjetiti sunce na koži, neko vrijeme ne tražiti smisao.
Istaknuta i ostale fotografije: Gradska knjižnica Rijeka
#GKR #Mjesec Hrvatske knjige #Priče s Camina
