Ovaj Poetris posvećujemo Danijelu Dragojeviću, hrvatskom pjesniku, esejistu, proznom piscu, scenaristu i radijskom uredniku, koji nas je napustio u devedesetoj godini života.
Sloboda
Svatko tko je putovao zna da se jabuke nigdje ne jedu
kao na ulici i trgu nekog stranog grada.
Vjerojatno zato što grad od vas ništa ne traži,
ništa mu niste obećali, tamo niste ni dijete ni odrasli,
bez dobi i obveza zaboravljeni ste i nepoznati,
udaljeni od vlastita jezika i događaja.
Sada je kolovoz, kraj kolovoza,
i ja mislim kako bi bilo lijepo otputovati,
možda u Firencu, možda u Sienu, svakako u Toskanu,
za tim trenutkom okrugle i sjajne slobode.
Dolazi noć, ili kako se već to zove Dolazi noć, ili kako se to već zove. Te riječi kažeš svojim riječima. Što ćemo, moje riječi, pitaš ih. Ti misliš da pitaš njih, a one drže da tebe pitaju. Tko bi tu trebao kome odgovoriti? Dolazi noć, noć se ne može zaustaviti. To kažeš ti njima, to kažu one tebi. Tko kome to kaže? Što ćemo? Pitaš ti, pitaju one. A noć je na prozoru. Prozor je riječ. Gdje prozor? Dolazi noć. Tvoja noć, njihova noć. Noć koju se ne može zaustaviti. O moje riječi, vas sam jedino imao. I mi smo tebe jedino imale, kažu. Tko je tu koga imao? O čemu je bila riječ? Čiji su ovo upitnici, pitaš ti, pitaju one, pitaju upitnici. Ali to je sada ionako svejedno, i tebi i njima, Dolazi noć, noć, ili kako se to već zove. Upalite svijeću, kažeš riječima, Upali svijeću, kažu one tebi. A gdje je svijeća, pitaš ti njih. Gdje je svjeća, pitaju one tebe. Gdje je svijeća, pitate zajedno.
U pošti Žena ubodom igle pomiče datum na pečatu. Koja je godina, mjesec, dan i gdje? Dok udara (okruglo je srce) broji kao da se želi uspavati. Kroz prozor se vidi brdo, rub šume, sivi zid.
Danijel Dragojević, hrvatski pjesnik i esejist (28.1.1934. – 19.2.2024.). Diplomirao je 1958. povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Do 1967. živio je kao profesionalni književnik u Splitu, a potom u Zagrebu, radeći kao urednik na Trećem programu Hrvatskoga radija.
Ulazak u književnost Danijela Dragojevića obilježen je “razlogovskim” naraštajem hrvatskih pjesnika (Razlog, 1961.–68.). U svojoj prvoj zbirci poezije, Kornjača i drugi predjeli (1961.), koja je nastala u razdoblju dominacije “razlogovaca”, pokazao je pjesničku samosvojnost u izrazu te udaljavanje od uobičajenih poetskih obrazaca naraštaja. Do 1985. godine objavio je jedanaest zbirki pjesama i kratkih proznih djela (O Veronici, Belzebubu i kucanju na neizvjesna vrata, 1970.; Prirodopis, 1974.; Izmišljotine, 1976.; Razdoblje karbona, 1981.; Rasuti teret, 1985. i dr.), a nakon devetogodišnje stanke objavio je zbirke Zvjezdarnica, Cvjetni trg (1994.), Hodanje uz prugu (1997.), Žamor (2005.), te Negdje (2013.) i Kasno ljeto (2017.).
Njegova poezija ističe se erudicijom i poznavanjem likovne umjetnosti (“fenomenologija oka”, Z. Mrkonjić), te fenomenološkim proučavanjem svijeta svakodnevnih i običnih stvari u kojima prevladava raznolikost pojedinačnosti (Rasuti teret), koje nastoje formirati smislenu cjelinu (Izmišljotine). Njegova “poetika očitosti” (Z. Mrkonjić), u kojoj male, sporedne i nepoetične stvari postaju predmetom pjesničkog izražavanja, usmjerena je na pisanje kao akt imenovanja, u kojem jezik više ne služi samo komunikaciji već i kao sredstvo mišljenja, izražavanja i djelovanja (C. Milanja).[1]
[1] Hrvatska enciklopedija, Dragojević, Danijel; usporedi s: https://www.enciklopedija.hr/clanak/dragojevic-danijel, (19. veljače 2024.)
#Danijel Dragojević #In Memoriam #poetris #poezija
