„BARTLEBY je više od majstorije ili dokolice oniričke mašte; to je, zapravo, tužna i iskrena knjiga koja nam pokazuje bitnu beskorisnost, što je jedna od svakodnevnih ironija svemira.“
(Borges, predgovor, hrvatski prijevod Melville-ova „Bartleby“-ja, 1988.)
„Znam da će slučajevi kakav je moj, koji su danas iznimni i zapanjujući, vrlo brzo biti otrcani.“
(Borges, DEUTSCHES REQUIEM, 1949.)
Pogledamo li neke od dokumentaraca i „vintage“ glazbenih video spotova o „starinskoj“ Odessi (Ukraina), o Berlinu (Njemačka), o „ Palestini 1920.“ (vidi na Al jazeera Balkans), o nekadašnjoj, „drevnoj“ Siriji od prije stotinjak godina, pa te dirljive, ganutljive i lijepe prizore i pjesme uz neizbježan napad mučnine (otprilike onakve kao u „Mučnini“ J. P. Sartre-a!) usporedimo s užasnim prizorima i svakodnevnim sumračnim medijskim „izviješćima“ iz Ukrajine, Palestine („Pojasa Gaze“, „Okupirane Zapadne ..“ i sl. ), Libanona, ne možemo, barem ja ne mogu – nego da odmah pomislim na frapantnu „trans – nacional – socijalističku“ intimnu ispovijest znamenitog i veoma znakovitog Borgesovog „fikcionalnog“ nacističkog zlotvora Otto-a Dietrich zur Linde-a, koje „On“ izriče / zapisuje čekajući na pogubljenje („veljače 1946.“ ) u nezaboravnoj Borgesovoj kratkoj priči „Deutsches Requiem“ objavljenoj u „El Aleph“ 1949. godine.
„Sjetimo se“ samo nevjerojatnog razvoja ideja, planova, prijedloga (a potom „povijesnih odluka“ i – činova ) u glavama nacional-socijalističkih glavešina poput Hermanna Goeringa i inih, o „smještanju“, „premještanju“ europskih Židova bilo na – Madagaskar (!) bilo u – gdje? – paaa, pravo u Palestinu! Što „nije prošlo“ bez otpora od strane Ujedinjenog Kraljevstva i ostalih (Saveznici) 1938. – 1940., te se stvar „riješila“ na način općepoznatog „konačnog rješenja“ (vidi: Holokaust, Shoah…) do 1945.! E da bi „nakon kapitulacije Trećeg Reich-a“ IPAK, „glede & unatoč“ „cionisti“ i „Saveznici“ (Zapadna Europa) poduzeli konkretne korake BAŠ u smjeru – Palestine, Bliskog Istoka. Usprkos nezgodnoj i nepriličnoj predratnoj i ratnoj „pretpovijesti“ rješavanja (?) pitanja „židovskog“ i „palestinskog“!
Mračna poanta (kao što danas već i dnevni listovi poput riječkog „Novog lista“ lamentiraju svakodnevno o „Sumraku Čovječanstva“!) u „Otto-vim“ mislima i ispovijestima u „Deutsches Requiem“-u jeste u veoma preciznom i intenzivnom osjećaju pobjede, gotovo trijumfalnog ispunjenja Sudbine Svijeta, zajedno s „kapitulacijom Njemačke“ (Trećeg Reich-a) odnosno najdubljih i najviših ciljeva i metodologije novoprobuđene i ratoborne Volje za Moći (WILLE ZUR MACHT, Nietzsche) – onkraj katastrofe „Sila Osovine“. Interesi „Kapitala“ nisu „kapitulirali“, pa niti neke „sumanute“ ideje, planovi i prakse „naci“-ja (ne samo „nacija“) iz predratno – ratnih i poratnih „nesmiljenih“, „olovnih“ vremena. Štoviše – „samo“ su GLOBALIZIRANE, postale – „novonormalnima“, „banalnima“, „trivijalnima“, čak – „otrcanima“, kako se izrazio Borgesov Otto Dietrich zur Linde.
Možemo sad namjestiti na neki prastari gramofon koju ozbiljnu, klasičnu ploču s, recimo, Brahmsovim „Ein Deutsches Requiem“ te uz te zvuke dokono kontemplirati o oproštajnim, „konačnim“ riječima, porukama Borgesovog Otta (hrvatski prijevod Marko Grčić):
„Sad se nad svijetom nadvija NESMILJENO DOBA“ [istakao: „Riječki Cinik“]. Mi ga kujemo, mi koji smo već njegova žrtva. Zar je važno ako je Engleska čekić, a mi nakovanj? Važno je da vlada nasilje, a ne ponizna kršćanska plašljivost. Ako pobjeda, nepravda i sreća ne pripadnu Njemačkoj, neka pripadnu drugim narodima. Neka nebo postoji pa makar naše mjesto bilo u paklu.
Gledam svoje lice u zrcalu da bih doznao tko sam, da doznam kako ću se ponijeti za koji sat, kad se suočim s krajem.
Tijelo mi, možda, ćuti strah, ja ne. / veljača 1946.“
.jpg){kind=link}
Naslovnica: Optuženici na Nürnberškom suđenju za ratne zločine. S lijeva na desno, Hermann Goering, admiral Karl Doenitz, admiral Erick Raeder, Rudolf Hess, Baldur von Schirach i Joachim von Ribbentrop. Fotografija sa stranice Trumanove predsjedničke knjižnice, NARA. Napomena: Čovjek u sredini je navodno dvojnik Rudolfa Hessa. Izvor.
#Deutsches Requiem #Gaza #Palestina #ranko Cerovac #Riječki cinik