Razgovor s Marinom Blaževićem, intendantom HNK Ivana pl. Zajca, objavljen na portalu ArtKvart u tri dijela, izazvao je poprilično reakcija kulturne i političke scene, naročito onog njezinog dijela na kojega se Marin Blažević žestoko obrušio. Jedan od njih je i Dražen Mikulić, prvak drame HNK Ivana pl. Zajca, riječki glumac s 33-godišnjim kazališnim stažem.
– Odmah na početku razgovora Marin Blažević dotaknuo se mene kao nasilnika iz Kazališnog vijeća, koje je on uspio, kako kaže, ispratiti u besputnu povijest riječke kazališne neozbiljnosti. Kaže intendant da će neki od njih možda i pokušati isplivati iz svog blata, no jedino mjesto gdje se još mogu sakriti jest ono iza stupa srama. Pa može li itko na svijetu ili u ovoj državi, ma koliko bila smiješna, ovako nazvati tijelo koje njega kontrolira? Tijelo koje je izabrano na izborima, Kazališno vijeće je kontrolni mehanizam intendanta. Grad je postavio svoja tri člana da ne mora brinuti o tome kako će intendant upravljati njihovim novcem, već da ta tri člana Kazališnog vijeća u ime Grada brinu da sve bude po zakonu. Umjetnici su mene izabrali da u njihovo ime govorim i brinem o kazalištu u Kazališnom vijeću, Slavka Sekulića su izabrali svi djelatnici Kazališta. Dobio sam 75 posto glasova umjetnika. Pobijedio sam u trenutku kada sam već govorio da Marin Blažević, moram naglasiti da nemam ništa osobno protiv njega, osim što nije osoba koja dobro vodi Kazalište. Usudio sam se to javno reći, drugi su se bojali. Znajući da sam protiv Marina Blaževića umjetnici su dali meni glasove i ovlastili me da dalje krenem tim putem. I Marin Blažević to tijelo naziva razbojnicima i niškoristima jer su se usudili ustvrditi da on ne poštuje Statut kazališta, ne usvaja odluke Kazališnog vijeća i nije dobra osoba za čelno mjesto HNK Ivana pl. Zajca ! I to ne nadglasavanjem, unisono 5-0. Svih pet članova je reklo isto, odnosno predložili smo Gradskom vijeću da Marin Blažević nije dobra osoba na čelu Kazališta. Mi nismo imali ovlasti razriješiti Marina Blaževića, predložili smo to Gradskom vijeću, Gradsko vijeće je naš prijedlog usvojilo i donijelo odluku koju je u konačnici ministrica poništila jer je na to, prema Visokom upravnom sudu, imala pravo. Zar nije malo čudno da prije nego je Kazališno vijeće uopće donijelo odluku o razrješenju Marina Blaževića dolazi mail, svim članovima Kazališnog vijeća, od ministrice da neće dozvoliti smjenu Marina Blaževića. Kazališno vijeće u tom trenutku još nije donijelo odluku, njezin mail je došao prije početka sjednice.Kazališno vijeće ipak donosi prijedlog odluke o razrješenju Marina Blaževića, mjesec dana kasnije Gradsko vijeće donosi odluku koja na Visokom upravnom sudu pada. U Statutu HNK Ivana pl. Zajca stoji da jedna od stvari zbog koje se može razriješiti intendant jest neprihvaćanje financijskog i programskog izvještaja od strane Gradskog vijeća. A to se dogodilo. Na kraju krajeva, programsko i financijsko izvješće nije prošlo niti ove godine. Nadalje, u Statutu stoji da je intendant dužan na upit pokazati sve one dokumente koje Kazališno vijeće traži, Kazališno vijeće tada je na uvid tražilo ugovore i anekse ugovora ravnatelja, kao i diplome od dva ravnatelja, što njihovo radno mjesto zahtjeva. Nikada to nismo dobili. Treći razlog za razrješenje je ako intendant ne traži dozvolu od Kazališnog vijeća za djelovanje izvan Kazališta. On je radio za EPK, a nije tražio dozvolu Kazališnog vijeća. Radio je za honorar za drugu ustanovu, započeo je praktično u jednom dahu svoj gotovo pa monolog Dražen Mikulić, prvak drame HNK Ivana pl. Zajca.
Dražen Mikulić odlučio je da neće ostati dužan, odnosno da je dužan pojasniti neke od navoda Marina Blaževića, koji se tiču njega kao člana Kazališnog vijeća i umjetnika.
– U Rijeci postoji još jedan HNK, HNK Rijeka. Zamislite da Upravni odbor HNK Rijeka predloži Damiru Miškoviću da bi bilo dobro da za sportskog direktora stavi xy osobu, koja je do tada pisala monografije nogometnih klubova u Hrvatskoj. I Damir Mišković kaže dobro, može. Ta xy osoba postane sportski direktor HNK Rijeke, a onda sam sebe postavi za trenera. Pritom sve one igrače iz postave stavi na klupu ili ih potjera u druge klubove, a on dovede svoje igrače. Upravni odbor nakon svega kaže da ta osoba nije dobar trener, a nije niti dobar sportski direktor. I predloži Miškoviću da ga makne. Damir Mišković pristane, kaže toj osobi moraš otići, ali onda se umiješa ministar sporta i kaže: „Neće ići. Ostaje!“.
To je potpuno ista situacija kao i u HNK Ivana pl. Zajca. Marin Blažević je sam sebi dao 15, 16 opernih režija, a da prije toga nikada ništa nije režirao. U praktičnoj izvedbenoj kazališnoj umjetnosti imao je samo četiri dramatizacije. Onaj koji ništa ne valja, u ovom slučaju sam to ja kao Dražen Mikulić, je do Blaževićevog dolaska u Kazalište imao osamdeset premijera u HNK Ivana pl. Zajca, bio je poznat po filmovima, televiziji, dobivao je neke nagrade, a od Blaževićevog dolaska ima tri premijere. Zar tu nije nešto čudno?
Dražen Mikulić je bio članom Kazališnog vijeća HNK Ivana pl. Zajca i u posljednjem sazivu, iako je bio izabran kao predstavnik umjetnika odlučio je da neće konzumirati to pravo, odnosno podnio je ostavku. Zašto, ako je to način na koji se može kontrolirati rad intendanta?
– Odlučio sam otići zato što je gradonačelnik Marko Filipović u Kazališno vijeće postavio tri nova člana, umjesto tri člana koja nisu bila za Marina Blaževića. Iz kvote Grada u Kazališnom vijeću sjede tri Marinova prijatelja, ostaju još dva člana iz kazališta koja će u budućnosti uvijek biti nadglasana. Onda sam rekao OK, eto Vam prijatelji. Najnormalnije je da u tijelo koje kontrolira intendanta staviš njegove prijatelje, dobro možda mu i nisu prijatelji, ali su ljudi koji u svakom svom nastupu branili Marina Blaževića. Na tribinama, društvenim mrežama… Evo jedan primjer kako je odlučivalo to „razbojničko“ Kazališno vijeće. Marin Blažević je tražio, na jednoj sjednici, da se isplate Plavoj laguni, odnosno Hotelu Bonavia, neplanirani troškovi spavanja, jedan račun od 195 tisuća kuna i drugi račun od 175 tisuća kuna. Koji su to neplanirani troškovi od 375 tisuća kuna? Pitao sam zašto nas pravi budalama, jer Kazališno vijeće odlučuje o računima od 100 do 200 tisuća kuna, intendant od 0 do 100 tisuća kuna, a preko 200 tisuća kuna odlučuje Grad Rijeka, zašto taj račun nije zbrojio i poslao gradonačelniku ili zašto nije ta dva računa rasporedio na deset računa, pa ih potpisao sam. Spriječili smo nepotrebno trošenje novca, a za to smo dobili od gradonačelnika pismo da zbog odluke Kazališnog vijeća, koje nije usvojilo programsko i financijsko izvješće, djelatnici Kazališta neće dobiti osobni dohodak. To nam je bila hvala. Ono što moram naglasiti je da po novom Zakonu o kazalištima gradonačelnik ima ovlasti razriješiti intendanta, pa ako je tada ministrica spriječila razrješenje, zašto sada gradonačelnik ne bi poštivao odluku Gradskog vijeća, koje iznova nije prihvatilo programsko i financijsko izvješće Marina Blaževića, i razriješio ga. Zašto ne bi pokazao da ima hrabrosti to učiniti, pita Dražen Mikulić pa onda nastavlja:
Razbojnici i hohštapleri iz Gradskog vijeća koji ne znaju što je dobro za ovaj Grad, Možemo, PGS, MOST, Akcija mladih, Unija Kvarnera… To je sve ništa, i koliko se sjećam najavio je i tužbu protiv njih. A onda kaže da su ga građanke i građani Rijeke ipak podržali. Pa zar u Gradskom vijeću ne sjede predstavnici građana i građanki Rijeke. Građanke i građani Rijeke malo znaju, a malo ne znaju što rade.
Zaboravlja se da je Marin Blažević tražio razrješenje petnaest mjeseci prije isteka mandata. Kazališno vijeće je reklo da to ne može, to je reklo i Gradsko vijeće. Na toj istoj sjednici je izglasano i nepovjerenje intendantu. Jedna odluka se poštuje, a druga se ne poštuje. Prijatelju, budi faca i reci, želio sam otići i idem. Ne poštujem tu vašu odluku, ne poštujem Gradsko vijeće. Odlazim. No, to je sada u drugom planu.
Kada je Marinu Blaževiću ministar Hasanbegović poručio da ga neće potvrditi, tada se on pozivao na Gradsko vijeće kojemu on jedino služi i na građanke i građane Grada Rijeke, koji valjda jedini znaju tko je dobar za mjesto intendanta. Sada to Gradsko vijeće i te građanke i građani Rijeke to više ne znaju? Tada, 2016. godine, Marin Blažević je rekao: „…. osporeno je pravo lijevoj i crvenoj Rijeci da sama odlučuje o Upravi ustanove kojoj je jedini osnivač i vlasnik za koju godišnje izdvaja oko 41 milijun kuna, nasuprot mizernih 1,5 milijuna kuna koje daje ministarstvo.“. Sada smo imali prilike pročitati njegove riječi u malo drugačijem kontekstu.
Ono što je Dražena Mikulića, kao glumca koji već više od tri desetljeća gazi riječkim daskama koje život znače posebno zasmetalo su odlasci iz Kazališta.
– Hrpa ljudi je otišla iz Kazališta jer je to bio najlakši put. Odlazili su prvaci Kazališta, odlazili su ljudi pred mirovinu, otišao je Liverić, Jureško, Damir Orlić, da spomenem samo neke svoje kolege, odlazili su ljudi koji su došli za njegova mandata, svi su valjda otišli na bolje. Ja eto, jadan, nemam gdje otići pa ostajem. Pita se Marin Blažević tko bi, osim članova PGS-a, gledao Dražena Mikulića u ulozi Macbetha umjesto Aleksandra Cvjetkovića ili Ozrena Grabarića? Što bi to trebalo značiti? To je isto kao da se postavlja pitanje u vezi, Novog lista tko bi, osim možda članova SDP-a, volio da sa Svjetskog prvenstva u nogometu izvještava Kristian Sirotich, umjesto Marka Cvijanovića ili Dražena Krušelja. Indikativno je da je Marin Blažević došao u tandemu s Oliverom Frljićem, nakon dvije godine Oliver Frljić je nestao, a Marin Blažević je došao na njegovo mjesto. Čitavo ovo vrijeme Oliver Frljić šuti, pa gdje je taj buntovnik? Zavukao se u mišju rupicu i ne komentira baš ništa što se događa u Kazalištu u kojem je ostvario svoju europsku karijeru i u Kazalištu kojem je bio na čelu. Zar baš ništa nema za reći? Zašto šuti?
Posebna je priča dio razgovora u kojem se Marin Blažević „obračunao“ s glumačkim kvalitetama Dražena Mikulića.
– Marin Blažević je pitao publiku vjeruju li njemu ili svojim očima. Prvakom Drame HNK sam postao 2012. godine, nakon dvadeset godina staža u Kazalištu. Te godine sam dobio Nagradu grada Rijeke za najboljeg umjetnika u Rijeci zadnje dvije godine, te godine sam dobio nagradu PGŽ-e za promicanje kulture, te s kolegom Damirom Orlićem nagradu za najboljeg glumca na Festivalu malih scena u izboru Novog lista… Marin Blažević kaže da je to ništa. Kaže da su i moje kolege na jednom sastanku rekle da sam loš glumac, to moje kolege nikad nisu rekle, za to mogu staviti ruku u vatru. Također je rekao da sam uništio predstavu Fahrenheit 451. Taj veliki kazališni čovjek ne zna da je predstava kolektivni čin, nisam ja radio mono-dramu, da bih bio odgovoran za nju, nisam igrao niti glavnu ulogu. Predstava je čin autorskog tima i izvođačkog tima. Predstavu je skinuo Marin Blažević. Recimo da sam bio katastrofalno loš i da sam uništio predstavu, zašto prije premijere nije rekao redatelju da me izbaci jer je to katastrofa. Dva dana nakon premijere u Globusu je objavljena kritika predstave Fahrenheit 451, u kojoj stoji: „Sjajan je Dražen Mikulić kao šef vatrogasaca, kroz njegov lik uspješno se predočava strava totalitarnog režima.“. I što sad? Kako sam ja kriv za predstavu? Rekao je da mi Olivera Baljak poručila da odem iz Kazališta ako mi se ne sviđa, a to nije istina. Imali smo sastanak Hrvatske drame o tadašnjem stanju u kazalištu, odnosno o napisima u medijima o liku i djelu Marina Blaževića. Odlučio sam na njemu šutjeti dok me se ne prozove, iako je sve upućivalo da se govori o mojim istupima u medijima., Govorilo se općenito, niti u jednom trenutku nije spomenuto niti jedno ime i prezime. Na to je moja kolegica Olivera Baljak rekla da je njoj dobro u Kazalištu, a kome se ne sviđa, neka ode. Ona nije rekla Dražene, ako se tebi ovo ne sviđa, ti odi, pa bih ja njoj rekao da živim u ovom gradu i 30 godina radim u ovom kazalištu i ne idem nigdje. Na kraju krajeva, što i da mi je rekla. Što to znači? Da kolega kolegi kaže otiđi iz firme ako ti se ne sviđa. Svakome na njegovu dušu.
Marin Blažević zaboravlja da u Krivičnom zakonu postoji novčana kazna za javno sramoćenje, u kojem kaže ako netko nekoga sramoti putem tiska, radija, televizije, društvenih mreža, zbog čega je to postalo pristupačno većem broju ljudi, kaznit će se novčanom kaznom od 360 dnevnih iznosa, a dnevni iznos se računa po osobnom dohotku te osobe i po imovini. To, dakle, sudac određuje. Postoji i za klevetu do godinu dana zatvora, tada mora objaviti presudu ako izgubi, platiti oglasni prostor… To Marina Blaževića čeka od mene. Onda neka objasni na sudu kakav sam glumac, neka objasni da su to moje kolege rekle, oni to ne moraju reći javnosti, ali moraju na sudu. Neka Olivera Baljak to potvrdi na sudu. Neka kaže da me nije javno sramotio i klevetao, a ja ću prepustiti sudu da o tome odlučuje.
Igrao sam prije Marina Blaževića, igrat ću poslije Marina Blaževića, nisam igrao za vrijeme Marina Blaževića. No, pitanje je gdje će Marin Blažević otići, gdje će raditi, koju će kulturnu ustanovu voditi nakon završetka mandata u Rijeci
Kada sam u Zagrebu sreo Ćiru Blaževića kaže on meni: „Baš vam je lijepo Kazalište u Rijeci, nego, reci mi sine, tko je onaj koji se preziva isto kao i ja?“.
I za kraj ću reći još samo ovo, Marinu Blaževiću nije stalo do Kazališta, stalo mu je samo do njega i njegovih ambicija. Marin Blažević ne voli Kazalište, jer da ga voli nakon odluka Kazališnog vijeća i Gradskog vijeća rekao bi: „Gospodo, ako Vi mislite da će netko bolje voditi Kazalište, doviđenja!“. Bez obzira na to što rekla ministrica. Ovako se saga razvila u onu dječju: „Moj brat je jači od tvog brata“, zaključuje Dražen Mikulić.
Warning: Invalid argument supplied for foreach() in /home/tisakbiz/artkvart.hr/wp-content/themes/cenote/template-parts/content-single.php on line 56
