Il Boemo, češkog režisera Petra Václava, povijesna je drama o životu zaboravljenog kompozitora Josefa Myslivečeka, poznatijeg u Italiji 18. stoljeća pod nadimkom Il Boemo.Također Čeh, Mysliveček, sin bogatog mlinara iz Praga, nakon nekoliko isprobanih profesija, odlučuje postati kompozitor. Odlazi u Italiju gdje spletom sretnih okolnosti postaje glazbena zvijezda talijanskih kazališta i dvorova. Mysliveček je skladao opere serie, oratorije, simfonije, koncerte i komornu glazbu. Mozartov mentor, umire rano, od sifilisa, u potpunom siromaštvu.
Václav, višenagrađivani češki režiser i scenarist s pariškom adresom, već je prethodno istraživao lik i djelo Josefa Myslivečeka za potrebe svog dokumentarnog filma Zpověď zapomenutého (Ispovijest zaboravljenoga). Po Václavovim riječima, vrlo je vjerojatno da je upravo sifilis bio razlog što je kompozitor zaboravljen, suvremenici su ga zbog toga doživljavali kao amoralnu osobu.
Luksuznih kostima (Andrea Cavalletto) i fotografije (Diego Romero) koja mjestimice podsjeća na eho Kubrickovog Barry Lyndona, a na koji nas asociraju i narativni tempo te lik samog Myslivečeka kako ga je utjelovio Vojtěch Dyk, jednako ljepuškasto-govedsko oportunističkog lica kao onog Rayana O’Neila u ulozi Barry Lyndona, film uglavnom vjerno prati poznatu faktografiju Myslivečekova života. Nedvojbeno talentiran, kompozitor dolazi u Veneciju, tada europsku prijestolnicu užitka, te se, zahvaljujući uslugama utjecajnih žena, penje na sam vrh talijanske glazbene scene.
Osim Dykovog Il Boema, svi glumci u filmu minuciozno ostvaruju uvjerljive i zanimljive likove: Elena Radonichic, Barbara Ronchi i Lana Vlady u glavnim ženskim ulogama, te Diego Pagotto, Alberto Cracco i Christian Dieterle, u manjim, ali vrlo upečatljivim kreacijama.
Raskošan film s pedantno i uspješno dočaranim povijesnim detaljima, u trajanju od raskošna dva sata i dvadeset minuta, pomalo pati od banalnosti; usprkos temi, savršenom dizajnu i korištenju talijanskog, češkog, njemačkog, francuskog i engleskog jezika, dijalozi, problemi likova i tempo čine da se osjećamo kao da gledamo pompoznu telenovelu. Taj osjećaj razbijaju fenomenalni prikazi opere koji se pojavljuju u prijatnim intervalima, neočekivani humoristički trenutci i ugodno dezorijentirajuće bizarne scene (efektan pokušaj samoubojstva u kazalištu, skatološka opsesija mladog napuljskog kralja, te scena u kojoj Il Boemo u Bologni upoznaje dječaka Mozarta, možda i najbolja scena u filmu). Uživali smo i u vjerno prikazanim funkcijama i mehanizmima kazališta uopće, atmosferi, strašnom saspensu prilikom izlaska na scenu (ili ne) kapriciozne primadone božanskog glasa Caterine Gabrielli (Barbara Ronchi).
Zahvaljujući nepoznatosti i zahtjevnosti Myslivečekove glazbe te pažnje koja je glazbi dužno posvećena, film je i prava glazbena delicija. Ronchi je La Gabrielli utjelovila savršeno, ali joj je glas ipak morala posuditi Simona Šaturová. Uz Šaturovu, u snimanju filma sudjelovali su i drugi međunarodni soloisti – Raffaella Milanesi, Philippe Jauroussky i Emöke Baráth. Glazbu za film snimio je češki Collegium 1704, pod vodstvom Václava Luksa.
Film je bio prikazan u sklopu manifestacije Dani češkog filma u Rijeci u Art-kinu. Preporučuje se gledanje u double bill-u uz Amadeusa Miloša Formana.
Fotografije: MimesisFilm
#Art-kino #Dani češkog filma u Rijeci #Il Boemo #Josef Mysliveček #Petr Václav
