Ako se uputite iz grada prema Grobniku, bez obzira putujete li „starom cestom“ ili autoputom, neizbježno je ne zamijetiti kompleks Pharma Valley. Kompleks, čija je izgradnja završila 2015. godine, predstavlja poslovno-proizvodno sjedište tvrtke koja se nalazi na Svilnom. Govorimo naravno o Jadran-Galenskom laboratoriju (JGL), riječkom farmaceutskom predstavniku koji se 1990-ih godina odvojio od Ljekarna Jadran te započeo svoju vlastitu piču. Uspjeh tvrtke je višestruko priznat i nagrađivan, ali ovaj razgovor je posvećen jednom drugom vidu poslovnog aspekta JGL-a – onom muzejskom. Osim vlastite proizvodnje i plasiranja proizvoda ljekarničkog asortimana na globalna tržišta, JGL je također, i osnivač privatnog muzeja u Rijeci – JGL Muzej Farmacije. Kako se stvorila ideja o Muzeju te kako je sve krenulo ispričali su nam Eva Usmiani Capobianco, članica upravnog odbora JGL i Marin Pintur, voditelj muzeja.
Prvo smo razgovarali s gospođom Capobianco Usmiani, voditeljicom projekta osnivanja JGL Muzeja farmacije.
Što ili tko je bio glavni okidač za formiranje Muzeja Farmacije?
Idejni začetnik Muzeja Farmacije je Ivo Usmiani, Predsjednik Upravnog odbora JGL-a. Postojala je latentna želja da se po uzoru na neke Europske metropole otvori muzej farmacije i na taj način oda počast ljekarnicima i ljekarničkoj struci, a projekt Rijeka EPK 2020 je bio savršen trenutak da učinimo to i na taj način damo svoj doprinos gradu u tako važnom trenutku. Ljekarništvo u Hrvata ima zaista dugu tradiciju. Prije dvije godine smo slavili 750 godina ljekarništva na tlu Hrvatske. Prešavši na kršćanstvo, Hrvati su ušli u prostor latinske duhovnosti, koji je bio presudan za utjecaj zapadnoeuropske civilizacije na naše prostore, koja se u pravilu širila kroz crkvene redove. Prva ljekarna u Hrvatskoj otvorena je 1271. godine u Trogiru a imamo i jednu od najbolje sačuvanih ljekarni u Europi, to je samostanska ljekarna Male braće u Dubrovniku iz 1317. To sve upućuje na činjenicu da se ljekarništvo u našim krajevima razvijalo istodobno s Europskim. Osnivanjem muzeja farmacije trajno čuvamo svjedoke vremena i ne prepustimo zaboravu ono vrijedno što je JGL i njegove ljude životno i strukovno odredilo.
S obzirom da u Hrvatskoj nema puno privatnih muzeja, a pogotovo ne ovakvog specijaliziranog tipa, zanima me kako ste se odlučili za ovakav potez?
Godinama smo skupljali farmaceutske predmete: opremu za laboratorij, vage, mikroskope, farmakopeje, strojeve koje smo koristili u našim počecima i izlagali neke od njih u našem malom internom „muzeju“, te otkupili oficinu povijesne ljekarne Kolodvor s kraja 19.st. i oficinu povijesne ljekarne Komiža s kraja 18. stoljeća. Početkom 2019. godine smo oformili projektni tim: arhitektica Gorana Stipeč Brlić iz Studija za arhitekturu i urbanizam AO16, grafička dizajnerica Veronika Uravić Čolak iz Reedesign studio, Marin Pintur – povjesničar i današnji voditelj JGL Muzeja farmacije, Ivo Usmiani, predsjednik Upravnog odbora JGL-a i ja, Eva Usmiani Capobianco – članica Upravnog odbora i voditeljica projekta osnivanja JGL Muzeja farmacije kao i savjetnici Prof. Grdinić i Prof. Muzur. Vanjski suradnik i partner nam je bio Muzej grada Rijeke na čelu s tadašnjim ravnateljem g. Ervinom Dubrovićem koji nam je ustupio i dio svoje građe vezane uz povijest ljekarništva u Rijeci. Nas petero se posvetilo prikupljanju građe, povijesnim istraživanjima te uređivanju prostora kojeg nam je velikodušno ustupio Grad Rijeka i na čemu smo zaista zahvalni, osmišljavanju koncepta postava, pisanju tekstova i njihovoj grafičkoj pripremi, pripremi elaborata za predaju Hrvatskom muzejskom društvu. Ništa od toga ne bi bilo moguće bez prof. Vladimira Grdinića, najvećeg autoriteta na području povijesti farmacije koji nam je svesrdno donirao veliki dio građe i pomogao nam oko istraživanja općenito povijesti farmacije, ali i pojedinih predmeta iz fundusa. Pri prikupljanju građe su nam pomogli i donatori, posebno ljekarne koje posjeduju veliki broj atraktivnih predmeta poput starih prekrasnih stojnica.
Sama činjenica da ste išli u formiranje i predstavljanje privatne muzejske zbirke u Hrvatskoj jest hvalevrijedna. Je li bilo problema pri formiranju muzeja?
Hvala! Problema uvijek ima… posebno kada ulaziš u nešto novo, potpuno nepoznato. Ali moram priznati da su nam zaista svi bili pri ruci i od velike pomoći u svim izazovima, a kada u nešto uložiš svu svoju energiju što je zaista bio slučaj u našem timu… tada ti se sve posloži!
Pretpostavljam da ste bili u kontaktu s Muzejskim dokumentacijskim centrom?
Muzejski dokumentacijski centar, kao i Hrvatsko muzejsko vijeće te Ministarstvo kulture nam je sigurno pripomoglo sa savjetima i iskustvom pri ovako opsežnom projektu kao što je osnivanje muzeja.
Primijetio sam da se u muzeju pridržavate svih muzejskih parametara i da zadovoljavate sve tehničke specifikacije, pa me zanima da li su vam dali službenu potvrdu?
JGL Muzej farmacije je dobilo Rješenje Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske o utvrđivanju zakonskih uvjeta za obavljanje muzejske djelatnosti, a zatim je i osnovan kao podružnica Jadran-Galenskog laboratorija d.d. upisom u Sudski registar Trgovačkog suda u Rijeci. Otvoren za javnost 22. listopada 2020. Željeli smo se pridržavati svih muzejskih pravila (zaštita građe, muzejski depo, legende o predmetima, stručno osoblje itd.), iako nismo imali tu obvezu.
Nedavno ste otvorili i novi stalni postav od 400 metara kvadratnih u novom kompleksu Pharma Valley – ozbiljno širite svoj dijapazon muzejske djelatnosti. Jasno mi je da je prvotna ideja postava da služi u edukacijske svrhe za učenike, studente farmacije, poslovne subjekte i kooperante, ali da li postoje indikacije da će u budućnosti taj postav biti otvoren i za širu javnost?
Tako je, to je svojevrsna ekstenzija postojećeg muzeja farmacije koji se nalazi u centru Rijeke i u njemu se nalazi povijest hrvatske farmaceutske industrije, opsežna zbirka prof. Vladimira Grdinića, zbirke vaga, mikroskopa, lijekova, stojnica i farmakopeja a okosnica muzeja je stara ljekarna – oficina povijesne ljekarne Komiža s kraja 18.stoljeća.
Zanimljivost je i nova aplikacija virtualne stvarnosti u kojoj posjetitelj postane virtualni ljekarnik koji u ljekarni preporučuje pacijentima preparate ovisno o njihovim simptomima. Tu aplikaciju se može isprobati i u muzeju farmacije u gradu.
Ideja je kao što ste i sami rekli da postane nastavna baza za studente farmacije i srodnih struka. Budući da se muzej nalazi u sklopu tvrtke, postoje ograničenja u otvaranju muzeja javnosti no moguće je da ćemo organizirati vođene posjete za zainteresirane skupine.
Nakon razgovora, krenuli smo u obilazak muzeja uz vodstvo Marina Pintura, voditelja Muzeja.
Je li u idejnom projektu fokus bio samo na riječku farmaciju ili je cilj bio predstaviti riječkoj publici općenitu povijest farmacije, a onda kroz segment muzejskog postava predstaviti i lokalni kontekst?
U Muzeju Farmacije mogu se dobiti osnovne informacije i zanimljivosti iz svjetske, nacionalne i gradske povijesti farmacije. U ovom malom prostoru to jest bio zahtjevan zadatak i naravno da se nije moglo sve predstaviti/obraditi. Na ulazu nas dočekuje 20 metarska lenta gdje su prikazani važni događaji iz svjetske i hrvatske povijesti farmacije (i medicine), a Rijeka je dobila svoj kutak – Od prvog spomena ljekarnika u Rijeci u 15. stoljeću do otvaranja prvih ljekarni početkom 18.stoljeća, te kroz predmete iz riječkih ljekarni na prijelazu iz 19. u 20.st. Posebno je zanimljiva priča o Algi Sušak koju smo detaljno obradili i kroz zasebnu izložbu i prateći katalog.
Možete li nam predstaviti najzanimljivije segmente postava i koncepciju njegovog dizajna?
Što se tiče dizajnerskih rješenja koja su vizualno atraktivna, izdvojio bih rasvjetu u obliku molekule kao temeljnu poveznicu s farmacijom. Konkretno, dvije svjetlosne konstrukcije koje se nalaze na stropu predstavljaju molekule dimenhidrinata – koji se može pronaći u proizvodu JGL-a zvanom Dramina, dok druga predstavlja molekulu ksilometazolina koja je dio sastava Meralysa.
Priča započinje s vremenskom lentom koja predstavlja 18 događaja koji su važni za povijest farmacije i medicine. Na njoj se nalaze po tri touch screena, na svakom po šest priča za svaki segment. Nismo htjeli prostor zagušiti s previše teksta i „bombardirati posjetitelje“, tako da se pomoću ekrana može doći do dodatnih informacija koje su predstavljene dvojezično. Također, unutar cijeloga postava je dosta izražen multimedijalni aspekt, posebno zbog najmlađih posjetitelja, u 21. stoljeću mora biti nešto takvoga tipa. Za još više dodatnih informacija imamo i tablet računala, koji su istovremeno audio vodiči u kojima se nalazi osam virtualnih likova (dva 3D lika i šest 2D likova), a najatraktivnija je 3D zmija koja se pojavljuje na zaslonu tableta i priča priču zašto i kako je baš ona postala simbolom farmacije i medicine. To je zapravo jedan od onih detalja koji većina ljudi ne zna, a svi smo viđali tu zmiju, od reklama za proizvode do vozila hitne pomoći. Tu se također pojavljuju i grčka božanstva Eskula, Higija pa onda ljudi povežu da je po tome nastala riječ higijena i još puno detalja i povijesnih zanimljivosti.
Imamo i cjelinu „Ljekarnički laboratorij“, gdje smo objasnili što je zapravo laboratoriji, što se tamo proizvodi i kako se dijeli na analitički i galenski. Onako laički rečeno, u galenskom se proizvode galenski pripravci poput sirupa, masti i krema, a u analitičkom se analizira da li je napravljeno kvalitetno i da li se može plasirati na tržište. Laboratorij se koristi za dosta popularne radionice tubiranja kremi s učenicima i studentima, di im mi pripremimo kreme i onda oni ručno, na jedan starinski način, pune te tube i zatvaraju s tubirkom. Proces traje po pet, šest minuta po učeniku i onda si oni tu kremu mogu zadržati kao poklon te ju mogu i koristiti.
Kakav je odaziv na radionice?
Odaziv je odličan, mislim da je oko 3000 učenika/studenata sveukupno došlo organizirano. Jednostavno je i atraktivno, što i vidimo po odazivu, jer škole stalno dolaze na vodstva i radionicu. Škole iz Rijeke su nam relativno blizu, tu su „na pješke“, jer je muzej smješten u centru Rijeke. Ne dolaze nam samo učenici medicine i farmacije, nego stvarno raznih struka i uzrasta, tako nam npr. dolazi i Glazbena škola, ili British school iz Zagreba
Nije da radimo nekakav poseban marketing, nego eto, pročulo se da je nešto drugačije, zanimljivo, a da nije samo suhoparno nabrajanje podataka. Naravno vodstvo je prilagođeno za razne skupine – nije isto vodstvo za studente farmacije i učenike osnovnih škola. Prijave se zaprimaju putem web stranice muzeja ili telefonom.
Da se vratimo na postav…
Evo samo da spomenem par najzanimljivijih činjenica iz povijesti: prva činjenica jest da farmaciji zna svoju godinu rođenja. Farmacija postoji od kada postoje bolesti, ali do 1240. godine farmacija je bila pod kapom medicine, što znači da su liječnici mogli proizvoditi i prodavati lijekove. Iste godine je car Fridrih II. donio odluku kojom se liječnicima zabranjuje pripremanje i prodaja lijekova – u tom trenutku se farmacija osamostalila od medicine.
Što se tiče Hrvatske, većina ljudi zna za ljekarnu Male Braće u Dubrovniku, koja je danas i svjetski fenomen, s obzirom da radi od 1317. godine. Međutim ona nije najstarija ljekarna u Hrvatskoj, ta titula pripada ljekarni iz Trogira koja je osnovana 29. listopada 1271. godine. Postoji jedan arhivski dokument s tim datumom, kada su se dva ljekarnika (prodavač i kupac postojeće ljekarne) našli kod javnog bilježnika i dogovaraju preostalu isplatu. Također, taj datum se obilježava i kao Dan ljekarnika u Hrvatskoj.
Ovdje je također jedna zanimljivost, koja nije više toliko aktualna, ali kad smo otvarali muzej prije tri godine, mislili smo da bi to trebalo uvrstiti u postav. Tu je prezentirana priča o karanteni, jer odjednom su svi saznali šta je karantena, odnosno izolacija i čemu služi. Izolaciju, kao način sprječavanja širenja bolesti osmislili su u Dubrovačkoj Republici tijekom 14. stoljeća. Nije se moglo ući u grad ako se prvotno nije provelo 40 dana na jednom otoku preko puta Dubrovnika. A riječ karantena ima svoj korijen u talijanskoj riječi/broju quaranta.
Imamo i portrete koje je izradila jedna ilustratorica, posebno za postav muzeja, važnih ličnosti iz povijesti hrvatske farmacije i kemije: tu su Gustav Janiček i Julije Domac kao „roditelji“ hrvatske farmacije s početka 20.stoljeća. Oni su osnovali farmakognostički institut, bili dekani fakulteta i rektori sveučilišta te su autori prve hrvatske farmakopeje. Također, imamo i dva portreta hrvatskih nobelovca iz kemije: Lavoslava Ružičke i Vladimira Preloga. Ružička je bio počasni član farmaceutskog društva, dok je Prelog godinama radio kao suradnik poduzeća koje se tad zvalo Kaštel, koje je kasnije postalo današnja Pliva.
Osim kronološkog postava i prikaza glavnih elemenata/djelatnika farmacije, kojim ste se još muzejsko pedagoškim alatima poslužili?
Imamo npr. prikaz ljekarničkog ureda. Znači originalan stol, set farmakopeja, stolica i pisaća mašina od ljekarnika koji je vodio ljekarnu u Komiži, inače rodom iz Crikvenice. Farmakopeje su istovremeno i znanstveno djelo i zakoni svake države. Ideja se temelji na zakonu da ne može svatko kako želi proizvoditi lijekove, već se moraju pratiti upute iz farmakopeje, koju ima svaka država. Zbirka sadrži farmakopeje iz cijeloga svijeta, uglavnom s početka 20. stoljeća, ali imamo i primjere iz 19. stoljeća. Od svih tih farmakopeja jedna nam je najzanimljivija; riječ je o hrvatskom slavonskom lijekopisu, objavljenim 1901. godine, a autori su mu spomenuti Janiček i Domac. Ako čak i površno znate povijest, onda znate da Hrvatska tada nije bila samostalna država. Oni su napravili kompletno novu farmakopeju za hrvatske ljekarnike koja je u stručnim časopisima toga doba odmah proglašena najkvalitetnijom u Europi. Ovaj izloženi primjerak se koristio u radu, što vidimo i po pečatu farmaceuta.
Kada Rijeka dolazi na red?
Evo nas upravo u prostoriji koja je posvećena ljekarništvu u Rijeci. Tu je predstavljena i opća povijest grada – politička i društvena situacija. Prikazani su i prvi zapisi iz 15. stoljeća, gdje se spominje Antonio Pertusano kao apotecharius, međutim u to doba Rijeka nije imala školovanih farmaceuta, nego su uvijek postojale stare osobe koje su znale pučku medicinu – travari ili aromatarij, dok su liječnici nazivani barbirima. Oni su puno toga znali, ali nisu imali formalno fakultetsko obrazovanje. Kasnije, kada se Rijeka počela razvijati kao luka i rasti kao grad, počeli su dolaziti i otvarati ljekarne osobe s diplomom farmacije iz Venecije ili Beča. Prva takva je bila otvorena 1709. godine. Krajem 18. stoljeća grad je imao tri ljekarne i sve tri su se nalazile na Koblerovom trgu, tadašnjem centru grada. Zanimljiv je podatak da ljekarna koja se nalazi na Korzu, također se i zove „Korzo“, te stoji na istom mjestu od 1850-ih. Znači Rijeka je od tada promijenila sedam različitih država, ali ljekarna je uvijek postojana (haha). U njoj se također nalazi i stari namještaj, oficina se to zove, koji je tamo od 1884. godine. Od početka 20. stoljeća postojala je ljekarna i u Palazzo Modello, gdje se i danas nalazi. Onda imamo primjer na Brajdi, koju je vodio Divko Budak – kasnije osnivač ALGE.
Također, izložili smo i skulpturu liječnika Antonia Grossicha, koji je bio svjetski poznati kirurg i liječnik. U našoj političkoj povijesti upamćen je kao gradonačelnik Rijeke koji je dočekao D´Annunzia, ali što se tiče njegovog profesionalnog puta, on je usavršio metodu dezinfekcije rana jodnom tinkturom 1906. godine.
Kako je tekao proces pribavljanja arhivske građe, eksponata? Je li to bio vaš samostalni istraživački projekt ili ste imali podršku suradnika i muzejskih institucija?
Za dio postava gdje se nismo uhvatili konkretno jedne teme, stavili smo osnovne informacije, ali naprimjer kad smo radili izložbu Ljekarne Rijeke i Sušaka s početka 20. stoljeća, koja je bila postavljena na postamentima na Korzu, za nju se malo detaljnije istraživalo. Naprimjer: imamo originalne „molbe“ da se ljekarna preseli dok joj se radni prostor preuređuje i takve sitnice. Recimo, istraživanje za izložbu Alga Sušak je bio rudarski posao, jer mi ne možemo točno znati situaciju zbog nacionalizacije poslije rata – kako?, šta?, tko?, – tu je bilo istraživanja po Sveučilišnoj knjižnici, arhivima, novinama, gruntovnici i obiteljskim arhivima. Glavni razlog postavljanja izložbe o Algi u partnerstvu s Muzejom grada Rijeke su bile reakcije publike kad im se približi priča o Algi koja je bila fascinantna s više aspekata. Izložbu prati i katalog za koji se nadamo da je vrijedno štivo pri istraživanju povijesti farmacije, ali i gradske povijesti Rijeke/Sušaka.
Koji eksponat ili podatak, koji je svjetski poznat, biste izdvojili, a da je paralelno vezan uz naš lokalni kontekst? Postoji li takvo nešto u vašem postavu?
Osim Nobelovaca i priče o karanteni, možda je zanimljiva priča o izumitelju Valiuma. Većina ljudi zna za pizzeriju Roko u Opatiji. Naime, tamo se nalazi jedna spomen ploča na kojoj piše da je u toj kući rođen kemičar Leo Henryk Sternbach. U svijetu je ostao zapamćen kao izumitelj Valiuma- najpoznatije tablete za smirenje. Stručno rečeno, sintetizirao je diazepam.
U postavu imate i originalni namještaj iz jedne riječke ljekarne?
Da, namještaj je s kraja 19. stoljeća, nažalost nemamo točnu dataciju. Specifičan je po motivima zmija, koje su rijetke u lokalnom repertoaru. Očito je da je rađena po narudžbi baš za ljekarnu – zmije i ladice s latinskim natpisima upućuju na to. Ovime smo htjeli prikazati kako su ljekarne nekada izgledale, te smo nedavno pokrenuli i istraživanje o oficinama. Ljekarne se inače sastoje od skladišta, laboratorija, ureda i oficina. To je ono što svi prvo vide kada uđu u ljekarnu – laički rečeno namještaj. Takvog namještaja je sve manje i zato smo pokrenuli akciju da napravimo popis i kartu, pa možda kasnije i zaštitu na razini države, svih mjesta na kojima se još uvijek nalaze originalne oficine. U našoj županiji, pored primjera u muzeju, oficine još nalazimo na Korzu, u Opatiji i u Delnicama i to je to.
I za kraj našeg vodstva…
Ovo je prostorija posvećena JGL-u, kao osnivaču muzeja i našoj najvećoj farmaceutskoj kompaniji u domaćem vlasništvu. Tvrtka je osnovana 1991. godine od strane nekoliko entuzijasta i mješalice za sladoled u kojoj se proizvodila dječja mast. Danas ima 1250 zaposlenih te izvozi na 60 svjetskih tržišta. Fokus je ostao na tri strateška područja: oftalmologija, dermatologija, gripa i preglada.
Osim Muzeja farmacije, koji je nedavno proslavio svoj treći rođendan, JGL je nedavno uredio i svoj drugi postav koji se prostire na 400 metara kvadratnih. Postav je zatvoren za javnost te primarno služi za edukaciju budućih farmaceuta, ali i kao razonoda za kooperante i poslovne suradnike. Nismo mogli zaokružiti ovu priču, a da ne porazgovaramo te razgledamo i ovaj segment muzejskog djelovanja, koji se nalazi u novoj zgradi imena G15, otvorenoj u rujnu 2023. godine.
Možete li nam objasniti gdje se trenutno nalazimo unutar kompleksa Pharma Valley-a i što vas je potaknulo na formiranje još jednog postava?
Kada se gradila nova zgrada zbog potreba društvenog aspekta unutar samog kompleksa – restoran, menza i kafić, odlučilo se da će se ići u izgradnju ekstenzije ili nastavka priče koju smo započeli u centru grada. Ovo je naknadno planirano, imali smo dosta stvari u fundusukoje je još trebalo opremiti i izložiti, pa smo i za zaposlenike napravili ovaj izložbeni prostor.
Primjetno je da imate potporu uprave i da tvrtka nastavlja ulagati u svoj muzejski aspekt poslovanja. Ovo je Vaša ideja?
Ovaj novi muzejski prostor jest inicijativa uprave kompanije, tako da je riječ “potpora” preblaga. Želja je bila da se i u novoj zgradi prikaže priča o razvoju farmacije kroz povijest, te je ovaj izložbeni prostor sastavni dio obilaska naše kompanije od strane poslovnih partnera, zaposlenika, gostiju…
Kako je ovdje formiran postav?
Priča započinje još od antičkih vremena Grčke i Rima pa sve do 13. stoljeća kada se farmacija osamostalila. Prezentirani su tekstovi na dva jezika da posjetitelji općenito steknu dojam o nastanku farmacije. Imamo izložene i biste zaštitnike farmacije i medicine, liječnika, veterinara i zubara Sv. Kuzma i Sv. Damjan. Jedan od zanimljivijih predmeta, koji je izložen u ovom uvodnom dijelu, jesu replike kapitela s Kneževog dvora u Dubrovniku, a na kojima se nalaze prikazi Eskulapa s ljudima koji kod njega dolaze na liječenje.
Nastavljamo s pričom o ljekovitom bilju s posebnim naglaskom na autohtone biljke poput npr. hrvatskog nacionalnog cvijeta perunike. U ladicama posjetitelji mogu razgledati i pomirisati čajeve određenih ljekovitih biljaka.
U ovom prostoru smo predstavili i zbirku vaga. Izloženo je petnaest manjih i većih primjera apotekarskih vaga koje su se nekada koristile. Neke smo dobili putem donacija od ljekarni, a neke iz privatnih zbirki. Imamo i priču o Karlu von Lineu, poznatom botaničaru koji je napisao temeljno djelo moderne biološke sistematike, kao i o rimskom vojnom lječniku Dioskuridu. Tijekom rimskih vojnih pohoda, on je sakupljao znanje o ljekovitom bilju, sistematizirao, pisao je o nuspojavama, kako primjenjivati koje biljke i kako ih čuvati. Svo to znanje je skupljeno u djelu De materia medica ili O ljekovitim tvarima. Popisao je ukupno 600 biljaka, prvu koju je spomenuo je bila iris/ilirika/perunika, inače naš nacionalni cvijet od 2000. godine.
Kao i u postavu u centru grada, i ovdje smo postavili VR naočale kroz koje se dobivaju dodatna dva vodstva. U jednom putuješ kroz ljudsko tijelo i gledaš kako antibiotik uništava infekciju, a na drugom se posjetitelj transportira u ljekarnu u kojoj se on igra ljekarnika – traži lijekove, izdaje recepte itd. Imamo ovdje i pravu oficinu s kraja 18. stoljeća koja je bila u Splitu, Hvaru, Komiži, a 2015. godine je bilo otkupljeno u vlasnika za postav te je smještena u novu zgradu u Pharma Valley kompleksu.
Posljednja cjelina je posvećena razvoju farmaceutske industrije, kako u svijetu, tako i u Hrvatskoj. Početci su vezani uz kompanije Merck i Bayer, a izložena je i poveća zbirka ambalaži lijekova iz cijelog svijeta. Što se tiče Hrvatske, obradili smo poznate naše kompanije; Thierry iz Pregrade gdje je sve krenulo, Kaštel (današnja Pliva), Alga Sušak i, naravno, JGL.
Fotografije: Zlatko Tot
