U titrajućoj apstrakciji proključalog mora i fatamorgani levitirajućih brodova u daljini, definirana je samo bijela forma galebova. Galebovi u idućem kadru postaju željezne ptice, u oštroj formaciji. Gledamo ih iz žablje perspektive. Slijedi izbezumljujuće maestralni, naizgled dugi švenk ulijevo boka nosača aviona.
Kadar je podijeljen u tri plavičaste horizontalne trake. Središnji dio zaokuplja paluba s avionima i ljudima, iznad je nebo, a ispod metalna konstrukcija broda. Svaka traka ima svoju formu i dinamiku dešavanja. Nebo je uglavnom prazno, u centru su figurativna zbivanja kojima su zaokupljene siluete vojnika, a dno poprima formu slikarske apstrakcije, na kojoj pratimo plohe slučajne umjetnosti mehaničkih struktura. Kadar završava suncem osvijetljenom plohom na krmi, brod izlazi iz kadra desno, i u tom času – galeb prolijeće u suprotnom smjeru. Kamera je bila fiksna.
Nadnaravna milost ispunjava prazne prostore, ali može ući samo tamo gdje postoji praznina da je primi, pisala je Simone Weill. To je dobro znao i Henri-Cartier Bresson, a zna i Boris Poljak, režiser opservacijskog filma Horror Vacui (Hrvatski filmski savez, 2023.).
Ovaj kratkometražni dokumentarni film donosi nam prizore svjetske militarizacije i ljudskih masa koje u istima sudjeluju kao vojnici, turisti, znatiželjnici, sudionici u protestima, uz zvukove truba, pjesama, marševa, zvona, prometnih ulica. U pretrpanim kadrovima, elementi (ljudstvo, konji, oklopna vozila) se često pomiču frontalno, u kameru, sravnjeni plošno teleobjektivom. Kao čudna, ispeglana verzija „Ulaska Krista u Bruxelles” Jamesa Ensora u kojoj su uniforme preuzele sve maske. Oni nadiru. Otac veselo baca selfi sebe i četverogodišnjeg sina na topu vojnog broda, u drugom segmentu mnoštva.
Nakon poetičnog kraja kojeg nećemo odati, jedan od gledatelja je komentirao:„Očekivao sam progresiju koja se nije desila. Očekivao sam ratne snimke”.
Željeli bismo da je nastavak ovog filma Poljakov Autofokus, film koji je snimio 2013. godine, o ljudima koji posjećuju zaključanu crkvicu Sv. Nikole, o brežuljku i stablu bora. Ali, kako bi rekao brkati barmen iz filma Billy Wildera Slatka Irma: „To je druga priča”. Priča o milosti.
https://en.wikipedia.org/wiki/Christ%27s_Entry_Into_Brussels_in_1889
#Autofocus #Boris Poljak #Horror Vacui #LFF
