Likovna radionica Opatija, osnovana 1981. godine kao udruženje dobrovoljno učlanjenih građana, egzistirala je kao umjetnička platforma čiji je osnovni cilj bila djelatnost na razvoju i unaprjeđenju likovnog i kulturnog života sjevernog Primorja, partikularno opatijskog i riječkog likovnog kruga.
Poticanjem likovnog stvaralaštva, a kroz organizaciju izložbi i manifestacija, radionica je promovirala suvremenu umjetnost, istovremeno propitkujući kulturne trendove i estetiku lokalne zajednice. Uz likovne aktivnosti, Radionica se bavila i edukacijom te promicanjem primijenjene umjetnosti i dizajna, posebice kroz istraživanje i promociju autohtonog primorskog suvenira, što je uz umjetnički doprinos, utjecalo i na onaj gospodarski, stvorivši uvjete za plasman umjetničkih radova na tržištu diljem Jugoslavije. Jedan od specifičnih ciljeva Radionice, bio je i angažman u zaštiti spomeničke baštine i unaprjeđenju urbanističkih planova, a kroz brojne intervencije u javnom prostoru, osmišljavajući umjetničke akcije koje su poticale promišljanje o ključnim društvenim, ali i ekološkim temama. Kroz suradnju s lokalnom upravom i turističkim sektorom, LRO je uspjela osigurati i radne prostore umjetnicima izvan Opatije i Rijeke, a čija aktivnost, uz onu lokalnu nije bila ograničena isključivo na područje Kvarnera. Utoliko, Radionica je svoje djelovanje predstavljala i na likovnim kolonijama diljem i van granica Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, što je ujedno doprinijelo i širenju vidljivosti njenih članova u međunarodnom kontekstu.
LRO: izložbeni prostori
Uz brojne izložbe i manifestacije koje je LRO organizirala izvan vlastitih prostora, Radionica je aktivno djelovala i unutar čak četiri vlastita izlagačka prostora, u prostoru kavane hotela „Slavija” u Opatiji, galeriji „Alef” na opatijskoj Pančeri te Galeriji Mladost i Galeriji LRO „Kvarner Express” s adresama u centru Rijeke. Galerije Likovne radionice Opatija, uz prodajnu funkciju, aktivno su promovirale ujedno lokalnu, nacionalnu i regionalnu suvremenu umjetničku scenu, s posebnom pozornošću usmjerenom na povezivanje njihove umjetničke vrijednosti s onom tržišnom, kao i plasmana izvornog primorskog suvenira kao djela primijenjene umjetnosti.
U periodu od 1980. – 1983. godine, prostor kavane hotela „Slavija” u Opatiji postao je centralnim mjestom izložbenih aktivnosti Radionice. Ciljevi njena djelovanja, bili su promicanje suvremenog likovnog jezika kroz informiranje o postojećim pravcima, nadalje poticanje mladih, manje poznatih i nepoznatih umjetnika, kao i prezentacija radova afirmiranih umjetnika figurativnog likovnog jezika, bližih umjetničkom razumijevanju šire publike. U istom periodu, povjesničar umjetnosti Berislav Valušek kao stručni voditelj izložbenog programa „Slavije”, organizirao je ukupno 30 samostalnih i skupnih izložbi, ujedno lokalnih i nacionalnih umjetnika. Prva izložba bila je ona umjetnika Ive Kaline, a prema kojemu je nazvana i likovna nagrada Grada Rijeke. U prostoru „Slavije”, izlagali su i brojni drugi istaknuti umjetnici riječkog i opatijskog kruga, među kojima su Claudio Frank, Romano Grozić, Branke Stanković, Mauro Stipanov, Josip Butković, Ivan Balažević, Dalibor Laginja, Branko Kukurin, Ksenija Mogin, Zlatko Kutnjak, Želimir Hladnik, Vladimir Gudac, Goran Štimac, Eugen Vodopivec Borkovsky i brojni drugi. Uz lokalne umjetnike, „Slavija” je ugostila i brojne istaknute hrvatske suvremene umjetnike poput Željka Jermana, Mladena Stilinovića, Vlaste Delimar, Vlade Marteka, Gorkija Žuvele, Gorana Pavelića, Ivana Posaveca i Andrije Zelmanovića.
Galerija „Alef”, osnovana 1984. na opatijskoj Pančeri, predstavljajući ključni tržišni izložbeni prostor Likovne radionice Opatija usmjeren na financiranje brojnih aktivnosti njenih članova. U voditeljstvu Berislava Valušeka i rukovodstvu Olivera Kameničkog i Maje Findrle, izložbeni prostor galerije Alef imao je presudnu ulogu u prodaji ujedno djela likovne i primijenjene umjetnosti. Tako, u razdoblju od 1984. – 1986., uz redovnu izložbenu i prodajnu djelatnost radova njenih članova, u galeriji Alef organizirano je najmanje pet umjetničkih izložbi, uključujući „Karneval 1985” s ručno izrađenim maskama, izložbu grafika „Histria Erotica”, serigrafije Albrechta Dürera te samostalne izložbe umjetnika Josipa Diminića i Brune Paladina.
S posebnom pozornošću usmjerenom na plasman izvornog primorskog suvenira, a kao direktnom reakcijom na multipliciranje drvene „čaplje” – fabriciranog suvenira prisutnog dužinom čitavog hrvatskog priobalja – djela primijenjene umjetnosti članova Likovne radionice Opatija, bila su dostupna i u prodajnim mjestima izvan Opatije, kao npr. u trgovinama „Brodomaterijal” i „Mladost” u Rijeci. U ovom kontekstu, ime galerije nosilo je simbolično značenje, nazvano po prvom slovu hebrejske i feničke abecede „Alef”, reflektirajući svoju ulogu kao podršku duhovnim aktivnostima članova Radionice.
U suradnji s trgovinom „Mladost”, Galerija Mladost otvorena je 1. srpnja 1985. u robnoj kući „Ri” te je kao i galerija Alef, predstavljala širi spektar ujedno likovne i primijenjene umjetnosti. Godinu nakon, 28. listopada 1986., s ciljem povezivanja umjetnosti i turizma, u poslovnici „Kvarner-Expressa” otvorena je još i Galerija LRO – „Kvarner Express”, čijom je voditeljicom bila povjesničarka umjetnosti i likovna kritičarka Nataša Lah.
EX-TEMPORE OPATIJA
Kao značajna žirirana međunarodna slikarska manifestacija u organizaciji Likovne radionice Opatija, „EX-TEMPORE OPATIJA” predstavljala je jednu od ključnih likovnih događanja na Kvarneru 80-ih godina prošlog stoljeća. Naziv izložbe sugerirao je i specifičnost manifestacije – način stvaranja radova bez prethodne pripreme. Tako, slike prijavljenih umjetnika nastajale su roku od samo dva dana, a na zadane teme povezane s kvarnerskim motivima ili odabirom slobodnih tema. Uz priznanja za najbolje radove, dodjeljivane su i otkupne nagrade sponzorskih organizacija i hotela, te posebna priznanja i plakete za iznimnu kvalitetu.
Na prvom Ex-tempore Opatija, održanom 1983. godine u hotelu Kvarner, sudjelovalo je stotinjak međunarodnih umjetnika iz Jugoslavije, Italije, Austrije i tadašnje Zapadne Njemačke, a izloženo je 53 rada od ukupno 49 umjetnika. Prvonagrađenim bio je umjetnik Klavdij Tutta iz Nove Gorice, a druga je nagrada pripala labinskom umjetniku Zdravku Milić. Drugi Ex-tempore, održan je 1984. u Umjetničkom paviljonu „Juraj Šporer” kojime tada upravlja poduzeće „Mozaik Opatija”, a između prijavljenih 101 umjetnika, prva je nagrada pripala mariborskom umjetniku Joži Šubicu, dok je druga nagrada, uručena riječkom umjetniku Mauru Stipanovu. Treći Ex-tempore, održan je 1985. u Umjetničkom paviljonu Juraj Šporer, a prvonagrađenim, između 117 prijavljenih, bio je ljubljanski umjetnik Brane Sever, dok je drugonagrađenim bio riječki umjetnik Bruno Paladin. Posljednji, 4. Ex-Tempore, održao se ponovno u „Šporeru” 1986. godine, a od ukupno 147 prijavljenih umjetnika, prva je nagrada ponovno pripala Klavdiju Tutti, dok je drugom nagradom odlikovan ljubljanski umjetnik Todorče Atanasov.
LRO i pitanje Umjetničkog paviljona Juraj Šporer
Ranih 80-ih godina 20. stoljeća, uslijed iznimno lošeg stanja objekta, Umjetnički paviljon „Juraj Šporer” postaje ključnim problemom ujedno gradske uprave, turističkog sektora, ali i lokalne umjetničke scene. Kako bi privukli pozornost javnosti i potencijalno ubrzali reakciju i restauraciju za lokalne umjetnike ključnog izlagačkog prostora, u organizaciji LRO izvedeno je niz akcija ispred zatvorenih vratiju Paviljona. Prva takva, bila je ona organizirana u rujnu 1981. godine, kada su članovi Radionice, na dan otvorenja zajedničke izložbe ispred nepokretnog dobra, građane Opatije pozvali na „otvorenje Umjetničkog paviljona Juraj Šporer” podijelivši im papirnate letke. Uslijedila je i ona iz 1984. godine, kada su u parku ispred Paviljona, lokalni umjetnici u kolaboraciji s umjetničkom grupom „Alter Imago” iz Beograda , stvarali sliku na platnu duljine deset metara.
Nakon niza umjetničkih inicijativa i javnih istupa, Umjetnički paviljon Juraj Šporer je naposljetku, 1. rujna 1984. godine, otvoren izložbom u organizaciji i produkciji Likovne radionice Opatija, simboličnog naziva „Muzej bez Muzeja”.
Obilazeći opatijske hotele, prekapajući po prašnjavim skladištima, tavanima i podrumima, neprestano mi se nametala misao o raspršenim dijelovima jednog imaginarnog muzeja koji je nestao prije nego li se uopće pojavio i čije dijelove naknadno sastavljam znajući unaprijed da slika nikada neće biti cjelovita.
Berislav Valušek, “Muzej bez muzeja”, Izložba slika u posjedu opatijskih hotela, Likovna radionica Opatija, Tipograf, Rijeka, 1984.
Kako u predgovoru navodi sam inicijator projekta Berislav Valušek, Muzej bez adekvatnog muzeja, upravo je sama Opatija, sudeći prema broju umjetničkih radova u vlasništvu opatijskih hotela. Tako, izložbom je predstavljeno pedesetak umjetničkih radova iz privatnih hotelskih kolekcija, ujedno i onih za koje njihovi vlasnici, nisu niti znali da u nekom dijelu zatrpanog tavana, uopće postoje. Motivi eksponata bili su direktno povezani s kvarnerskim krajobrazom, a između ostalih, tom su prilikom izložene slike ključnih nacionalnih i regionalnih umjetnika poput Ede Murtića, Zlatka Price, Zlatka Šulentića i Vladimira Udatnog.
LRO: participativne akcije, umjetnički aktivizam i performansi
Likovna radionica Opatija organizirala je i niz participativnih akcija, direktno angažirajući zajednicu u transformaciju zajedničkih, odnosno javnih prostora. Među njima, svakako se ističe izložba „Susjedi upoznajmo se” (1981.), okupivši fotografije više od 600 stanara iz 150 stanovnika nebodera Čandekove 23/A, tada najviše zgrade u SFRJ. Nadalje, akcija „Sjene”, izvedena je 1983. u Opatiji i Pazinu, a s ciljem artikulacije javnog prostora iscrtavanjem sjena njegovih prolaznika. Akcijom „Eko-eko” (1982.), uključivši učenike osnovne škole, članovi LRO transformirali su odlagalište otpada u umjetnički ambijent, a iste godine, u pustinji Blaca na otoku Braču, izvedena je i akcija „Blaca ‘82”, sastojeći se od niza umjetničkih intervencija s ciljem osvještavanja problematičnih ekoloških implikacija suvremene svakodnevice.
Društveni angažman kojime se inače diče institucionalne organizacije, na ovom je primjeru utkan u samu strukturu i oblik djelovanja.
Marijan Špoljar, u: Likovna radionica Opatija, djelatnost 1984 – 1986, ur: Eugen Vodopivec, Berislav Valušek, Likovna radionica Opatija, Tipografija, Umag, 1987., 3.
Uz brojne izložbe koje je LRO organizirala izvan vlastitih prostora, u ovom je vidu ključno istaknuti i izložbu radova Ksenije Mogin, Antona Depope i Ivana Balaževića povodom komemoracije žrtava Lipe (1944.) „Lipa pamti” u Memorijalnom muzeju u Lipi 1984. godine.
U kontekstu ishodišta za hrvatsku glazbenu scenu ključnog glazbenog sastava Let 3, posebno je zanimljiv ekološki happening Damira Martinovića i Romana Grozića „Ptičji izrezak”, izveden 1984. u organizaciji i produkciji Likovne radionice Opatija godine kao vizualni, glazbeni, participativni i performativni događaj. Ova je akcija bila ključna za formiranje „Strukturnih ptica”, nekonvencionalnog glazbenog projekta u sastavu Damira Martinovića Mrleta, Tanje Šimić i Josipa Krošnjaka, kao svojstvenog Leta 1, iz kojeg se kasnije formirao Let 2, i na koncu, sam Let 3.
„Tjedan performancea” održan 1985. godine u prostoru Omladinskog kluba „Ivo Lola Ribar” (današnji Palach), bio je s druge strane prva riječka manifestacija isključivo performativnog programa. Tako, u organizaciji LRO i OK „Ivo Lola Ribar”, šestodnevnim su programom predstavljeni performansi ujedno lokalnih i jugoslavenskih umjetnika – Damira Martinovića Mrleta, Line Bussov, Marka Stepanova, Branka Stanković, Eugena Vodopiveca Borkovskog i zaključno, Vlaste Delimar. Tijekom programa, održan je i okrugli stol koji je okupljenoj publici približio koncept performansa, koji upravo 80-ih godina, kao relativno nova umjetnička forma na prostoru ex-Yu, postao jednom od dominantnih formi suvremene umjetnosti.
Likovna radionica Opatija, prvobitno kao dobrovoljno udruženje građana, potom kao društvena organizacija, tijekom 80-ih godina 20. stoljeća djelovala je kao ključna umjetnička platforma za povezivanje, razvoj i promociju lokalne suvremene umjetničke scene, kao i za pozicioniranje njenih članova na mapi one međunarodne. Uz brigu o vlastitim članovima, odnosno borbu za unaprjeđenje njihova likovnog i kulturnog života, LRO je u mnogo čemu utjecala na osnaživanje i osuvremenjivanje kulturnog života sjevernog Primorja i Istre uopće, vodeći brigu o dostupnosti umjetničkih prostora, pozicioniranju izvornog umjetničkog izričaja i dijela primijenjene umjetnosti utemeljenih u povijesnom i kulturnom nasljeđu, ali i o edukaciji šireg građanstva u području likovnih, vizualnih i performativnih umjetnosti. Organizacijom likovnih kolonija, društveno angažiranih izložbi te ekoloških i inih akcija, LRO direktno utječe na suvremeni umjetnički jezik 21. stoljeća, odnosno izričaj aktualnih likovnih, vizualnih, performativnih i izvedbenih umjetnika Rijeke i riječkog kruga, uslijed čega je ključno, da u lokalnom, nacionalnom i globalnom umjetničkom diskurzu, Likovna radionica Opatija prispodobi zaslužen status strukovnog i šireg društveno-umjetničkog miljea.
Naslovna fotografija: Damir Martinović Mrle, „Izvan”, autor fotografije: Damir Krizmanić; video i glazba: „Strukturne ptice”, 1985., OK Ivo Lola Ribar
