Eto, iz drugog pokušaja i to se ipak dogodilo. Plesna udruga TRAFIK, nakon što je u ponedjeljak upisala neuspješni pokušaj premijere, ipak je u podrumu Muzeja moderne i suvremene umjetnosti, takozvanom „Kitchenu“, premijerno izvela koreografsko istraživanje nazvano „Magdalena, Magdalena“, plesni projekt kojega je inicirao i producirao Žak Valenta, a u kojemu su još sudjelovali i dramaturg Andrej Mirčev, Nikoleta Marković, scenografkinja zadužena i za vizualni identitet, te Eleonora Magdalena Vrdoljak i Nikolina Komljenović, samostalne plesne i izvedbene umjetnice iz Zagreba.
Ovoga puta pretjerano korištenje zadimljene kulise nije pokvarilo planove organizatorima pa su se neuređene podrumske prostorije MMSU-a savršeno uklopile u projekt koji propitkuje enigmatičnost lika svetice Marije Magdalene i njegova utjecaja na kršćansku kulturu, odnosno kojim se secira proturječna konstelacija između umjetnosti i religije kroz koju se prelamaju politike tijela u kontekstu suvremenih hetero-normativnih reprezentacija. Koliko su umjetnici u tome uspjeli, naročito Eleonora Magdalena Vrdoljak i Nikolina Komljenović, svaki pokret kojih je bio budno popraćen iznimnim brojem zaljubljenika u ovu vrstu umjetnosti, najbolje je na kraju rekao aplauz, plesna udruga TRAFIK iz katakombi MMSU-a ispraćena je ovacijama.
– Publika je ta za koju to radimo i publika je ta koja je oko koje svjedoči tome činu, uz pomoć publike mi prepoznajemo jesmo li što i kako smo komunicirali. Predstava je proces u kojemu nekoliko ljudi, umjetnika, kreativaca motivirano da nešto zajedno radi i onda kada ta skupina ljudi odluči to nešto podijeliti s javnošću onda je to predstava. Za mene predstava nije nužno kazalište, gledalište, publika i izvođači, želim to vidjeti kao organsku cjelinu koja zajedno diše i zajedno sudjeluje. Čini mi se da smo svi zajedno događaj, pa bi se u neku ruku ovo možda i moglo zvati predstavom jer smo zajedno svi bili događaj. Kao grupa istraživača željeli smo da gledatelji budu ravnopravni, da prođu kroz prostor, da osjete sebe u tom prostoru, te katakombe koje smo izabrali da bismo govorili o ovoj tematici, tu glazbu pa da i tijela budu prožeta glazbom, rekao je Žak Valenta, producent predstave, koja je još jednom pokazala da najveći dio aktivnosti u Art kvartu Benčić otpada na izvaninstitucionalnu scenu, koja ovaj prostor riječke kulture održava na životu. I baš zbog toga je prava šteta da nitko od predstavnika institucija, niti onih čijim je novcem ovaj projekt ugledao svjetlo dana, nije nazočio premijernom nastupu.
Predstavom „Magdalena, Magdalena“ plesna udruga TFAFIK p+problematizirala je (meta)fizičke, rasne i rodne okrutnosti nad subjektima čije djelovanje nije u skladu s dominantnim identitetskim i ideološkim matricama, odnosno istraživala mogućnost drugačije recepcije djelovanja Marije Magdalene, koja provocira feminističke prakse rodne ravnopravnosti, koju pak retrogradne društvene sile nastoje tabuizirati, kontrolirati i cenzurirati. Projektom je u prvi plan stavljena performativna gesta afektivnih tijela, transrodne figuracije kojih otvaraju prostor za neposlušni ples izvan nasilja norme. Eleonora Magdalena Vrdoljak i Nikolina Komljenović učinile su to na izniman način u pomalo mističnom prostoru katakombi MMSU-a, koje onako devastirano neodoljivo podsjećaju i na kakav opskurni klupski prostor, pa su se u pojedinim trenucima savršeno uklopili u predstavu.
– Bilo je pravo zadovoljstvo nastupati u Rijeci i općenito raditi sa Žakom Valentom, svi smo mi koautori u ovoj predstavi, ali je njegova izvorna ideja i polazište, koncept oko toga što je želio postići ovim djelom i to je nekako promišljanje i redefiniranje toga kako se lik Marije Magdalene doživljavao kroz povijest i što on može značiti u današnje vrijeme. Zadovoljna sam svojom i izvedbom kolegice, bilo je pravo zadovoljstvo surađivati s njom i plesati. Prostor je bio prilično zahtjeva, nije scenski prostor, ima jednu zanimljivu izvedbu koju je trebalo iznijeti i ima svoje zakonitosti i zahtjeve koje je trebalo drugačije nositi, rekla je Eleonora Magdalena Vrdoljak.
„Magdalena, Magdalena“ treći je dio trilogije Žaka Valente na temu „Umjetnost i tabu“. Trilogija je započela 2007. godine predstavom „Dijagnoza umjetnost“ u fokusu koje su bili umjetnici (Artaud, Panero) i njihovi radovi koji su se tijekom života borili s Montano bolešću. Nakon toga su uslijedili “Hermafroditi duše” (2014) fokusirani na odnos umjetnika i njegova rodnog i seksualnog identiteta (Nebrigić, Jarman, Lear).
– Ova predstava predstavlja završetak traganja za estetskim konfiguracijama koje problematiziraju čitav taj širi kontekst kojega smo mi nazvali „Umjetnost i tabu“. U ovom dijelu eksplicitno se bavimo pitanjem i mogućnostima jednog novog čitanja i što zapravo u umjetničkom smislu znači kada bismo se fokusirali na lik i figuru Marije Magdalene. Odnosno, što znači ako bismo nju malo izmjestili iz kanonskog čitanja i pokušali vidjeti što se s njom događalo u gnostičkim interpretacijama, odnosno kako one mogu biti povod za nešto što bismo suvremenim rječnikom nazvali queer teorijom, odnosno je li se unutar nekog teološkog diskursa moguće izmaknuti se iz isključivo patrijarhalnih konfiguracija i zapravo otvoriti prostor za dijalog sa subjektima i tijelima koje se odupiru normi, koje izlaze iz poimanja u kojima je muškarac dominantan, gdje imamo jednu spregu između identiteta nacionalizma i politika što možda više naginju desnim ideologijama i koja je uloga umjetnosti u toj konstelaciji. Jesmo li zadovoljni načinom na koji smo odgonetnuli na sva ta pitanja? Pitanje je koliko je publika bila zadovoljna, mi smo se kretali u ambijentu u kojem smo otvorili dosta pitanja, ali nismo ponudili odgovore. Shvatili smo da je to jedan konglomerat tema i problema što uvelike nadilaze vrijeme što smo mi imali na raspolaganju. Zadovoljan jesam, ali mislim da ima još štofa za dublje ulaženje u probleme, a tu će problem biti kako to istraživanje prebaciti u umjetničku praksu, rekao je Andrej Mirčev, dramaturg predstave „Magdalena, Magdalena“, zaključio je Andrej Mirčev.
Plesna udruga TRAFIK jedna je od prvih hrvatskih nezavisnih produkcija, osnovana je 1998. godine u Rijeci, a u 25 godina djelovanja TRAFIK je izveo 15 kazališnih predstava i gostovao na brojnim domaćim i inozemnim pozornicama, festivalima, te ostvario nekoliko međunarodnih koprodukcija kojima je pridobio pažnju publike i kritike, ali i osvojio nekoliko nagrada. Njihov glavni fokus rada je suradnja umjetnika okupljenih u projektima i interdisciplinarni istraživački pristup. Ovo nije njihov prvi nastup u Art kvartu Benčić, u prostorima MMSU-a izvodili su (15 minuta Trafika, Weltschmerz) prije nego je Art kvart Benčić kao takav i postojao.
Detalj iz predstave Magdalena, Magdalena. Naslovnu fotografiju snimio Aleš Suk
