Martina Burulic (Melewai): voda je utkana u naš zvuk

U danima nakon uspješnog Off the Grid Festivala održanog u Vintage Industrial Baru u Zagrebu, između svog blagdanskog slavlja i stalne žurbe uspjeli smo bolje upoznati glazbeni sastav Melewai, čiji je debitantski nastup ujedno i započeo ovaj jednovečernji festival. Ovaj novi zagrebački bend u sastavu Martina Burulic na vokalima i basu, Antonelo Vukić na gitari i Roko Maštruko na bubnjevima, predstavio je po prvi put na pozornici svoje garage i surf rock talente obavijene Americanom, a do sada su izbacili pet pjesama na svojoj Bandcamp stranici. Prenosimo razgovor s vokalisticom i basisticom Martinom Burulic.

Kako ste se odlučili za sudjelovanje na Off the Grid Festivalu?

odlučili smo se iste sekunde kad smo dobili poziv da zasviramo s lhd. mi smo veliki fanovi tog benda, jako smo voljeli i bambi molesters, čija tri člana sviraju u lhd (lada furlan-zaborac, hrvoje zaborac, dinko tomljanović – a s njima već neko vrijeme svira i sven pavlović pa ih svi zafrkavaju da bi se mogli preimenovati u lhds ili neku psihodeličniju varijantu akronima hahaha). bili smo na jako puno njihovih koncerata i tako se znamo, a kad su saznali da, osim što smo fanovi, također sviramo glazbu inspiriranu surfom, učinilo im se kao dobra ideja ugostiti i nas na prvom off the grid festivalu čiji su domaćini, što smo naravno na opću sreću i oduševljenje prihvatili.

sjajna su nam i druga dva benda koji su nastupila na festivalu (šumski, čiji rad također pratimo godinama, i psycho mutants, koje smo nedavno upoznali) pa nas je razveselilo i to da ćemo i s njima dijeliti pozornicu. lhd-u želimo još puno uspješnih izdanja off the grid festivala i veselimo se sljedećem, nadamo se već iduće godine.

Kada i kako ste se okupili kao bend?

antonelo (gitara) i ja (martina – glas i bas) znamo se iz prethodnog benda u kojem smo imali ponešto drugačije uloge, a s rokom (bubanj) smo počeli svirati tako što je nelo prije dvije godine objavio post na fejsu da tražimo bubnjara. svi troje smo kliknuli na prvu i od onda sviramo koliko nam život i okolnosti dopuštaju.

Debitantski nastup Melewaija u zagrebačkom Vintageu, 27. prosinca 2023. (autor Filip Kralj)

Voda je u središtu vašeg stvaralačkog manifesta. Što ona za vas predstavlja i kako ju dočaravate u vašoj glazbi? Koji su još žanrovi pomogli izgraditi vaš surferski zvuk i koji vam glazbeni sastavi služe kao uzori?

voda je s jedne strane jednostavan i svima razumljiv pojam, tvar od koje se sastoji sav život na zemlji, pa i naša tijela, a s druge strane mnogoznačan simbol koji osim života može predstavljati i promjenu, emocije, čišćenje, snove, podsvijest, prilagodljivost i još štošta.

htjeli smo u nazivu benda očuvati referencu na surf mjuzu i povezanu tiki kulturu (zato havajski naziv). rekla bih da je glazba koju sviramo inspirirana najviše zvukom prvog vala surf glazbe, pa je voda na neki način utkana u naš zvuk već žanrovskim opredjeljenjem i teksturom zvuka. usput, havajci razlikuju pitku (wai) od slane vode (kai), a mi, kao što si dobro primijetio, ne sviramo isključivo surf (za početak, nismo instrumentalan bend s dvije gitare, bar ne još;), nego kombinaciju raznih (manje-više američkih) retro žanrova koje volimo (kao što su rockabilly, country, soul, western, no ima i izleta u orijentalnu i španjolsku glazbu, valcer i tko zna što će nam se još sve prikrasti). svi zapravo volimo svakakvu mjuzu iz raznih era i s raznih kontinenata i srest ćete nas i na surfer joe festivalu, trash’n’burnu, kao i na punk gigovima u klaonici i attacku, na (gypsy) jazzu, bluesu, psihodeliji, afro mjuzi, cumbia koncertima, rockabilly svirkama te podjednako na nastupima opskurnijih kao i poznatijih izvođača kao što su gizzardi, thundercat, khruangbin, osees, nick cave, altin gün i moru drugih. makar moram priznati da su nam draži manji koncerti i intimnija atmosfera, a doma slušamo svašta…

uzori su inspiracija, a inspirira nas sva glazba koja nam dobro zvuči pa je teško reći u kojem će još smjeru naše pjesme poteći… od onih koje nismo dosad uhvatili, voljeli bismo uživo vidjeti toma waitsa ako se odvaži na još koju turneju, švedski goat, sierru ferrell…

melewai svira pjesmevode (preuzeto s Bandcamp stranice ‘melewai’)

Kreativnost proizlazi iz različitih emocionalnih polazišnih točaka. Koji vam osjećaji pobuđuju najveću inspiraciju u vašem kreativnom procesu i koje je najlakše pretočiti u glazbu?

život se sastoji od raznih emocija pa nas i u tom smislu svašta inspirira, od mira i uživanja u lijepim trenucima i spoznaja da je život vrijedan u svakom trenutku jer nitko ne zna koliko ćemo još dugo biti ovdje, do svađa i gubitaka voljenih ljudi, razmišljanja o tome kako svijet propada jer mi ljudi često ne vidimo dalje od svojih nosova… u procesu stvaranja svi podjednako sudjelujemo. iako ja pišem tekstove, rekla bih da su često inspirirani glazbom, atmosferom i razmišljanjima oko kojih se svi slažemo pa nela i roka smatram ne samo suautorima glazbe nego i tekstova. ponekad krenemo od muzike pa pokušavam osjetiti kakvu bih priču mogla ispričati u skladu s emocijama koje pobudi neki rif ili ritam, a ponekad je tekst polazište pa mjuzu gradimo oko toga.teme dolaze iz svakodnevnog života i razmišljanja o tome kako zadržati mir u sebi i iz protoka vremena izvući neke korisne spoznaje bar za sebe. life is a sad and beautiful thing, ponekad komedija, ponekad tragedija, a ponekad sapunica hahaha… svaka priča, kao i pjesma, može dobiti sretnu ili tužnu notu ovisno o načinu na koji se ispriča. za mene je pisanje a i sviranje često proces čišćenja vlastitog duha i uma, preslagivanja stvarnih (ponekad kaotičnih) događaja i emocija u smislenu cjelinu. a ponekad je samo postavljanje pitanja na koja nemam odgovore… ni sove kao ni mačke nisu uvijek onakve kakvima se čine. ponekad je neke stvari lakše nazvati drugim imenom/simbolom, ali nastojim pisati jednostavno i nepretenciozno tako da tekstove mogu razumjeti i djeca kao i odrasli ljudi, a kako će ih tko pročitati, ovisi naravno i o promatraču, u čijem je oku i ljepota i ružnoća

Pjesma “future will be past” odudara od ostatka vašeg repertoara mračnim sadržajem teksta i glazbenim tehnikama koje naglašavaju taj dojam. Koje su vas ideje navodile u kompoziciji ove pjesme?

prva verzija teksta pjesme „future will be past“, a paralelno i dijelovi glazbe za koje još nismo znali da će se stopiti s tim tekstom nastajali su u razdoblju nakon potresa i početka suočavanja sa životom s covidom. u mom su se životu prethodno u kratkom roku odvile raznorazne kataklizme, a prvi val covida donio mi je i višemjesečne probleme sa zdravljem. zbog svih mogućih okolnosti puno sam razmišljala o tome kako međuljudski odnosi kao i planeta na kojoj živimo propadaju zbog kratkoročnog, kratkovidnog i sebičnog oportunizma i generalnog manjka suosjećanja prema „drugima“. ne razumijem ljude koji i dalje misle da su klimatske promjene izmišljotina i ne vide koliko je sve međusobno povezano, od mikro do makrorazina. užasavam se toga što tvrtke kao i države te razne institucije često vode najnesavjesniji slijepci. they have money for war but can’t feed the poor… ima se para za svemirske rakete a nema se za čišćenje ekoloških katastrofa uzrokovanih takvim i sličnim egoističnim potezima? zemlja zapravo nije naša majka kako je prikazana u pjesmi „future will be past“, svatko od nas samo je mali dio njezinog organizma. uništavajući planetu mi trujemo sami sebe i jedni druge poput bolesnih stanica u tijelu. ne vjerujem u „mars za bogate“, mislim da će i bogati plakati puno prije nego što život i na jednom drugom planetu bude moguć. sve što činimo sad odjekuje u vječnosti i vraća nam se poput bumeranga. nisu ni svi roditelji empatični prema djeci, ali možda ipak imaju bar malo više suosjećanja za vlastitu djecu. voljela bih da empatiju preslikamo i na druge sfere života jer smatram da su održivost ove planete i cjelokupnog života na njoj jedino tako mogući. paralelno s pitanjima koja su nam se svima vrtila po glavama nastajali su rifovi i ritmovi koji su imali atmosferu predstojeće propasti i nekako se prirodno stopili s tekstom pjesme. učinilo nam se prikladnim prošarati raznim prostornovremenskim glazbenim podnebljima, pa smo među ostalim ubacili i valcer, koji je prije nekoliko stoljeća bio zadnji krik mode u glazbi i plesu, a danas je poput kakve relikvije iz ropotarnica povijesti    

Tematika putovanja provlači se kroz srž pjesme “heart on the train”. Kako se putevi u životu, bili oni doslovni ili figurativni, odražavaju na vaš kreativni proces?

dosta sporo gradimo svaku pjesmu, ali nastojimo odmjereno i smisleno sklapati dijelove u cjelinu. ne marimo koliko će nam vremena trebati da dovršimo svaku pjesmu, važno nam je da svaki detalj sjedne na pravo mjesto. u skladu s fluidnošću naziva našeg benda, i naše su pjesme kao živi organizmi pa možda nijednu od pjesama nećemo odsvirati uživo baš u istom obliku u kojem su zabilježene na snimkama i teško je reći hoćemo li ih ikad zaista dovršiti. život je putovanje, ne možeš dvaput ući u istu rijeku, i sve što nam se događa u osobnim životima konstantno se odražava na ono što sviramo i način na koji sviramo, mijenjajući i nas i našu glazbu. konkretno, tekst pjesme „heart on the train“ posvećen je prijatelju iz djetinjstva koji je bio napušteno dijete, a usprkos svim nedaćama koje mu je život priuštio već u ranoj dobi, bio je jedna od najvedrijih osoba koje sam imala sreće upoznati u svom životu. nismo se susreli od 4. ili 5. razreda osnovne škole kada je preselio u drugi grad kod drugih udomitelja, ali se nadam da je zadržao isti osmijeh na licu kao nekad, i da i dalje putuje, ali sada na neka ljepša odredišta. 

Kako glazbeno surfanje kao ideja prolazi u Zagrebu i Hrvatskoj?

mislim da je surf scena i u ostatku svijeta (osim možda u sunčanoj kaliforniji) kao i u lijepoj našoj malo pleme entuzijasta koji slušaju i druge srodne žanrove. s obzirom na mali broj ljudi na malobrojnim surf koncertima, a pogotovo onim manje žestoke mjuze, rekla bih da surf nije baš popularan žanr, a pogotovo među mladima. nekako sumnjam da će se ikad moći mjeriti s trapom i narodnjacima, pa ako netko planira svirati surf, nek se odmah pomiri s tim da vjerojatno nikad neće biti bogat i slavan hahaha…

Melewai u elementima (preuzeto s Facebook stranice ‘melewai.band’)

Kako biste opisali glavnu poruku koju želite vašom glazbom odaslati publici?

svi su ratovi besmisleni. jedino nas ljubav i empatija mogu održati na životu. jednom kad nas ne bude, živjet ćemo samo u srcima onih koje smo voljeli i koji tu ljubav i energiju prenose dalje. želimo li opstati na ovoj planeti, trebali bismo se dobro zapitati što svatko od nas može učiniti kako bi pomogao susjedima da i naša kuća ne izgori. svi smo ljudi i svi ponekad griješimo. griješiti je ljudski, ali na greškama se uči ili bi bar trebalo. nitko sebe ne bi trebao doživljavati većim i boljim od drugih, svi smo mi drugi za neke druge i svi mi vidimo samo dio slike… ako ništa drugo, voljeli bismo da se ljudi barem dobro isplešu na našu muziku i prizovu dobre duhove u sebi i oko sebe!

Možemo li očekivati neki EP ili LP iz vaše produkcije 2024. godine?

ne znamo još točan datum kad ćemo dovršiti album koji zasad broji pet pjesama i svakako će biti album, ali objavljivat ćemo nove pjesme i u narednoj godini.

Odgovori su objavljeni u originalnoj verziji, bez korištenja verzala.

#Martina Burulic #Melewai #Off the Grid #Off the Grid Festival

Nasumičan izbor

Upišite pojam za pretragu ili pritisnite ESC za povratak na stranice

Skoči na vrh