Rođen na današnji dan 1891. godine u Mrkoplju, David Bunetta bio je hrvatski arhitekt čije je stvaralaštvo ostavilo značajan trag u arhitekturi Rijeke i okolice. Studirao je na Akademiji za arhitekturu u Berlinu, gdje je stekao temeljna znanja koja su oblikovala njegov kasniji rad. U ranom dijelu karijere radio je u atelijeru poznatog njemačkog arhitekta Paula Bonatza, gdje je sudjelovao u izradi idejnog projekta za novi kolodvor u Stuttgartu.
Po dolasku u Rijeku prije Prvog svjetskog rata, zajedno s inženjerom Milanom Čalogovićem, ostvario je projekt Lučkih skladišta, a nakon rata su se preselili u Sušak, gdje su postali angažirani u poduzeću Ferrobeton. U tom periodu, Bunetta je projektirao značajne objekte, među kojima se izdvaja izgradnja javnih skladišta i stambenih zgrada na sušačkom Bulevardu te rekonstrukcija hotela Park.
Bunetta je bio sklon eklekticizmu, često s utjecajem berlinske škole arhitekture, no u kasnijim godinama njegova je arhitektura bila pod snažnim utjecajem Viktora Kovačića. Njegov osobni pristup arhitekturi postao je prepoznatljiv u Sušaku, gdje je značajno utjecao na razvoj lokalne gradnje, a mnogi su arhitekti slijedili njegov stil.
Nakon Drugog svjetskog rata, Bunetta je bio aktivan u projektiranju industrijskih i brodogradilišnih objekata kroz Rijeka-projekt. Među njegovim važnijim projektima iz tog razdoblja ističu se proširenje tvornice papira u Rijeci, brodogradilišta 3. maj u Rijeci, Uljanik u Puli, te Titovo brodogradilište u Kraljevici. Osim toga, bavio se i arhitekturom namijenjenom intimnijim prostorima, osobito u riječkom Starom gradu, gdje je realizirao nekoliko objekata koji su uvažavali specifičnu povijesnu i urbanističku baštinu.
Bunetta je svojim radom oblikovao ne samo fizički prostor, već i arhitektonsku misao koja je duboko utjecala na arhitekte i graditelje Rijeke i šire regije. Umro je 10. srpnja 1964. godine u Rijeci.
