Na današnji dan 1899. izgrađeno je prvo sušačko morsko kupalište koje 1912. postaje Gradsko kupalište uz koje se dograđuje sunčana kupelj. Tako Sušačko Gradsko kupalište postaje omiljeno kupalište Sušačana ali i Riječana. Te iste 1912. na Pećinama se gradi i uređuje Reschovo kupalište, a godinu dana ranije uređeno je i kupalište na posjedu braće Sabljić, i danas popularno Sabljićevo. Općina Sušak posebno je vodila brigu o svojem Gradskom kupalištu na Brajdici, koje je 1925. u potpunosti obnovljeno, te je uz njega bio vezan velik dio sportskog i društvenog života Sušaka.
O Gradskom kupalištu novine su pisale:
„U nedjelju je napokon nakon nekoliko mjesečnog upornog rada, otvoreno novo gradsko kupalište. Kupalište je zaista lijepo, uredno i ukusno, pa će moći zadovoljiti svakoga. Otvorenjem kupališta doskočilo se jednoj velikoj potrebi. Svi oni koji nisu imali toliko vremena da dnevno polome noge po traljavoj Pećinskoj cesti do kupališta “Jadran” imat će sada na raspolaganju, može se reći u centrumu grada, jedno lijepo kupalište, koje je k tome, i što je najvažnije, jeftinije od “Jadrana”. Naročito su jeftini
plivački kostimi i karte za đake.”
Kupalište je sagrađeno na Delti, na mjestu na kojemu se danas nalazi kolektor za vodu, a izgrađeno je u samo nekoliko mjeseci jer je u veljači 1926. Gradsko zastupstvo Sušaka odlučilo da se izgradi. Kupalište je otvoreno 4. srpnja iste godine. Izgradilo ga je poduzeće „Ferrobeton” d.d., s Sušaka, a u njega je uloženo je 435,515 dinara i 15 para. Projektirao ga je 1925. arhitekt Zlatko Prikril iz Gradskog građevinskog ureda.
Za ulazak na Gradsko kupalište 1926. prodavale su se karte. Za djecu i školarce cijena je iznosila 2 dinara, „upotreba veša za gospodu” 1 dinar, za „dame” 2 dinara. S desne strane kupališta nalazile su se 52 kabine za žene, a s lijeve strane bilo ih je 56 za muškarce. U sredini je bio restoran koji je imao terasu na južnoj strani. Kupalište je imalo ulaz s Brajdice preko jednoga mostića. Na kupalište su dolazili ljudi iz Sušaka i Rijeke, iako su oni koji su dolazili iz Rijeke morali prelaziti talijansku granicu kada bi se poželjeli kupati. Tu su se igrale i vaterpolo utakmice.
Idila je vladala do 1945. kada se Rijeku oslobađalo od okupatorske vojske pa su partizani pogodili veslački dom u blizini kupališta, a kojeg su Njemci prenamijenili u bunker, a zajedno s njim pogodili su i drvenu kuću Gradskog kupališta koja je cijela izgorjela. Od 1946. do 1947. izgrađena je nova, betonska kuća kupališta, a poslije plivački i veslački dom, ali kako se i luka Rijeka počela širiti nestalo je i kupalište i malo je što ostalo od njega.
O Gradskom kupalištu se može čitati u knjizi „Ljeto s tetom Doris”, Srećka Cuculića.
Istaknuta fotografija: razglednica Gradskog kupališta
#Brajdica #Gradsko kupalište #kupalište #Rijeka #Sušak
