U petak, 28. lipnja, na riječkom Korzu, točnije ispred gradske ure, održan je performans „Buđenje“ multimedijalne umjetnice Kate Mijatović. Izvedba je održana kao završni čin u sklopu programa „Crta za beskraj: Ritual”, što predstavlja riječku ediciju i nastavak projekta „Crta za beskraj” kao svojevrsnog hommage-a životu i djelovanju multimedijalnog umjetnika Marijana Crtalića u organizaciji centra KNAP iz Zagreba i Galerije O. K. iz Rijeke.
U 18:35 sati, riječku glavnu arteriju su ispunili zvuci stolnih budilica, uz kakve smo se svi probudili barem jednom u životu. Prvo jedna, pa druga, pa treća, četvrta, peta… i tako jednu za drugom, repetitivno, u nizu, umjetnica je budilice vadila iz kutije i stavljala na stol. Prije odlaganja na stol, svaka je budilica bila ručno navijana do trenutka oglašavanja alarma, pridonoseći kakofoniji koje poistovjećujemo s ranom zorom. Ubrzo su nakon zvuka prve budilice, ljudi iz obližnjih dućana počeli izlaziti i gledati što se događa, ljudi u prolazu su se počeli okretati i iznenađeno gledati. Neki su samo prošli, a neki su čak i pitali koliko koštaju budilice i jesu li na prodaju. Njihov broj se povećavao dok se stol nije ispunio, dok je sonata buđenja odzvanjala metalnim zvukom 15 minuta.
– Zadovoljna sam jer je postignuta interakcija s ljudima koji prolaze Korzom. Također, kod ovoga performansa bitan mi je i element iznenađenja, jer ljudi to ne očekuju u javnom prostoru i dobro je da se iznenade. Iako je interakcija s prolaznicima bitna, ključ je sam čin izvedbe, koji se dalje nadovezuje na moje prijašnje radove – usporedila bi ovaj rad sa serijom „Vrištanja“ koje sam radila nekoliko godina, u kojemu mlade djevojke vrište. Naime, uvijek je prisutan element budnost u mojim zvučnim performansima, koji vežem s bavljenjem procesom sna, spavanjem svjesnim ili nesvjesnim s fokusiranjem na ovdje i sada. Izjavila je Kata Mijatović, multimedijalna umjetnica.
Ovim iznenadnim aktom „upada u javni zvučni ambijent“, umjetnica je proizvela efekt iznenađenja, zainteresiranosti, čuđenja pa čak i živciranja. Budilica reprezentira kariku između dva svijeta: onog svjesnog, odnosno stanja kada smo budni, i sna, odnosno našeg unutarnjeg prostranstva. Je li čin buđenja definitivna granica između svjesnog i nesvjesnog? Koliko smo sigurni u našu percepciju, u naše stanje budnosti? Dok u širem, društveno-političkom kontekstu, rad preispituje koliko smo zapravo taoci društvenih sistema i da li se možemo probuditi iz tog sna/letargije? Koliko smo se puta zabrinuli zbog ukalupljenosti vlastite svakodnevice, iz koje želimo pobjeći, ali jednostavno nam treba dodatni poticaj. I upravo zbog toga, nam svima nama, povremeno dobro dođe doza „Buđenja“.
Fotografije i video: Aleš Suk
#Centar Knap #Galerija O.K. #javni prostor #Kata Mijatović #performans
