OD ADVENTA DO BOŽIĆA U TRI-ČETIRI ČINA (MILENIJA) I S ČETIRI (4 do 24) SVIJEĆE
Malog Mojsija su sakrili u košari u trstici na obali Rijeke – da ga raja (faraonov narod) ne baci u Rijeku (Ibid. Biblija, Stari Zavjet, Knjiga Izlaska)! Mićeg Isusića va štalice na slamice su teplili krava, tovar… valjda kad su pobegli, ćo! (Ibid. Novi Zavjet, Evanđelje po Mateju, I. Djetinjstvo obećanog mesije Isusa Krista). A zač je vavek isto, tako!? Zašto? Why, why, Delilah!? Zašto se djevojčica, kad joj izgori i posljednja neprodana šibica, u to blagoslovljeno, sveto vrijeme, uvijek iznova mora smrznuti? I to usred blažene, vesele „blagdanske atmosfere“, okružena sve samim dobrim ljudima, koji, tobože, ni mrava ne bi zgazili? Hm, hmmm? A mići Oliver (Twist )…; zač tako mora vavek bit, finit!? Sve sama grda pitanja, a tek je krenuo ADVENT Dec., 2023! Komać (po hrv. tek, jedva) vrag išće dobre šibe za zločestu dičinu, dječurliju, za „razmetne“ sinove (i kćerke, ne?)! A zima je već prišla. U znaku strijelca, pa će zaći u jarca, kad sakriju Prvorođenca, po Duhu Svetome i Gospi, u štalu, među još nepotamanjenu stoku, da ga se – prije vremena – ne dočepaju Gibonnijeve „zviri & beštimje“ (znate tu lipu domaću pismu?). Prije toga su pobjegli, „emigrirali“, u Egipat, da sklone malog Isusa od Herodovih koljača. Asti Iruda! A puno prije je to anticipirano s Mojsijem i Faraonom. A ovogodišnje će „došašće“, adventsko vrijeme, za toliku djecu – i mušku i žensku! – a naročito za Palestince i Ukrajince, već „tradicionalno“ također proteći u bježanju, „preseljavanju“ amo – tamo! Novokomponirane NWO – „Faraone“ i „ Herode“ poznajemo preko „medija masovne komunikacije“.
MESIJA/- JE/, MASAKRI, MUČENICI/-CE, CRVENA LITURGIJSKA BOJA (NA SPOMENDAN NEVINE DJEČICE, NAKON BOŽIĆA)
Upavši u trans (ne u „Autotrans“, molim lijepo!) od siline tih adventsko-božićnih i post-božićnih pitanja, zurim u niz slavnih i manje slavnih slika na novozavjetnu temu/motiv „Pokolja nevine dječice“ (eng. trans, Massacre of the Innocents). Naročito mi titraju pred očima Bruegelove (stariji + mlađi) i Rubensove slike, pomiješane s neminovnom vizijom Blakeovog Velikog Crvenog Zmaja i Žene odjevene u Sunce!
DJEVICA S DJETETOM (USRED RUBENSOVOG BAROKNOG KOVITLACA NEVINE DJEČICE)
Na Zemlji potamanjena dječica veselo lepršaju i koprcaju se oko Gospe s Djetetom, kojeg su se „zviri & beštimje“ doduše dočepale nešo kasnije (u njegovoj ovozemaljskoj 33.), ali ipak! Na toj barokno uznositoj i raskošnoj Rubensovoj slici sve je rajski vedro i razigrano. Čak i previše za moj ukus. MUCH TOO MUCH. Kao i inače kod predobro potkoženog meštra Rubensa. A sva ta silna dječica (iako onako bucmasta, debeljuškasta i rumena poput malih „erota“, „puta“, „anđelčića“!) su dospjela u Raj, do Bogu suvječne, uznesene Djevice – Majke – Kraljice – Nevjeste – zato što su nevina poklana „umjesto Isusa“, te su postala MUČENICIMA. No, Kristovo kraljevstvo NIJE zemaljsko nego je NEBESKO. Tamo je sve OK, kao na Rubensovoj radosnoj i prpošnoj sličici. Koja je, bit će, poslužila kao uzor za bezbrojne komercijalne, visokoprofitabilne kičersko-„pedofilske“ navodno (tobože) jako religiozne, katoličke mazarije, oleografije, čestitke. Kao i nebrojene domaće akademske, „povijesne“, salonsko-artizanske (ne partizanske, molit ću fino!), „šareno-zagrebačko-školske“ slikarije za imućniju klijentelu i za podobne „muzejsko-galerijske ustanove“, te za namnožene kolekcionare i trgovce umjetninama. No, nećemo kvariti „adventski ugođaj“ temama poput BIROKRACIJA I UŽITAK, OPSCENOST VLASTI, elaboriranih od strane teorijskih psihoanalitičara i filozofa ( vidi: Lacan, Slavoj Žižek). To ćemo nakon SVETA TRI KRALJA. Asti Iruda i faraone!
VELIKI CRVENI ZMAJ I TRUDNICA ODJEVENA U SUNCE (OTKRIVENJE) – MISTERIJ ZA „ NOVODOBNO – NOVONORMALNE“; TAJNA „ NOVOG JERUZALEMA“ – U III. MILENIJU (VALJDA „NAKON ARMAGEDONA“?)
POKOLJ(I) NEVINE DJEČICE I CRVENA KAO LITURGIJSKA BOJA
Kao što je poznato, „Pokolj nevine dječice“ (Nevina dječica) kršćanski je blagdan, spomendan, u Božićnoj osmini liturgijske godine.
Pošto su Tri Maga (horoskop-kralja) prekršili dogovor sa židovskim kraljem Herodom, inače rimskim vazalom, nisu mu odali gdje je novorođenče Isus, već su odmaglili drugim putem doma, brutalni, paranoidni, despotski čedomorac i notorni krvolok Herod, pobjesnio je i sav užasnut naredio svojoj vojsci da zgazi, odnosno pokolje svu mušku djecu u Betlehemu i naokolo (za svaki slučaj) staru do dvije godine uzrasta.
Ljut je bio, a jako se bojao da ga taj novorođeni Kralj (Isus) ne svrgne s trona; premda je Isusu bilo (izvorno) namijenjeno NEBESKO prijestolje, a ne prizemna Herodova „prijestolnica NE-kulture“ (u ona teška biblijska vremena), opaka rimsko-vazalska despocija.
Rečeno – učinjeno, osim što su Josip i Marija s bebom Isusom na vrijeme pobjegli u Egipat. Tako da su nevina dječica mučenički istrijebljena „za – i – umjesto Isusa“, po kršćanskom nauku. Tako da su uključeni u mučeničko-mesijanski misterij i dospjela u Raj. I na pobožne slike tog pokolja i na nebo s Djevicom s Djetetom (Rubens i ini).
Da ne ulazim u sve finese Herodovog vazalsko-vladarskog „karaktera“, dovoljno je uzgred spomenuti da je dotični monstrum podjednako surovo potamanio i vlastitu obitelj, nepoćudne političare, a i Ivana Krstitelja. Kako i zbog čega Krstitelj ostade bez glave, e, o tome nekom drugom zgodom.
Frapantne analogije karakteristika i metodologije nama suvremenih despocija i despota (manjih ili većih „svjetskih sila“) – despotskog „stila“ vladanja, s naizgled arhaičnim zloglasnim krvolocima iz biblijskih vremena i kršćanske predaje, razlogom je mog skrušenog i poniznog adventsko-predblagdanskog upućivanja na Sveto pismo (Stari i Novi zavjet), te na tamnu, užasno krvavu i nemilosrdnu „drugu stranu“ tog svjetlucavog, „šarenog“ i „obećavajućeg“ zimskog blagdana, na koji se naslanja i profana, sekularizirana, desakralizirana proslava Nove godine. S kojim blagdanima profani, svjetovni, ne-sveti godišnji ciklus završava, a sakralni, liturgijski misterij – počinje.
Jedna od i dalje zagonetnih apokaliptičkih vizija Ivana prognanog na otok Patmos (Biblija, Novi Zavjet, Otkrivenje) jeste ona s dramatičnim suočenjem žene odjevene u Sunce, u poodmakloj trudnoći, samo što ne rodi Dijete, s proždrljivom meta-grdosijom zvanom Veliki Crveni Zmaj! Naime, prepad Crvenog Zmaja – koji vreba na Dijete – uzrokuje povlačenje, nestanak te meta-trudnice „sa scene“ pa mi smrtnici ni dan – danas ne znamo je li se to (novo!?) dijete – na kraju vremena – rodilo ili nije! Tako da se nipošto nismo „riješili povijesti“ nego se patimo s tom tamnom, zabrinjavajuće prijetećom, „ne-povijesnom“ situacijom, usred zbrke starih, razlupanih „ploča“ i neriješene povijesti lišene budućnosti, cilja, smisla. Zatrpani ideološko-političkim koještarijama i ruinama neostvarenih „povijesnih utopija“. Svakojake „novotarije“ nipošto ne znače stvarni povijesni NOVUM u iole bitnijem značenju. Istodobno postoje države, crkve, korporacije, bogatuni i milijarde sirotinje koja više nije čak niti „proletarijat“ u imalo „marxovskom“ značenju tog termina. Kamo li da je „revolucionarna“. Samo je – sirotinja.
Zato, „žene&muškarci“, ako vas neka promrzla djevojčica uoči i na samu Badnju večer ili na Božić zamoli za vatru, dajte joj upaljač. Samo da ne bude prazan, pliz. Ako ga budete imalei pri ruci.
A brižnega mićega Olivera Twista nemojte premlatiti niti prijaviti nadležnima ako vam ga, slučajno, pokupi sa stola. Va nekoj oštariji, boćariji.
Čitajte iznova stare dobre knjige Charlesa Dickensa, Marxa&Engelsa, Paula Austera (Auggie Wren’s Christmas Story)… Božićne priče … Opet odgledajte film „Dim“ („Smoke“, 1995; Wayne Wang/Paul Auster). I „Blue in the Face“ (1995; Paul Auster/Wayne Wang/Harvey Wang).
Poslušajte i song „Innocent When You Dream“ Toma Waitsa. Da na trenutak zaboravite na „Masakr nevine dječice“.
Jedna digresija… Crvena boja! Crvena je, naime, liturgijska boja za na „Nevinu dječicu“ (28. 12.). Boja mučeništva. Nije to samo niti u prvom redu „radnička“, „komunistička“, „socijalistička“ već je puno starija. Ako nekome mistika i simbolika boja nije jasna.
Krv, svjetlo i tama… I.G. Kovačić/Grč, Zoff… „Jama“, „Krv je …“. Krv, znoj i suze… Churchill… Blood, Sweat&Tears…
Tako, ako slučajno ili namjerno tijekom Adventa, do 25. ili 28. prosinca prošetate pored riječkog Art kvarta, s morske strane, slobodno ponesite sa sobom i koju crvenkastu svjećicu!
Uostalom, dobro dođe kad ponestane šibica i upaljača. Dovoljna su tri čavla, jedna šibica i četiri svijeće.
Čestit Božić (unaprijed) i Sretna Nova!
Naslovna fotografija Pokolj nevine dječice Peter Paul Rubens
#Advent #Božić #Branko Cerovac #Isus #Pokolj nevine dječice
