Riječki cinik: SOVJAK STORY – WORK IN PROGRESS

Branko Cerovac

SOVJAK STORY – WORK IN PROGRESS/REGRESS/MEMORIES ILI „HOĆE LI SLOBODA UMETI DA PEVA …“ 2023/24

 „Hoće li sloboda umeti da peva/kao što su sužnji pevali o njoj ( … )“  –  Branko Miljković (1934. – 1961.)

„Sretan onaj ko svoju pjesmu ne plati glavom.“ – Mirko Kovač

Podnaslov bi mogao glasiti i ovako: Putevima Re-evolucija – Od Sovjaka do Jakuševca i natrag (1960 – 2030). Ili pak: Svečana sportska proslava Međunarodnog dana borbe protiv korupcije – na najnovijem stadionu na Kantridi Dec. 9, 2033; uoči sljedeće olimpijade. Uvodni program: 1.) HOMO SI TEĆ od nove Žabice do novog stadiona; 2.) Paraolimpijski plivački maraton od Bakarskog zaljeva do Hotela Hilton, 3.) Utrka „Plamenac“ od „Hiltona“ do nove „Slatine“ u Opatiji; 4.) Svečano otvorenje ROLLERBALL – staze oko stadiona novi Circus Maximus (na Kantridi, jasno) uz projekciju kultnog SPORTSKO-DISTOPIJSKO-AKCIJSKOG SF filma „Rollerball“ (1975.; režiser i producent: Norman Jewison) i prigodnu utakmicu „Opatijskega Karića“ protiv „Halubajskega Cyber-Zvončara“. Nakon riblje večere u Lučici, svi na after party na takozvani „Sanirani Sovjak“. Za kraj krajeva, opća volonterska akcija čišćenja novonagomilanog otpada „Marišćina“ – uz uzvratnu pomoć pobratimskih volonterskih četa „Novi Jakuševec“, „Žeravica 22“, „Resnik“ i „Karepovac“. Uz glazbenu moralnu podršku vintage-electro-post-postpunk DJ-eva „Mladi Mungos“, „Strujni Udar“ i  „ KurzSCHluSS“.

viJama Sovjak, autor: Dražen Šokčević

Popratni edukativno-preodgojni program bit će posvećen kulturi sjećanja. SJEĆANJA NA BUDUĆNOST (u spomen na Ericha von Dänikena).

Ovom ću prigodom ispuniti svoje davno obećanje da se prisjetim ranih gerilsko-skupljačkih (kolekcionarskih) biciklističkih pohoda na kultnu i legendarnu crnu jamu Sovjak, koju sam kao klinac iz Sv. Mateja (Viškovo) redovito obilazio, dubinski sondirao, analizirao u školskim sastavima u OŠ „Vitomira Širole-Paje“ i temeljito čistio od raznovrsnog otpada. Tamo sam, na rubu crnog bezdana, pronašao čak i odbačeni, second hand ribički štap s blinkerom. Imao je dosta zamršenog silka da ga neodadaistički, fluxusovski – eksperimentalno zlouporabim za nadrealistički izlov monstruoznih, mutiranih naftnih „ribetina“ (više „plodova gnjeva“ nego „plodova mora“!) – iz basnoslovno bogatog, štoviše – izobilnog! – nalazišta prastarih prljavih pisama s raritetnim poštanskim markama i škrabotinama po sebi… Paketa s neočekivanim sadržajima… cipelama… antikvarnim drangulijama domaćeg i stranog podrijetla – od Italije i Austrije do Indije i Amerike (od već odavno pokojnih nonica, nonića, pomorskih obitelji do starije i novije dijaspore i gastarbajtera). Tako da je lov i ribolov na toj nadnaravno kontaminiranoj i devastiranoj hrpetini starudije i koještarija u Crnoj Jami i naokolo značio pravi užitak: morbidnu, perverznu (M. de Cervantes! E.A.Poe! Stevenson! E.Hemingway! J.L. Borges!) inicijaciju u rastuće Carstvo RECIKLAŽE – čiji su genijalni otkrivači, pionirski osvajači i eksploatatori bili – globalno i lokalno – Romi! To je bio pravi rudnik odbačene željezarije i mogućeg – bogatstva. I tako, nesvjestan, u ranoj fazi razvoja, da se muvam po „tuđem teritoriju“ (vlasništvu), a ne po „ničijoj zemlji“, da „uzurpiram“ fantazmatska „ljudska prava“ na čeprkanje po „tuđem“, odbačenom „otpadu“, morao sam više puta na svom već rasklimanom biciklu bježati po cesti od Sovjaka prema Marinićima, Pehlinu, Rujevici i nekako naokolo, pa nazad pravac Viškovo (Sveti Matej) – praćen (neću reći „progonjen“) kamionom s nešto starijom „profesionalnom“ romskom ekipom (naoružanom, efekta radi, zračnicama i priručnim alatkama) koja je kontrolirala situaciju u Sovjaku i naokolo. To je bilo uzbudljivo, poput pionirskog „The Getawaya“ (1972; Sam Peckinpah) i „Bjekstva iz New Yorka“ (1981) i „L.A.“-a (John Carpenter: Escape from N.Y. (1981), L.A. (1996), J. Carpenter), a, bogami, i George Millerovog pobješnjelog  „Drumskog ratnika“ (1979-1981-1985 – 2015: Mad Max „franšiza“ – 1,2,3,4…), koje sam godina potom odgledao  X-puta.

Jama Sovjak, autor: Dražen Šokčević

Iz đačkih dana u Svetom Mateju živo su mi ostali pred očima golemi vatreni stubovi koji bi svako toliko suknuli prema nebu, nekad vedrom nekad oblačnom, tamo negdje iz smjera Sovjaka, NEGDJE IZMEĐU Sovjaka, Marinića, Pehlina, Rujevice… Rijeke! Vjerojatno nekakve rane ANTICIPACIJE budućih „spalionica otpada/nafte i naftnih derivata“, može i gomile guma, s vatrometima, detonacijama mina, bombi iz 2. svjetskog rata, „Slatine“, „Miramara“, parkova & nasada, sa svekolikom pirotehnikom za utakmice, advente, badnjake, Božiće i sve Nove godine i „Tri-kraljeve“ do skore 2024! Te slike lijepo korespondiraju s biblijskim prizorima (pred)uništenja SODOME I GOMORE, od čega bježi („migrira“) stari Lot sa svojim kćerima! Baš kao na slavnoj slici jednog Albrechta Duerera (Lot und …; 1496-99), te Lucasa Cranacha (Lot und…, 1528). (vidi ilustracije!) Te nezaboravne prizore povezane s pred-poviješću „Slučaja SOVJAK“ samo, uzgred, spominjem. Da ne kažete da me NIJE BRIGA (koga briga!?) za KULTURU SJEĆANJA, čemu odnedavno naveliko „uče“ trećemilenijsku djecu, kao velikoj novosti i napretku. Naročito za one čija svjesna sjećanja počinju s prvim video-igricama ili sa spektakularnim otvorenjem „EPK RIJEKA 2020“ i s pandemijom korone ili pak s „Omikronom“ – za one rođene, recimo, slavne „rekordne turističke 2019.“ ili malo potom!). Za sve koji će s desetak godina života gledati kao na povijesne dokumente stare sličice „najnovijeg stadiona“ na Kantridi. S onim starinskim mega – neboderčićima (velika trijada, tri komada!). Kao što mi gledamo na legendarni i kultni „Neboder smrti“ na Turniću ( Vidi: “Vrtoglavica“, eng. Vertigo, GALERIJA NEBESKA ). I na talijanske riječke nebodere ( Vidi: GALERIJA MOĆI UMJETNIKA ). A i na Neboder na Sušaku (vidi: HKD/Galerija Kortil).

Moći će – ako ih puste! – u plićaku na nekom ostatku od žala, ex-paža, na Novoj Kantridi, uz gitaricu nostalgično pjevušiti onu pretpotopnu, predarmagedonsku ljubavno – borbenu pjesmicu BELLA CIAO!

To će im ostati iz najranijih djetinjih uspomena i s videa s otvorenjem EPK Rijeka 2020 (Opera Industriale).

Lot und seine Toechter Albrechta Duerera i Lucasa Cranacha

U to sam doba, sredinom ’60-ih i početkom ’70-ih već napisao sastave o „Starcu i moru“ (Hemingway!), o „profesionalnoj orijentaciji“ (fiškal i/ili gangster?, poštar?, željezničar?, ribar i/ili pomorac?, Kafkin „liječnik“?, „umjetnik u gladovanju“?, lovac na medvjede (Karl May)?, Sakupljač perja – čuvar – smetlar?). A kasnije sam imao i previše iskustva sa smećem, otpadom, skupljačima, kolekcionarima, deponijima i „depotima“, skladištima tišine… Pročitajte sjajna djela Leonida Šejke (1932. – 1970.), „Grad – Đubrište – Zamak“, slikara, mislitelja, ideologa, pisca „Mediale“ (grupe osnovane 1957.), „integralne stvarnosti“… pa Ivana Raosa, „Prosjaci & Sinovi“… B. Pekića, „Atlantida – Epos … Sve to korespondira s tek načetom meta-gomorijanskom temom: ESCAPE FROM SOVJAK. Gomora!

Međunarodni dan borbe protiv fucking korupcije je, eto, prošao. A smrad oko Marišćine, Sovjaka, Jakuševca, Karepovca … nikako da prođe.  Zato, udaljit ćemo se malo od tih gadnih tema. Ako „možete!“? Na koji dan barem! ESCAPE! GET-AWAY! Avaj …

ESCAPE!

(Nastavlja se, Neverending Story, sorry!… Unendliche Geschichte)

Jama Sovjak, autor: Dražen Šokčević

Naslovna: Dražen Šokčević

#Branko Cerovac #Kantrida #Lot i njegove kćeri #Riječki cinik #Sovjak