Za svoju eksperimentalnu glazbu navodiš kako je kombiniraš sa zvukovima prirode ili zvukovima gradova a kao podlogu isto tako koristiš zvukove (od) predmeta iz svakodnevnoga okruženja. Na performansu Potopljena sjećanja, koji si izveo u Gospiću u sklopu Večeri kulture, vidjeli smo na koji način spajaš zvukove s prelijevanjem vode. Koje si sve rekvizite koristio; vidjeli smo zanimljivu instalaciju pisaće mašine, šešira…
– U performansu sam koristio staklenu zdjelu u kojoj su bila dva kamena izvađena iz mora. U zdjelu sam stavio hidrofon, specijalni mikrofon namijenjen snimanju pod vodom. Mikrofon je bio uključen gitarske pedale s raznim efektima. Onda sam iz boce ulijevao vodu u zdjelu, raznom dinamikom i to je davalo zvučnu kulisu. Onda sam u zdjelu potapao razne drvene i plastične predmete, slamkom puhao pod površinu vode, glazbenom kutijom naslonjenom na rub stakla pokretao njen mehanizam i modificirao sve te zvukove kroz efekte. Također sam koristio dva modularna sintesajzera, midi sintesajzer, električnu gitaru i laptop s kojega sam puštao terenske snimke.
Za instalaciju sam koristio staru pisaću mašinu, stari crni šešir cilindar, naočale s crvenim staklima i dva papira na koja sam napisao:
NE MOGU VIŠE.
NE. MOGU VIŠE. Igra riječi u kojoj točka u potpunosti mijenja kontekst izrečenog.
Povodom najave za navedeni zvučni rad ističeš, među ostalim, da njime potičeš „na razmišljanje o načinu na koji turizam oblikuje život u dalmatinskim gradovima i utječe na zvučnu ekologiju i svakodnevnu stvarnost”. Koje si sve zvukove u tom razmišljanju koristio? U jednom si razgovoru govorio o platformama na internetu koje objavljuju snimke fields recordinga, npr. Radio Aporee, na kojoj i sam objavljuješ.
– Koristio sam terenske snimke nastale u Zadru, Dubrovniku i na Visu. Snimke mora, podmorja, zvučno onečišćenje podmorja prekomjernim pomorskim prometom, žamora turista na ulicama crkvena zvona… Zvučna kulisa koja se nakon turističke sezone u potpunosti promijeni.
U sklopu navedenih snimanja u prirodi, eksperimentalne glazbe koja se temelji na sound art-u/ umjetnosti zvukova, field recording-i/snimanja na terenu, soundscape composition-i/ kompozicijama zvučnih krajolika, bio acoustics/ bioakustici, koje si glasove životinja snimio, kako ih uključio u svoja glazbena istraživanja? Da li si zamijetio neka nestajanja, posebno mislim na glasove ptica?
– Što se tiče snimanja životinjskog svijeta, do sada nikada nisam ciljano išao snimati neke posebne životinje. Na snimkama su tako najzastupljenije one koje se nekako i najčešće sreću i čuju, a to su prvenstveno ptice i psi. Kako živim i najčešće snimam u krajevima na moru i uz more, u ljetno doba neizbježni su i orkestri cvrčaka. Što se tiče nestajanja, ili možda bolje reći migracija ptica, primjetno je da u Zadru više nema vrabaca. Ako ih i ima, to je jako malo. Ja ih dugo nisam vidio.
Zvukovima vode bio si posvećen i u raduThe Mist Where the Circle Begins, koji je selektiran u dijelu festivala The SonoAdriatic Tales na festivalu Ars Electronica u Linzu 2020. godine, a posvećen je zvučnim prostranstvima Jadranskog amora.
– Osnova kompozicije je terenska snimka koja je nastala na otoku Visu u uvali Srebrena. U antičko doba tamo je bio kamenolom, vadio se kamen kojim je sagrađen grad. Kako je razina mora danas oko dva metra viša nego onda, temelji kamenoloma su pod morem a nad razinom mora još se vide slojevi pravilno odlomljenih stijena. Ja sam pokušao povezati prošlost i sadašnjost tako da sam hidrofonom snimao pod morem na temeljima kamenoloma, a na površini sam kamen ozvučio kontaktnim mikrofonom.
Performanse ponekad izvodiš i kao dio svojih koncertnih nastupa. Koja je izvedbena razlika između takvih performansa i performansa koje izvodiš samostalno poput onoga na Lovinačkim večerima performansa– performans Neodoljiva tišina, zavodljiva samoća?
– Mislim da nema velike razlike i pokušavam ne praviti razliku; jednostavno neki performansi sadrže i taj dio sa zvukom. Vrlo sam sklon svoje glazbene nastupe u kojima izvodim soundart nazvati zvučnim performansima.
Navedeni performans organizirao si kroz tri postaje u prirodi čime si naznačio i vlastitu multimedijalnost, pri čemu uvijek naglašavaš kako si u glazbu ušao kroz zvuk, što si i potencirao završnom slikom.
– Zvuk je moja vječita fascinacija. Istražujem zvuk u svakom obliku i kontekstu. Posebno me zanimaju zvukovi koji su nam praktički nečujni u svakodnevnom okruženju. Njih snimam hidrofonom, kontaktnim mikrofokompozicijanom i geofonom. Nakon toga te zvukove koristim kao dio kompozicija.
Na koji si način, što si naknadno pojasnio u podcastu za Lovinačke večeri performansa, organizirao navedeni performans prema biografskoj činjenici o Nikoli Tesli, njegovoj posvećenosti broju 3. Sve je radio u nizu od 3. Često se navodi kako je godinama živio u hotelu u sobi 3327 na 33. katu.
– Tesla je rekao „Ukoliko želite otkriti tajne svemira, razmišljajte u terminima energije, frekvencije i vibracije.“ To je neko trojstvo koje sve pokreće a može se vrlo lako prenijeti u svaku umjetničku izvedbu. Bar ja to činim ili pokušavam. Što se tiče frekvencije, recimo moja gitara je naštimana na frekvenciju 528hz, frekvenciju koja se navodi kao frekvencija univerzuma.
Objavio si do sada pet zbirki poezije; ujedno objavljivao si poeziju i u nezavisnim fanzinima kod nas u Engleskoj. Pritom si često medijski određen i kao „jedan od prvoboraca nezavisnog izdavaštva u Hrvatskoj,“ Kakva je struktura fanzina danas u internetsko doba u odnosu na osamdesete, kada je fanzinski djelovao npr. Satan Panonski, o čemu je u svojoj knjizi sustavno pisala Ljubica Anđelković Džambić.
Kao sve, tako se i fanzinska scena u velikoj mjeri prebacila na Internet iz sasvim razumljivih razloga, ponajviše financijskih, ali i distribucija je lakša, s klikom dva, imaš sve. No još uvijek postoje romantični zanesenjaci koji tiskaju fanzine, objavljuju u njima… I ja sam jedan od takvih. I sâm povremeno objavim neki art fanzin s kolažima i crtežima.
U razgovoru koji je moderirao Kruno Jošt povodom Večeri kulture u Gospiću, spomenuo si svoj performans iz 2017. godine, onaj omatanja ranjenih zadarskih stabala. O čemu je točno riječ, o kojim stablima, sada panjevima…?
Riječ je o performansu Homage ispilanim fafarikulama. U Zadru, mada mislim da je tako i u mnogim drugim gradovima, konstantna je devastacija zelenih površina. Performans je izveden u sklopu prosvjeda koji je organiziran upravo jednim takvim povodom. Ispilana stabla sam, odnosno ono što je još ostalo u zemlji od njih, omatao zavojem, zagrlio ih i prošaptao im „Oprostite, ne znaju što čine“. Na taj način sam zatražio oprost od prirode u ime ljudskog roda.
I završno, što kao multimedijski umjetnik trenutno prepoznaješ kao trendove u umjetnosti?
Ne bih znao odgovoriti na to pitanje. Ne promatram umjetnost u kontekstu trendova, već jednostavno istražujem i pratim što drugi umjetnici rade, bez obzira da li je to trenutno u fokusu publike i kritike ili je potpuno marginalno.
Vezano uz navedeno završeno pitanje o umjetnosti i sigurnom prodajnom, tržišnom, vjeruješ li da je drugačiji svijet usprkos svim užasima moguć?
Stalno se događa neki drugi svijet koji opet na neki način ostaje isti. Uvijek je bilo i bit će i užasa, ali i ljepote i ljubavi. Na neke stvari možemo utjecati i izabrati čemu i kome ćemo se prikloniti i kako živjeti svoj život, ali i postoje stvari koje su van našeg utjecaja i koje u nekom kontekstu određuju naše živote. Ovo je prekrasan i tužan svijet.
Roberto Vodanović Čopor multimedijalni je umjetnik iz Zadra. Intuitivno istražuje zvuk, riječ, sliku i pokret. Svoju eksperimentalnu glazbu kombinira sa zvukovima prirode, gradova i zvukovima koje stvara od predmeta iz svakodnevnog okruženja. Albume objavljuje samostalno, ali i za mnoge nezavisne izdavače kao što su Green Field Recordings, Sono Space, Novaki Music, Camembert Électrique, Warm Milk Recordings, Mahorka, Kalamine… Objavio je pet zbirki poezije, Nesanica (Kreativni centar Vigvam, 2015.), Sasvim mala knjiga (samoizdat, 2016.), Zidovi plaču (Redak, 2017.), Nešto o ničemu i puno neba (Bratstvo Duša, 2017), Otići vodom (Presing 2021). Pobjednik je trećeg prvenstva Hrvatske u slam poeziji. Izvodi i radi intervencije u otvorenom prostoru u sklopu svog projekta GerilArt. Također aktivan je i na sceni umjetnosti performansa, a njegov zvučni performans Fragmenti uvršten je u arhivu Povijest političkog performansa u Hrvatskoj (Usp. https://thisisadominoproject.org/roberto-vodanovic-copor-fragmenti-2021/). Održao je nekoliko samostalnih izložbi radova temeljenih na dadaizmu i konceptualnoj praksi te izlagao na nekoliko skupnih izložbi.
#performans #Roberto Vodanović Čopor #slam poezija #Suzana Marjanić
