Ove je subote u Omladinskom kulturnom centru Palach održan koncert bendova Krešo i kisele kiše i Saša 21, u organizaciji projekta udruge Terra – Tripsitters te udruge Ri Rock, povodom svjetskog dana borbe protiv AIDS-a i mjeseca borbe protiv ovisnosti. Program je započeo projekcijom dokumentarnog filma o epidemiji AIDS-a 1980-ih, a zaključen je koncertnim dijelom.
Uvodni dio večeri započeo je projekcijom američkog filma Common Threads: Stories from the Quilt, čija je glavna tema epidemija AIDS-a u Sjedinjenim Američkim Državama osamdesetih godina i nepovoljnim životnim situacijama koje su zadesile ljude, kao i stigmatizacija koju je šire društvo vršilo na njih i nevoljnost vlasti da intervenira i pomogne. Potresne priče i ispovijesti osvijestile su okupljene gledatelje na važnost prevencije i sigurnosti koji su središnji moto programa Tripsitters.
Osim filma, udruga Terra je povodom mjeseca borbe protiv ovisnosti u glavnoj koncertnoj dvorani imala i štand gdje su se okupljeni mogli informirati o pravilnom korištenju opojnih sredstava, njihovim fizičkim i psihičkim učincima te mogućim nuspojavama i pravilnom postupanju u slučaju istih, ali i besplatno uzeti osnovne životne potrepštine poput kondoma i šmrkaljki.
– Ovo je projekt Tripsitters koji postoji od 2019. godine, a bavimo se harm reduction programom u noćnim izlascima. Pošto politika drogama ne funkcionira i nije uspjela, sve razvijenije europske države imaju taj program da se mladi educiraju o drogama i svakoj supstanci te o rizicima i naš je krajnji cilj u Hrvatsku uvesti drug checking. To znači testiranje droga, da svatko može provjeriti ono što nabavi. Teško je, jer čak i da znamo sve informacije koje su potrebne o svakoj supstanci da bi što sigurnije to mogli konzumirati, svejedno ne znamo što ćemo kupiti jer nije legalizirano. Zato se borimo da u Hrvatsku uvedemo drug checking, da svatko može primjerak svoje supstance poslati u laboratorij na testiranje ako ima neki opasni sastojak u sebi ili ako je rezano s nečim što osoba ne želi konzumirati tako da smanjimo štetu što je više moguće. Također se zalažemo za odgovorno spolno ponašanje tako da uvijek dijelimo kondome i osvještavamo mlade o spolno prenosivim bolestima, započela je Maša Serdarević, jedna od voditeljica programa Tripsitters.
– Za drug checking smo se trebali boriti i još se uvijek borimo. Nisu svi zainteresirani za to, ipak je to siva zona, realno, jer kako mi možemo uzimati supstance ako nismo zdravstveni djelatnici, tako da smo smislili neke načine, primjerice, u našim prostorima je sef gdje će ljudi ubacivati djeliće supstanci tako da mi nemamo nikakvog doticaja s tim, onda će doći netko iz zdravstva, pokupiti primjerke i odnijeti ih u laboratorij. Prikupljanje će biti ponedjeljkom i onda ćemo četvrtkom ili petkom objavljivati rezultate da svi znaju do vikenda, svi će biti pod šiframa i to će biti 100% anonimno. Problemi su bili, naravno, s policijom, jer to je siva zona i nama je to jasno, ali sve razvijenije države to imaju i mislim da je stvarno korisno, i uvijek će se naći netko tko jednostavno nije tako odgajan ili ne razumije, zato se mi i dalje borimo i sve smo bliže tom cilju, zaključila je Maša Serdarević, članica udruge Terra.
Glazbeni je dio večeri otvoren nastupom pulskog benda Saša 21, pod vodstvom Saleta Verude, javnosti znanog iz legendarnih „Kud idijota“, čija je mješavina boogieja i punka stvorila energičnu atmosferu plesnjaka. Unatoč žaljenju i Saletovoj zafrkanciji na račun njihove starosti, izvedbama svojih uspješnica poput „AC/DC“, „Svi na kontejnere!“, „Daleko od doma“, „Razdvojenost“ i „Jetra“ rasplesanost publike im je ipak pokazala da su godine zaista samo broj.
Još jedan dokaz da se punk može dobro snaći u kontekstu suvremenih plesnjaka je i bend koji je Saletov boogie zamijenio s puhačkim instrumentima. Riječ je, naravno, o Kreši i kiselim kišama, čiji je rasplesani ska donio prijeko potrebnu infuziju punku i oživio ga barem na jednu večer. Ponašajući se poput pravog, elitnog, svjetski poznatog benda, što su rado i naglašavali s vremena na vrijeme kao kada im je, primjerice, osoblje donosilo alkohol na pozornicu, Krešo i kisele kiše izveli su svoje najpoznatije i najbrže hitove. Osim pjesama kao što su „Cajka“, „U zemlji zvjezdica sjajnih“, „Danas“, „Inače?“ i himne svih Dalibora u istoimenoj pjesmi, bend je izveo i obrade pjesama drugih izvođača provučene kroz ska pankerski filter poput „Uzalud pitaš“ i „Ja nemam više razloga da živim“, kojim je bend poticao publiku na zborno pjevanje.
Pankerski mentalitet nije bio prisutan samo u plesu, već i u šalama koje su članovi benda rado zbijali na svoj, ali i na tuđi račun u kratkim pauzama za predah između pjesama. Iako je cijeli bend obećao da će ljudima sve omogućiti i ispunio to beskrajnom energijom i poletom, najveća zvijezda nije bio ni Krešo vokalist ni Krešo trubač, već „Krešo u neprirodnoj veličini“, balon u sakou koji je lebdio za vrijeme cijelog koncerta i staloženo bio jedini znak normale u plesnom ludilu Palacha. Bend je, u još jednom simboličnom prikazu vlastitog elitnog statusa izveo zadnju pjesmu čak tri puta, ali ni to nije bilo dovoljno za publiku koja je željela još.
Nakon završetka koncerta, s ponešto energije koja je preživjela ples i ludovanje, porazgovarali smo u backstageu s Krešimirom Burićem, vokalistom Kreše i kiselih kiša.
Kako to da se jedna od rijetkih balkanskih ska punk senzacija odlučila na suradnju s Tripsittersima?
– Prva stvar, ne držim se da sam na Balkanu. Druga stvar, Tripsittersi su organizirali ovu manifestaciju, odazvali smo se, što je god humanitarno mi se odazivamo.
Kako je riječka sredina utjecala na Vaš stil?
– Pa ne znam. Moj prvi koncert je Prljavo kazalište ’89. To su bila druga neka vremena, ali normalno da ima utjecaja, i taj riječki punk i rock i cijeli taj đir imali utjecaja iz toga je ispalo to što radimo.
S obzirom na vašu dugu i slikovitu karijeru, je li vam teže nastupati pred riječkom publikom ili van grada?
– Pa mislim da nema razlike. Jedino nam je draže nastupati u Rijeci i okolici.
Od svih divnih stvari na ovoj zemlji zašto baš, i kako, ska?
– Ovo nije samo ska, ovo je i punk i rock i ska tako da smo to dobro iskombinirali i mislim da sve skupa dobro zvuči, ne može se reći da smo samo ska.
Što se to točno kiselilo u vašim kišama da je došlo do takvog naziva benda?
– Cijeli moj život, zapravo. Kiselilo se, zapravo, od mog sedmog razreda osnovne škole, traženje ljudi, promjene postava i onda je napokon došlo do onoga što trebamo biti.
Koliko vremena i pažnje provodite odabirući ovako intrigantnu kostimografiju i scenografiju za vaše koncerte?
– Pa iskreno ništa, ili se desi ili se ne desi, ali na našu i vašu žalost se desi.
Ima li nade za punk i zafrkanciju u današnjoj Rijeci i u današnjem svijetu?
– Ja se nadam da ima. Iskreno, ne pratim scenu ni ništa. Prijovićka puni dvorane… Nadam se da ima, stvarno ne znam, ne pratim scenu, ne pratim bendove, mi furamo svoj film. Nadam se da ima, zaključio je Krešimir Burić, frontman benda Krešo i kisele kiše.
Fotografije: Eliana Katarina Polić
#Krešo i Kisele Kiše #Palach #saša 21 #tripsitters #Udruga Terra