Kritički osvrt na 7. bijenale slikarstva i način selekcije sudionika
O ovogodišnjem bijenalu slikarstva nisam planirala pisati, jer sam 2019. godine napisala opširan tekst o 5. bijenalu slikarstva, a ove godine sam se dotakla krajnje neprimjerenih kotizacija za aktualno bijenale. No, nekoliko ključnih poteza je presudilo da se ipak osvrnem i na ovogodišnji bijenale. Prvi potez je krajnje drsko i licemjerno očitovanje HDLU-a o optužbama o cenzuri Slavena Tolja na 57. zagrebačkom salonu u kojem HDLU navodi kako je „odgovornost prema pisanoj i izgovorenoj riječi važna zbog održavanja kvalitetnih i solidarnih odnosa u struci“, a istovremeno se HDLU ne poziva na održavanje tih istih „kvalitetnih i solidarnih odnosa u struci“ dok tuže HDLUDU za upis prava vlasništva na Florin dom, s time da je njihovu tužbu Trgovački sud u Dubrovniku odbio, što Hrvatskom društvu likovnih umjetnika u Zagrebu nije bio dovoljno jasan znak, pa su uložili žalbu. Druga problematična stavka očitovanja HDLU-a jest onaj dio u kojem HDLU traži javnu ispriku prozvanih aktera „zbog iznošenja neistinitih informacija te nanošenja štete profesionalnom ugledu strukovne udruge“. Zašto su ovakvi zahtjevi krajnje drski i licemjerni? Zato što ako bi se itko ikome trebao ispričati to bi trebalo učiniti čelništvo HDLU-a prema svojim članovima, jer organizacija i realizacija 1. do 7. bijenala slikarstva podrazumijeva upravo ono za što HDLU traži ispriku – iznošenje neistinitih informacija i nanošenje štete profesionalnom ugledu strukovne udruge. Kako? Detaljno ću objasniti putem javno dostupnih podataka kao i službenih materijala koji su izašli u sklopu aktualnog 7. bijenala slikarstva.
Kako se katalog Bijenala slikarstva tradicionalno objavljuje i promovira pred samo zatvaranje Bijenala, trenutno je na aktualnoj izložbi u Meštrovićevom paviljonu dostupan samo novinski podlistak/prilog koji je izašao u suradnji s Večernjim listom. U njemu predsjednik HDLU-a Tomislav Buntak navodi “da je Večernji list prepoznao projekt 7. bijenala slikarstva kao važnu i zanimljivu manifestaciju koju treba predstaviti širokoj javnosti te je prihvatio ulogu suorganizatora izložbe”. Moram priznati da sam ostala zbunjena činjenicom da je Večernji list naveden kao ”suorganizator“ koji je prepoznao kvalitetu manifestacije s obzirom da je u službenoj dokumentaciji koju sam dobila na uvid u Gradskom uredu za kulturu za prošli bijenale slikarstva, Večernji list naveden u troškovniku te da je za tisak posebnog izdanja Večernjeg lista od ukupno 16 stranica plaćena konkretna svota novaca dobivenih od Grada Zagreba? Ako se nekoga plati, a onda se navodi da je taj isti prepoznao “važnost i zanimljivost manifestacije” nisam sigurna koliko je prepoznao, a koliko je pristao na plaćeni angažman.
Isto tako, glavni urednik Večernjeg lista Dražen Klarić i predsjednik HDLU-a Tomislav Buntak slažu se da je Bijenale slikarstva ”nacionalna likovna manifestacija posvećena bilježenju scene i pomaka u mediju slikarstva, pokrenuta s idejom predstavljanja trenutnog stanja hrvatskog slikarstva, te kako bijenale predstavlja širok presjek generacija koje aktivno oblikuju hrvatsku scenu s ciljem bilježenja aktualne dvogodišnje produkcije”. I tu dolazimo do prvog, da citiram HDLU, „iznošenja neistinite informacije“ na koje se HDLU poziva u svom najnovijem očitovanju prema Slavenu Tolju, dok sami primjenjuju praksu za koju optužuju druge. Naime, da su glavni urednik Večernjeg lista i predsjednik HDLU-a u svojoj velebnoj izjavi koju serviraju široj javnosti pridjev ”nacionalna” zamijenili sa ”zagrebačka” manifestacija i dodali pod “skutama HDLU-a i ALU-a”, doista bi bili u pravu! Ovako se radi o čistoj obmani šire javnosti što ću potkrijepiti faktografijom i statističkim podacima koji HDLU-ovom vrhu nikako ne idu u korist.
S obzirom da sam napravila tablicu s popisom svih izlagača od prvog do aktualnog bijenala, kada se pogleda lista izabranih autora, pozvanih autora, kao i umjetnika i umjetnica koji su članovi povjerenstva za izbor radova, dolazimo do vrlo indikativnih podataka. Dominantna većina umjetnika i umjetnica čija se imena najčešće ponavljaju svake dvije godine na Bijenalu slikarstva su:
a) iz Zagreba
b) aktualni ili umirovljeni profesori sa zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti
c) bivši ili sadašnji studenti zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti
d) umjetnici/ce koji primarno žive i rade u Zagrebu
Kako bi se stekao uvid u kontinuirano ponavljanje istih imena sudionika i članova žirija, koji su u konačnici sudjelovali i u pokretanju Bijenala slikarstva, te su usko interesno povezani uz HDLU-ova predsjednika Tomislava Buntaka i potpredsjednika Josipa Zankija razradit ću ovu temu u nekoliko ključnih poglavlja.
KAKO JE SVE POČELO?
U uvodniku priloga Večernjeg lista Tomislav Buntak se prisjeća početaka Bijenala slikarstva kada je ideja o pokretanju došla od profesora Dalibora Jelavića i tadašnjeg ministra kulture Bože Biškupića, a Tomislav Buntak i Josip Zanki su se objeručke prihvatili organizacije, dok su podršku dali i akademici Đuro Seder i Zlatko Keser, a akademik Zlatan Vrkljan je i pomogao u organizaciji. Podršci su se pridružili i Zoltan Novak, Matko Vekić i Gordana Bakić. Zapamtite dobro ova imena, jer će se ona često spominjati u nastavku teksta s obzirom da su trajno zastupljena od 1. do aktualnog 7. bijenala slikarstva i to u funkciji sudionika bijenala, pozvanih autora, članova žirija, a bogami i kao nagrađeni autori. Za one koji ne znaju, riječ je o aktualnim/umirovljenim/preminulim profesorima i profesoricama sa zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti na kojoj je donedavno u funkciji dekana bio i Tomislav Buntak – aktualni predsjednik HDLU-a u Zagrebu.
OSNIVAČI I POKRETAČI – UJEDNO I GLAVNI SUDIONICI BIJENALA
Ako se pitate kako su navedeni osnivači, pokretači i vjerni podupiratelji Bijenala slikarstva sudjelovali od osnutka do danas na ovoj velebnoj manifestaciji, odgovor je: revno, ažurno i kontinuirano!
Da obrazložim. Profesor sa zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti Matko Vekić sudjelovao je na svim bijenalima slikarstva do sada, dapače, ravnateljica HDLU-a Ivana Andabaka ga u svom tekstu navodi kao ”službenu konkurenciju Grand prix Bijenala slikarstva (novčana nagrada) 2021. godine”, a ove godine zahvaljujući osvojenoj nagradi, Matko Vekić ima i samostalnu izložbu u Galeriji Canvas u sklopu 7. bijenala slikarstva; Zlatan Vrkljan je mijenjao svoje funkcije od bijenala do bijenala: 1. bijenale – među pozvanim umjetnicima, 2. bijenale – član povjerenstva za izbor radova, 3. bijenale – među pozvanim umjetnicima, 5. bijenale – član povjerenstva, 6. bijenale i član povjerenstva i organizirana mu je samostalna izložba, a sudjeluje i na aktualnom 7. bijenalu; Zlatko Keser također sudjeluje u različitim funkcijama: 1. i 2. bijenale kao pozvani autor, 4. bijenale kao pozvani autor i dobitnik Grand Prix, te 6. i 7. bijenale kao pozvani autor; Đuro Seder je sudjelovao kao pozvani autor na 1. bijenalu kada je bio i član povjerenstva za izbor radova, također je sudjelovao na 2., 4., 5. i 6. bijenalu; profesor Zoltan Novak sudjelovao je na 1., 4., 5. i 6. bijenalu kao pozvani autor, na 2. bijenalu je bio član povjerenstva za izbor radova, 5. bijenale je bilo vrlo uspješan za Zoltana Novaka jer ne samo da je sudjelovao opet kao pozvani autor već je osvojio i Grand Prix! I ne brinite, nije došlo do prekida kontinuiteta, Zoltan Novak sudjeluje i na aktualnom 7. bijenalu slikarstva!
Ako navedenu faktografiju sumiramo: svi profesori sa zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti koji su dali podršku i pomogli u organizaciji i pokretanju Bijenala slikarstva ujedno su i sudjelovali na gotovo svim bijenalima i to najčešće u formi pozvanih autora, nagrađenih autora i autora koji su članovi povjerenstva za selekciju radova tako da možemo samo pretpostavljati jesu li birali svoje studente/studentice na natječajima za sudjelovanje na bijenalu slikarstva.
Zbog zajedničkog zaključka urednika Večernjeg lista Dražena Klarića i predsjednika HDLU-a Tomislava Buntaka kako je Bijenale slikarstva ”nacionalna likovna manifestacija pokrenuta s idejom predstavljanja trenutnog stanja hrvatskog slikarstva te kako bijenale predstavlja širok presjek generacija koje aktivno oblikuju hrvatsku scenu” smatram važnim otvoriti pitanje kako to da u povjerenstvu zaduženom za odabir radova od prvog pa sve do aktualnog bijenala nema niti jednog jedinog profesora ili profesorice s ostalih likovnih akademija iz Rijeke, Splita i Osijeka ili pak etabliranih kvalitetnih samostalnih umjetnika iz drugih gradova u Hrvatskoj? Ne bi li takav žiri doista dao nacionalni karakter ovoj likovnoj manifestaciji, sukladno tome i transparentniju selekciju sudionika, a o širini presjeka generacija i prikazu trenutnog stanja hrvatskog slikarstva da i ne govorim.
Dio članka preuzet s portala PerceiveArt, ostatak možete pročitati na: https://perceiveart.com/7-bijenale-slikarstva-povijest-se-ponavlja/
Istaknuta fotografija: Sonja Švec Španjol
#7. bijenale slikarstva #Florin dom #HDLU #HDLUDU #Sonja Švec Španjol
