Ovih dana smo uhvatili priliku u Zagrebu razgovarati s ekipom iz benda TereT. Ovaj zagrebački progresivni funk rock bend, formiran 2022. godine, objedinjuje raznovrsne elemente indieja, funka, hard rocka i psihodelije, a nedavno je objavio svoj prvi album. Sadašnji sastav TereTa čine: Fran Kovačević (vokal, gitara), Borna Brosig (gitara, prateći vokal), Antonio Jakus (bas gitara), Jan Shourgot (klavijature, prateći vokal), Luka Dučić (bubnjevi, prateći vokal).
Album „Ulice“, objavljen 19. siječnja 2024. pod JeboTon labelom, u svojoj je srži dnevnik mladih, skup raznovrsnih dojmljivih anegdota, uspona i padova kao i prevladavajućih emocija koje obilježavaju živote mladih ljudi za vrijeme prijelaza u rane dvadesete godine, proslavljen šarolikim rasponom žanrova i iskrenom, nenametljivom energijom.
U razgovoru sa Zagrepčanima dotaknuli smo se okupljanja benda 2022., glazbene filozofije TereTa, prijateljstva s ekipom iz Aracatace kao i njihove suradnje s JeboTon labelom.
Kako ste se okupili kao bend 2022. godine?
Borna: To je većinski počelo između mene i Frana, ta jedna ideja koja je bila tu od samog početka. Ja sam išao u glazbenu školu i rock akademiju i tamo sam na solfeggiu upoznao još neke članove koji danas nisu u bendu, a ta finalna promjena članova dogodila se na ljeto 2023., i danas smo tu gdje jesmo. Svi su bili frendovi od frendova pa smo se na neki način znali. To se meni osobno sviđa, i vjerujem da se svakom od nas sviđa, bolje je upoznat’ nekog frenda nego neku osobu koju si samo čuo na nekom oglasu.
Jan: Finalna postava je nastala tako da smo svi bili frendovi, a sa zadnjom promjenom postave došli smo bubnjar i ja i ispalo je tako da smo svi prijatelji i da svi volimo svirati i da je tako na kraju ispalo.
Predstavili ste vaš zvuk kao mješavinu zvukova funka, rocka, indieja, experimentala pa čak i jazz glazbe. Kako biste definirali vibru i glazbenu filozofiju vašeg benda novim slušateljima?
Jan: Ja bih rekao da se žanr koji sviramo od 2022. ekstremno promijenio u zadnjih pola godine, čak i malo više. Ja mislim da je TereT uglavnom počeo od hard rocka, što se vidi u prvom singlu i prvih godinu dana sviranja, a sad od ove zadnje postave smo se počeli fokusirati na ono što bi najbolje nazvali progresivni funk rock. Tako smo mi nekako definirali taj žanr u kojem želimo ići. Generalno radimo različitu vrstu glazbe, od soft rocka i popa do hard rocka sve do progresivnog rocka i dugih solaža s gudalom, i različitih zvukova s različitim klavijaturama. Eksperimentiramo sa zvukom, ali generalno bih rekao da je progresivni funk rock glavni žanr na koji se trenutno fokusiramo.
Kakvi „slice of life“ trenuci iz života mladih vam pružaju najveću inspiraciju za glazbeno stvaralaštvo?
Borna: To stvarno može biti bilo što. Meni je odličan primjer „Oluja“. To je frendovska anegdota gdje smo se za zadnji dan škole išli družiti u vikendicu, prijatelj se dosta napio i otišao trčati u šumu. Mi smo njega zvali: „Gdje si?! Gdje si?!“, „Pa usred šume sam!“, a vani tutnji oluja. Ja sam bio kao: „Vau, fakat bi bilo cool napraviti neku pjesmu od toga.“ Stvarno može od bilo čega, od ljubavnih tematika do samog druženja…
Jan: Generalno svaka pjesma nastane slučajno. Ili netko dođe s nekom idejom pa onda to razvlačimo i mijenjamo na probama, ili slučajno počnemo svirati neki jam ili nešto i iz toga izvučemo neku pjesmu.
Borna: Mi kao glazbenici svako malo gledamo na neki trenutak kao „slice of life“, sve je bitno i sve je inspiracija za nešto novo.
Što se tiče snimanja vašeg albuma, načuo sam da ste ga snimali kod Franove bake pa ako možete podijeliti to iskustvo?
Borna: Taman sam se vratio s onog festivala i nismo se vidjeli već dugo vremena, što možda i nije bila najpametnija odluka sad kad vidimo to, trebali smo se fakat uvježbati prije toga. Totalno smo se izdvojili od svijeta i otišli na tu vikendicu gdje smo to sve snimali. Što je je, njegova baka ni dandanas ne zna da smo mi bili tamo. Bili smo tamo tih tjedan dana, radili roštilje, zezali se, družili se. Mi to volimo zvati TV Studios, kao „Trpuci Vikendica Studios“. Stvarno, to je bio totalni DIY, imam neke snimke koje nikako da izvadim s kamere jer nemam kabel za to, ali imam snimke i to će se sve kasnije realizirati. Snimanje bubnjeva je isto bilo kaotično, to je bio prvi put da bubnjar svira s nama i onda smo ga morali učiti, ja držim kick s rukom da ne prilazi mikrofonu na tom svemu, pa prastari raštimani klavir za pol’ tona… Toliko smo imali ideja i svega i fakat je bilo prekrasno iskustvo, ali u isto vrijeme i jako naporno. Bilo je stvarno lijepo i tu su roditelji dosta uskočili, pogotovo Franovi, i super je što smo uopće uspjeli biti tamo. Bilo je super biti tamo zajedno i da smo se uspjeli držati rasporeda, od 8 ujutro do 8 navečer, i stvarno nismo pili ni ništa u tom periodu, tako da smo bili fakat disciplinirani i bilo nam je sjajno.
U bonus tracku „Med“ spominje se prolaznost dana i stalne vizije koje ne popuštaju. Što je, po vama, „med“ u toj pjesmi?
Fran: “Med” je za nas metafora za život. Pjesma je nastala tijekom snimanja albuma na jednoj vikendici na selu pod pauzama kao produkt samoga snimanja. Bilo je predivno iskustvo i svi smo se puno zbližili, mislim da bismo se svi iz benda mogli složiti s time. Život je kratak, ali i sladak. U nekim trenutcima se može činiti kao da teče sporo kao gusti med, no može i jako brzo proletjeti. U drugom dijelu teksta zamišljam kako provodim ostatak života s ovim ljudima, s ovim bliskim prijateljima. Kao starci se prisjećamo svega što smo prošli zajedno, muče nas vizije iz prošlosti, vizije kad smo bili mladi. Uz sve to trebamo dati sve od sebe, opustiti se i zaboraviti na mišljenje.
Poznata je i vaša suradnja i prijateljstvo s ekipom iz Aracatace. Kada i kako ste se uspjeli spojiti s njima?
Jan: Ako se ne varam to je još počelo prijateljstvom Frana i Tare otprije 2, 3 godine. Oni su se upoznali kad je on išao u Šibenik i tada su postali prijatelji. Paralelno s tim je Fran započeo TereT s Bornom i bivšim članovima, a tada je i Aracataca počela nastajati. Najveća naša povezanost stvorila se s njima nakon gaže u Šibeniku u Azimutu u 10. mjesecu. Od tada smo se svi počeli družiti i shvatili smo da si volimo našu glazbu i da se volimo kao ekipa, i da si pašemo kad sviramo zajedno. Također si pašemo i što volimo svirati zajedno i super smo ekipa, što mi je i bitnija stvar nego sviranje, tako da je ta povezanost bendova nastala iz tog prijateljstva i onda smo naknadno shvatili da volimo zajedno raditi.
Borna: Meni je genijalno kako smo stvarno slični, i ovako kao osobe. Ja sam tjedan dana prije toga volontirao na festivalu u Šibeniku gdje sam imao priliku upoznati Taru. Ona mi se odmah svidjela, čim sam pričao s njom. Čim sam došao u Šibenik i upoznao ljude iz Šibenika, svi su govorili da ih podsjećam na jednog njihovog prijatelja, a svi su govorili o Lorenzu, gitaristu Aracatace, uz što sličimo fizički imamo i iste gitare! I to mi je isto genijalno kako smo i tako slični. Nakon te svirke u Azimutu smo se još više povezali i kad smo čuli Aracatacu po prvi put bili smo oduševljeni. Na svim smo se razinama poklopili i drago mi je da imamo bend kojem možemo pomagati i koji može pomoći nama.
Jan: Paralelno s time, nama je fenomenalno svirati s njima i također ćuti kako sviraju i izvode. Nama je cilj njima pomoći koliko god možemo jer ipak nisu u Zagrebu, i stvarno želimo da oni procvjetaju i da budu još veći nego što jesu, i nadamo se tome.
Kako ste se spojili s JeboTon labelom? Kakve su vam mogućnosti ponudili u usporedbi s drugim izdavačkim kućama?
Borna: Meni je jako drago što si to pitao jer sam smo i Jan i ja zaslužni za to. Moje neko zadovoljstvo oko svega toga je što sam Antuna pratio i po gažama, i po festivalima i posvuda, i tako se trudio da se upoznamo što bolje s tom ekipom. Kad sam vidio da su i oni u jednu ruku zainteresirani i da Jan stvarno dobro zna Antuna i cijelu ekipu sa Zlarina već dulje vrijeme. Svi smo si u jednu ruku stvarno postali dobri i kliknuli i uspjelo se to organizirati. Kad smo shvatili da možemo biti član JeboTona bili smo stvarno bili presretni.
Jan: Osim toga što su oni nama sve omogućili i što su nam stvarno pomogli i s promocijom albuma i s daljnjim stvarima koje ćemo raditi. Još i prije nego smo ušli u JeboTon smo znali da je to ekipa koja nam stvarno paše, to su ljudi koji su prolazili kroz iste stvari kroz koje i mi prolazimo, i oni žele pomoći nama, a nama to jako puno znači jer su generalno i odlični muzičari, a i bendovi u JeboTonu su fenomenalni, i sam JeboTon ansambl je fenomenalan, tako da nam je čast biti s JeboTonom.
Borna: Stvarno smo dugo bili fanovi njih, i kad smo čitali taj mail gdje smo mogli postati dio tog, ja nisam htio jinxat’ ništa, ali je bilo fakat lijepo da se zapravo ostvarilo. I dalje mi je to prečudno. JeboTon kao label, u usporedbi s drugim opcijama, najviše je pasao našem zvuku i izvođačima koje mi slušamo. To nam je bilo stvarno odlično iako je JeboTon, kad smo tek ulazili, bio tek u svom pokretanju i prikupljanju drugih bendova. Ne znam što će biti zasad s JeboTonom, ali stvarno genijalno rade i sad su u Srbiji, i stvarno se promoviraju u zadnje vrijeme što je meni prekrasno za vidjeti. Stvar oko JeboTona je što smo mi dio toga, ali na papiru možda i ne bi bili jer jako je slobodno i nismo ograničeni ničime.
Jan: Stvarno nam pomažu koliko god mogu što je velika stvar.
Borna: Imamo tu slobodu i nismo ograničeni, tako da nam je jako lijepo.
Koje koncerte još imate planirane u rasporedu nakon Šarenila zvuka u Skwhatu i svirke u Saxu?
Borna: Zasad imamo dosta stvari isplanirano, ništa još nije objavljeno niti točno definirano.
Jan: Planiramo svirke i u Hrvatskoj i izvan Hrvatske.
Borna: Napokon izaći izvan Hrvatske zvuči prekrasno, i još par gaža po Hrvatskoj, po Zagrebu. Generalno, kako dobar dio nas smo maturanti trebali bi se fokusirati i na školu i na to sve. Samo se želimo riješiti toga. Do kraja škole imamo još tih par gaža i onda smo slobodni.
Istaknuta fotografija: Mia Malović
#Sisak #Skhwat #TereT
