Žarko Vijatović, akademski slikar s dugogodišnjom pariškom adresom, koji je svojim objektivom dao poseban pečat hrvatskoj modernoj i suvremenoj umjetnosti, u riječkoj galeriji Principij otvorio je izložbu jednostavno nazvanu – Normandija. Ime izložbe otkriva sve, u pitanju je ciklus fotografija nastalih na obali Normandije, nastanak kojih je inspiriralo francusko slikarstvo s kraja devetnaestog stoljeća.
– Kada sam prvi put vidio Normandiju, bio sam slomljen, išao sam na čistu intuiciju. Činjenica da moje fotografije imaju kompoziciju mogu zahvaliti profesoru Zvonimiru Radiću, članu grupe Egzakt, koji je imao profesuru Teorija prostora. On me naučio kako doći u stanje da reagiraš točno u trenutku kada to osjetiš. Bez njega ne bi bilo svega ovoga, ali niti bez Leile Topić, ove fotografije nikad nisam vidio kao zaseban ciklus, rekao je Žarko Vijatović na otvaranju riječke izložbe, posebno se na kraju obrativši mladim fotografima, kojima je poželio tek da: Budu svoji.
Žarko Vijatović rođen je 1952. u Washingtonu DC, u SAD-u. Završio je zagrebačku ALU, slikarski smjer, ali od 1987. godine se intenzivno bavi fotografijom. Živi i radi u Parizu. Član je Maison des Artistes francuske udruge umjetnika od 1994. godine. U svojim umjetničkim istraživanjima Žarko Vijatović u početku radi u slikarskim medijima, a zatim postupno uključuje fotografiju kao sredstvo izražavanja. Od samostalne izložbe u Salonu Doma JNA u Zagrebu 1988. godine, do izložbe “Mediteran dodiruje sjever” u Espaceu Paul Boyé, u francuskom gradu Sète, 1995. godine, sve suptilnije povezuje fotografiju sa slikarstvom, te ona postupno postaje njegovo jedino sredstvo predstavljanja realnosti. Priredio je niz samostalnih i skupnih izložbi u Hrvatskoj i Francuskoj. Dobitnik je Nagrade „Ilford“ za crno-bijelu fotografiju 1992. godine. Fotografije Žarka Vijatovića nalaze se u Zbirkama MSU Zagreb i splitske Galerije umjetnina. Trenutno su izložene u Muzeju suvremene umjetnosti Zagreb u stalnom postavu „Zbirka kao glagol“.
Leila Topić, kustosica izložbe, u svom je predgovoru, naslovljenim „Gledanje s razlogom“, ukazala na to što fotografije Žarka Vijatovića izdvaja u odnosu na sve ostale fotografije na kojima dominiraju baš takvi ili slični motivi. Leila Topić piše: „Žarko Vijatović, izazvan specifičnim osjetilnim pamćenjem koje priziva naslikane normandijske pejzaže, fotografira trenutke vlastitih sretnih osamljenosti koje upisuje u slikarsku memoriju Normandije. Pritom, dragocjena značajka ovakvog pristupa jest inzistiranje na aktivnom promatraču u proizvodnji značenja, onoga koji će imati na umu Vijatovićevo posve osobno ulaganje u prizore odnosno učitavanju osobnog u normandijske pejzaže. No što je zapravo osobno u Vijatovićevom normandijskom ciklusu? Prvenstveno je posrijedi Vijatovićeva privrženost geometrijskoj kompoziciji fotografija koja je konstitutivni element gotovo svih predstavljenih radova. Promatramo široki horizont prema kome streme okomiti zidovi zgrada, uličnih svjetiljki ili linija gdje se more spaja s kopnom. Geometrijsko promišljanje i promjena planova od općeg prema krupnom planu je, rekla bih, upravo onaj domišljati supstitut koji nadomješta teksturu fotografije, spomenuti impasto o kojemu su razmišljali Fried i Demand. Geometrijska kompozicija, okomice i vertikale kao i pažljivi odabir suvremenih motiva koji nastanjuju Vijatovićeve prizore učestalo zamućuju geografski i povijesnoumjetnički imaginarij Normandije. Na Žarkovim fotografijama uistinu nema šarmantnih uličica i promenada koje je slikao Pissarro ili Boudinovih dama pod suncobranom, međutim, svojevrstan ostatak osjetilnog pamćenja Courbetovih ili Monetovih slika i dalje rezonira u suvremenim, urbanim, nastanjenim i turizmom pokorenih krajolika Normandije.“. Tome se, zapravo, malo što može dodati.
– Kod bilo kojeg drugog autora ove bi fotografije bile osuđene na dosadu, a Žarko ipak uspijeva pronaći način kako privući našu pozornost. Danas živimo u vremenu instant senzacija, a fotografija Žarka Vijatovića traži baš posvećenost. Ona od promatrača traži da joj se podari neki novi smisao, zaključila je Leila Topić.
Ranije ove godine posjetitelji Galerije Principij imali su prigode vidjeti talijanskog autora Pietra Millenottija, Dragu Vejnovića, profesora fotografije na banjalučkoj umjetničkoj akademiji, te međunarodni projekt Treći element – voda. U listopadu će biti predstavljena Kyunghee Lee, autorica iz Južne Koreje, a potom i Vladimir Perić Talent, profesor s beogradske akademije. Borislav Božić naglasio je da je cilj Galerije Principij da se u Rijeci predstave važna svjetska imena fotografskog stvaralaštva i tako pridonese kulturnoj sceni Rijeke, ali da se ujedno i riječki kulturni okvir na pravi način predstavi u svijetu.
Izložba Normandija Žarka Vijatovića bit će otvorena do 2. listopada i moći će se razgledati svakoga radnoga dana od 10 do 13, odnosno od 17 do 20 sati, te subotom od 10 do 13 sati.
Naslovnu fotografiju i fotogaleriju snimila Klara Stilinović
#Borislav Božić #Galerija Principij #Izložba #leila topić #Žarko Vijatović
