Na popisu riječkih gradonačelnica i gradonačelnika jedno ime ne treba posebno predstavljati. Vojko Obersnel na čelu grada bio je 21 godinu prije nego je svoje mjesto prepustio Marku Filipoviću, u mirovinu je otišao kao čovjek koji je dužnost prvoga čovjeka obnašao rekordno dugo, najdugovječniji riječki gradonačelnik zahvalan je sugovornik kada su mnoge teme u pitanju, naročito kada je riječ o, primjerice, kulturi.

Kakav je osjećaj nakon dva desetljeća na čelu Grada biti u mirovini?

– Odličan, na tragu sam onoga što ljudi kažu – da sam znao da će biti ovako dobro, išao bih ranije. Nakon 25 godina ludila na neki način, mogu raditi ono što želim i ono što nisam stigao raditi u ovih 25 godina onoliko koliko sam želio. Od čitanja knjiga, uređivanja vrta, ribolova, provođenja vremena na barci… Svega što nisam radio u zadnjih 25 godina.

Gradonačelnik i ja smo iz iste političke stranke, vjerujem da dijelimo i neka ista razmišljanja, s nekim potezima se ne slažem, ali to je apsolutno njegovo pravo da ih provodi i da ih donosi, ako treba neki moj savjet stojim mu na raspolaganju

Vojko Obersnel

Godine 2017. izjavili ste da želite da Rijeka bude sinonim za dobar život, znanje, znanost, inovacije, kulturu, sport, uključivost, otvorenost, toleranciju i dijalog. Što je od toga svega Rijeka danas?

– Mislim da je Rijeka zadržala taj smjer kojega je uvijek imala, prvenstveno zahvaljujući svojim građanima, tu jednu otvorenost i toleranciju prema različitosti. Sve ovo drugo ovisi o čitavom nizu institucija. Kroz jednu sinergiju Sveučilišta, Grada, jednog dijela poduzetnika puno se toga ostvarilo ili se ostvaruje.

Da sada možete, na što biste više utjecali u tom procesu stvaranja Rijeke baš takvim gradom?

– Teško mi je reći, na to bi bolje znali odgovoriti oni koji su pratili ono što ja radim. Dug je to jedan period, žao mi je što se neke stvari nisu mogle desiti ranije, iako sam ih ja zagovarao od početka rada na mjestu gradonačelnika. Na žalost, kod nas neke stvari idu sporo, puno toga se mora posložiti da bi se veći projekti realizirali. Jedna od takvih stvari je marina, kada sam čistio ured prije odlaska, našao sam izborni plakat za moj prvi mandat, u kojem je tada, dakle 2001. godine, bila navedena marina u Porto Barošu. Ona će se ipak dogoditi, prošlo je dvadeset godina, bolje ikad nego nikad, ali žao mi je da je trebalo proći toliko godina da bi se u njenu realizaciju krenulo. Cesta D403 bit će otvorena za možda mjesec dana, mogao bih napisati knjigu o mojim nastojanjima da ukažem različitim ministrima prometa koliko je ta cesta važna, ne samo za Rijeku, nego i za čitavu Hrvatsku. Nije bilo volje. No, došlo je vrijeme da se i to završi.

I dalje mislim da su za standard Riječana i njihov kvalitetan život, puno važniji Art kvart, dvorana na Zametu, bazeni na Kantridi, novi vrtići, nego autobusni kolodvor – Vojko Obersnel u razgovoru s našim novinarom Kristianom Sirotichem. Snimila Kristina Bučić

Kritičari, kojih imate sasvim dovoljno, često izvlače projekte koji su bili najavljeni, a nisu ostvareni.

– Gledajte. Ja sam ateista pa će možda zvučati čudno kada to kažem, ali ima jedna uzrečica: Čovjek planira, a Bog odlučuje. Taj Bog u ovom kontekstu nije neka nadnaravna sila, nego čitav niz objektivnih i subjektivnih faktora što utječu na to da ste nešto planirali, a to se nije dogodilo. Jednostavno tako to ide. Mogu odmah nastaviti jer znam da će to biti sljedeće pitanje, dakle autobusni kolodvor na Žabici. Autobusni kolodvor je sigurno nešto što je Rijeci potrebno. Zamišljao sam to na drugačiji način od onog kako je sada realiziran. Moja ideja je bila da to bude u javnom vlasništvu, mislim da je to potpuno logično – da bude u javnom vlasništvu. No, nismo mogli pronaći adekvatne uvjete financiranja, dogodile su se i dvije velike krize, 2008. godine ona financijska pa nakon toga i kriza s COVID-om, što je sve uzrokovalo da se taj dio priče nije uspio realizirati na način na koji sam ja to želio. Ima i druga činjenica, da sam smatrao da je kolodvor važniji od sportskih objekata ili objekata u kulturi, novce koje smo imali usmjerio bih u tom kontekstu. No, ja i dalje mislim da su za standard Riječana i njihov kvalitetan život, puno važniji Art kvart, dvorana na Zametu, bazeni na Kantridi, novi vrtići, nego autobusni kolodvor.

Iako ste u mirovini, predsjednik ste Udruge antifašističkih boraca Grada Rijeke, ali i predsjednik Upravnog vijeća Turističke zajednice Grada Rijeke. Koja je uloga turističke zajednice u provođenju kulturnih politika ovoga grada, postoji li ona?

– Ne znam bi li uopće bila zadaća turističke zajednice da se bavi kulturnim politikama. Mislim da je prije svega zadaća TZ-a da radi na promociji destinacije i promociji događanja. Kulturnu politiku i aktivnosti u kulturi trebao bi osmišljavati netko drugi, jednim dijelom Grad kroz svoju strategiju, a naravno da je tu važan i dio privatnog sektora, koji može inicirati i pokretati dio kulturnih događanja. U nestašici dovoljnog broja ljudi zainteresiranih da se bave kulturom, u to se i TZ upuštala, ali više u kontekstu potpore i sufinanciranja određenih kulturnih događanja, nego što se bavila njihovim osmišljavanjem.

Kao jedna od najvećih kritika Turističke zajednice ovoga ljeta mogla se čuti primjedba da bi upravo ona trebala preuzeti, odnosno, nametnuti se kao netko tko će koordinirati sva ona događanja u Rijeci preko ljeta i na neki način oformiti nekakav pandan Riječkog ljeta. Ne toliko financijski, koliko organizacijski?

– Mislim da TZ ima dobro pokriven kalendar događanja, svim tim događanjima posvećuje dosta važnosti, a ovisi i o organizatorima koji su spremni dijeliti informacije. Moja je želja bila da se sva događanja nekako najavno objedine, čak i u onim danima kada je bilo puno događanja, ali bilo je jako teško doći do sinergije svih organizatora da se sva njihova događanja zajednički prezentiraju pod pojmom, primjerice, Riječko ljeto. Većina organizatora ima nekakav svoj ego, što mogu razumjeti, vole da se jasno komunicira da je to njihov program i njihov projekt. No, smatram da bi i ubuduće bilo potrebno nastojati da se uspije u tom dijelu sinergijske najave i promocije, bez obzira organizira li to javni ili privatni sektor, dakle, da sve bude objedinjeno pod nekim pojmom Riječkog ljeta ili kako god nazvali, ili vremenski obuhvatili, taj velik broj događanja.

Turistička zajednica je napravila puno, ali uvijek može bolje – Vojko Obersnel. Snimila Kristina Bučić

Jeste li zadovoljni funkcioniranjem turističke zajednice?

– Rijeka ima izuzetne rezultate kada govorimo o turizmu, oni nisu došli slučajno i oni su rezultat strategije kojom smo se počeli baviti prije petnaestak godina sinergijom TZ-a i Grada. Sjećam se vremena kada je moje nastojanje da ukažem da Rijeka može biti zanimljiva turistička destinacija izazivalo podsmjehe, kritike u djelu opozicije i u dijelu javnosti. Drago mi je da nismo odustali od toga, rezultate vidimo danas, Rijeka je među deset prvih gradova po broju turista, doduše ne u ljetnom periodu što je i logično zbog kapaciteta. No, to je za mene izvanredno, Hrvatska i Rijeka su prepoznati kao cjelogodišnja destinacija, a da bi se to ostvarilo, uz infrastrukturu, od prometne do kulturne, potrebna su nam i različita događanja u različitim vremenskim periodima. Napravili smo puno, ali uvijek može bolje.

Tu bi uloga turističke zajednice bila od presudne važnosti?

– To turistička zajednica teško sama može napraviti, tu je potrebna sinergija svih organizatora događanja koji su spremni dio svog nekakvog identiteta prepustili nečemu što bi bio dio jednog zajedničkog projekta.

Kakav je danas Vaš doživljaj riječke kulture, kao čovjeka koji je bio na čelu grada i kreirao kulturne politike zajedno sa suradnicima, odnosno danas kao konzumenta kulturnih sadržaja?

– Kroz 20 godina uspjela se izgraditi dobra kulturna scena u Rijeci, mislim na ono što organizira javni sektor, Grad i ustanove, ali se razvio i jedan privatni sektor i sektor civilnih udruga, koje daju značajan doprinos kulturnoj slici Rijeke. Sve je malo zastalo nakon COVID pandemije, trebat će malo vremena da se ta priča pokrene i dovede na razinu koju smo imali prije nego je Rijeka postala Europska prijestolnica kulture. Naravno, da se nije dogodio COVID sigurno bismo sve ono što smo planirali kroz projekte EPK, tu riječku kulturnu scenu diglo na još veću razinu. I naravno, da bi se kultura nastavila razvijati potrebno je imati nekakvu strategiju razvoja kulture. Vjerujem da će gradonačelnik i Gradsko vijeće krenuti u taj postupak izrade strategije, uzimajući u obzir da je stara strategija istekla s projektom EPK 2020.

Oko EPK se uvijek lome koplja je li uspio ili nije uspio, ali možemo biti zadovoljni time što se napravilo – Vojko Obersnel. Snimila Kristina Bučić

EPK je završio kako je završio, ali iza njega je ostalo nešto značajno, a to je Art kvart Benčić. Jeste li zadovoljni načinom na koji Art kvart funkcionira, njegovom integracijom u Rijeku, kao i činjenicom da još uvijek nije u potpunosti saživio s gradom?

– Oko EPK se uvijek lome koplja je li uspio ili nije uspio. U okvirima okolnosti koje su nas zadesile te 2020 godine, a bile su svjetske, a ne riječke, mislim na COVID i lockdown, možemo biti zadovoljni time što se napravilo. To nije ono što smo željeli i što smo planirali, ali ne možemo ignorirati činjenicu da su u tom razdoblju odgođene Olimpijske igre, Europsko prvenstvo u nogometu, dakle događanja koja imaju malo jači i proračun i utjecaj na medije i percepciju javnosti. Nesumnjivo da se ovdje radilo o objektivnim okolnostima. U onim periodima popuštanja lock-downa u ljeto 2020 i nakon zime 2021, uspio se organizirati niz događanja, a puno toga je i ostalo kao trajno dobro nakon EPK, što se na neki način zaboravlja. Nije to samo Art kvart, ostalo je 27 susjedstava, puno malih sredina je sudjelovalo u tom projektu, tko bi ikad čuo za naselje Kuti u Gorskom kotaru da nije bilo EPK. Na desetak lokacija su postavljene umjetničke instalacije koje su obogatile te lokacije na kojima su postavljene i dobro je da one nisu samo u Rijeci, nego i u nekim sredinama oko Rijeke. Dale su tim mjestima dodatan značaj. Kao rezultat EPK uspostavljeni su i Urbani studiji na Sveučilištu, to je direktna posljedica suradnje Grada i Sveučilišta na projektu EPK. Ostala je, i dalje je aktivna, ideja volontiranja unutar kulture, koja i dalje okuplja velik broj ljudi. Naravno, ostali su i neki infrastrukturni projekti, Art kvart Benčić je tu najznačajniji, ali tu je i RI Hub, koji je u funkciji start upova, tu je prostor Exportdrva koji se koristi za razna kulturna i druga događanja. Art kvart je najveća investicija u kulturi od samostalnosti Hrvatske. On još nije u potpunosti saživio, ali Dječja kuća je živa od ranih jutarnjih sati, muzeji ovisno o intenzitetu izložbi koje organiziraju, a vjerujem da će otvaranje knjižnice biti impuls za još veći broj ljudi u Art kvartu.

Spomenuli ste da vjerujete da će vodstvo grada izraditi novu strategiju razvoja kulture, niste baš najbolje primili spajanje Odjela kulture, obrazovanja i sporta, mislite li da je to dobar put ili da je trebalo promisliti prije stvaranje jednog takvog glomaznog odjela koji na upravljanju ima više značajnih resora?

– Nisam sretan s takvim rješenjem, ali da se odmah razumijemo, apsolutno je pravo gradonačelnika kao nositelja izvršne vlasti da provede takvu reorganizaciju. Vidjet ćemo je li to dobro ili nije, čini mi se da su kultura i odgoj odnosno obrazovanje dva prevelika sektora da se s njima može upravljati s jednog mjesta, odnosno da jedan pročelnik može upravljati sektorima kao što su kultura, sa svojim ustanovama, te odgoj i obrazovanje sa svojim ustanovama. Sport je u ovom kontekstu možda i najmanji problem, budući da postoje Riječki sportski savez i Rijeka sport koji upravlja objektima. Sport je u Gradu kroz Odjel prisutan samo u kontekstu osmišljavanja strategije i osiguravanja sredstava za javne potrebe u sportu. Ove dvije institucije mogu odraditi veliki dio samostalnog posla, ali u kulturi i obrazovanju postoji niz aktivnosti koje će teško biti koordinirati iz jednog centra. Kada je o strategiji riječ to je samo pitanje političke volje.

Za vrijeme svojih gradonačelničkih dana često ste bili u nekakvom diskoraku s kulturnjacima, naročito se to odnosi na vremena Multimedijalnog centra Palach?

– Prije svega moram reći da ja kao osoba izuzetno volim kulturu i korisnik sam svega onoga što kultura pruža, počev od institucionalne do alternativne kulture. S Palachom sam imao problema zbog nesretne okolnosti da se radilo o izuzetnom prostoru koji je jedno vrijeme mogao funkcionirati u okolnostima kada su navike mladih ljudi bile drugačije, odnosno kada su mladi svoje izlaske završavali do 23, 24 sata najkasnije. I u tim okolnostima je Palach, u koncertnom dijelu, odlično funkcionirao. No, kako su se okolnosti i navike promijenile, sada u ponoć počinju koncerti, s obzirom na poziciju Palacha tu je bio problem sa susjedima i narušavanjem javnog reda i mira. To je bio jedini problem koji se javljao, niti programski, niti bilo kakav drugi.

Revolucija jede svoju djecu – Vojko Obersnel. Snimila Kristina Bučić

Nedostaje li Rijeci danas jedno takvo mjesto kao što je bilo MMC Palach, a naročito kada se pogleda tko je sve tamo bio i gostovao, a osim velikana hrvatske suvremene umjetnosti, bilo je tu ljudi koji nešto znače i na europskoj i svjetskoj sceni?

– Slažem se. Bilo bi dobro da ima više takvih programa. Ali bez koncertnog programa u sitne noćne sate. Svjestan sam problema, jer ljudi koji su vodili Palach su kroz koncertni dio i rad šanka, namicali sredstva za rad ostalog dijela, ali ta vremena su iza nas i mislim da će oni koji budu osmišljavali buduću strategiju, morati razmišljati i o tome.

Kao mantra se često gradom provlači pitanje Vašeg odnosa s gradonačelnikom Filipovićem, kakav je uistinu?

– Naš odnos je korektan. Gradonačelnik i ja smo iz iste političke stranke, vjerujem da dijelimo i neka ista razmišljanja, s nekim potezima se ne slažem, ali to je apsolutno njegovo pravo da ih provodi i da ih donosi, ako treba neki moj savjet stojim mu na raspolaganju.

Imate li još uvijek političkih ambicija, u stranci ste prisutni kao dopredsjednik Gradske organizacije.

– Prisutan sam, predsjednik sam Savjeta SDP-a za razvoj demokracije i politički sustav, nisam – što se politike tiče – bacio koplje u trnje. Ne skrivam svoju ambiciju, iskazao sam je i na zadnjim parlamentarnim izborima. Svoju političku aktivnost volio bih završiti kroz barem jedan mandat u Hrvatskom saboru, mislim da bih tu još imao što za reći, ali što će od svega biti to ovisi o vodstvu stranke. Paradoksalna situacija je bila na zadnjim parlamentarnim izborima, svih ovih 20 godina zvali su me da idem na listu i u Sabor, a nisam to htio, tvrdeći da mi je prioritet Rijeka i tvrdeći da je teško paralelno obnašati dužnost gradonačelnika tako velikog grada i u isto vrijeme biti aktivan u Saboru, a onda kada se moj mandat približio kraju i kada sam želio nastaviti svoj politički rad u Saboru, stranka mi je okrenula leđa.

Jeste li im zamjerili?

– Nisam zamjerio stranci, zamjerio sam ljudima koji su tada vodili stranku. Ima ta jedna uzrečica da revolucija jede svoju djecu.

Slijedi nekoliko izbornih ciklusa, kakva je Vaša prognoza?

– Bit će zanimljiva godina, ne razumijem rezultate anketa koje imamo prigodu svako malo vidjeti u medijima, ali birači su uvijek u pravu. Moram priznati da mi je teško razumjeti činjenicu da HDZ-u raste rejting unatoč svim aferama što ih prate iz tjedna u tjedan i unatoč činjenici da se u Hrvatskoj teško živi. Jedna je stvar ono što priča predsjednik Vlade i njegovi ministri, a druga se priča čuje kada razgovarate s ljudima, od umirovljenika do velikog broja zaposlenih. No, tako je kako je. Po mojoj prognozi bilo bi čudo da HDZ ne bude relativni pobjednik, ali siguran sam da neće samostalno osvojiti dovoljno mandata za formiranje Vlade, a tu je šansa za opoziciju. Prije svega SDP, Možemo i još neke stranke lijevog centra da pokušaju formirati većinu.

Često ste onaj kojega kritiziraju pa Vam pružam mogućnost da se kritički osvrnete na Artkvart.hr?

– Mislim da je to dobra ideja i mislim da je takav jedan portal Rijeci i okruženju bio potreban, pogotovo nakon činjenice da je zbog ne znam kojeg razloga portal Moja Rijeka morao promijeniti svoju koncepciju. Ako Artkvart kao portal nastavi s otvorenošću i s otvaranjem tema koje neće biti isključivo kritične prema nekakvoj institucionalnoj kulturi, već prije svega konstruktivne, mislim da će imati sve više pratitelja.