Otvarajući „Riječke ljetne noći” 2015. godine, sjedeći pod suncobranom na ulazu HNK Ivana pl. Zajca, protagonisti su performansa „Otkaz Frljiću i Blaževiću”, uslijed javnog čitanja upućenih im poruka mržnje s društvenih mreža gađani jajima, a ondašnji je pročelnik za kulturu, Ivan Šarar, zadobio i „pristojan” fizički udarac.
Osam godina nakon, društvene su mreže preplavljene porukama mržnje, ovaj put usmjerenih organizatorici molitve „Gospi od Supa” i njenim učesnicima.
– „u slučaju ove netalentirane i svestrano zakinute lujke i po onim za koje još ne zna … da je žena ičim ispunjena, ne bi se bavila ovim komedijama.”
– „Svaka epidemija donese neku novu bolest”
– „Ne dajte karcinomu da se siri!”
– „Bolesnici svi spremni za psihijatriju”
– „Jebalo majku Lopača je mala beba za ove”
– „Jugostoka”
– „Sram vas bilo sprdate se sa necim sto je sveto. Al ce te gorit, svi jedan po jedan.”
– „Sotone jedne!!!! trebalo se skupit pa ih sve dobro ispeglat pa ce druge godine pjeske na Trsat.”
– „Na goli otok sa njima, na rab, zatvorit ih zakljucat sa jedinstvenim kljucem, zakopat duboko ispod zemlje i kljuc rastalit”
– „Stoka jugofašistička briše komentare,ološ je to komunistički i antihrvatski,djeca udbaških opančara
– „Ova gamad sa dna riječkih baja iz svih riječkih kvartova uvijek iznova doslovno masturbira na jednu te istu predstavu (…) a to je uvijek ista ekipa oko filozofskog, Palacha, Radio Rijeke, a nekad oko Vala, te naravno KPH – SKH a kasnije Spederpea i njemu srodnih regionalnih jugonostalgičara čiji klinci odreda imaju srpska imena i talijanska prezimena, te svih udruga za dokona ljudska prava – istospolaca i drugih vrsta pervetita kao što su Lori ili nekih drugih (…) I da, možeš se pohvatlit, napada te antivakser. Komunistički smrade.”
(…)
Sekularno vs. Sakralno
Tradicionalno vs. Progresivno
Fašizam vs. Antifašizam
Vakseri vs. Antivakseri
Hrvatine vs. Jugoslaveni
(tabori odabrani nasumičnim odabirom)
* * *
Prvi će reći da je govor mržnje upravo ono što drugi čine. Bez obzira na to tko je prvi, a tko drugi.
Je li govor mržnje, kao ublažena verzija fizičkog nasilja, jedino sredstvo komunikacije suprostavljenih mišljenja kritičke mase? I je li ona uopće ublažena? Čiji je kamen teži i čiji udarac više boli? I je li šutnja, na koncu, zaista zlato?
Kada je 10-tih godina 21. stoljeća internetsko zlostavljanje (eng. cyberbullying) postao uvriježenim načinom netaktilnog nasilja, američki je reper Tyler the Creator 2012. objavom na Twitteru sugerirao sljedeće (u navodu korišteni alati PC cenzure):
“Hahahahahahahaha How The Fuck Is Cyber Bullying Real Hahahaha Ni**a Just Walk Away From The Screen Like Ni**a Close Your Eyes Haha” (Hahahahahahahaha kako je jebeno internetsko zlostavljanje stvarno Hahahaha k***o samo se udalji od monitora, k***o zatvori oči haha)
No je li u 2023., kada nam „Black Mirror” izgleda više kao stvarnost nego li znanstvena fantastika, zaista moguće udaljiti se od svih oblika digitalne (aka netaktilne) agresije? Neopipljiva je riječ utkana u (nekoć) paralelne internetske identitete i materijalizirana u objektu monitora kao produžetku čovjeka, sada proto-kiborga.
Na koncu, i Gospa od Supa je ove godine imala vrhunski razglas i još je k tome podigla objavu na osobni YT kanal.
„Napredak u tehnologiji omogućio je mnogim ljudima da nadomjeste svoje prirodne nedostatke, odnosno invalidnosti koje su im onemogućavale normalno funkcioniranje u društvu i životu uopće.” (Basrak, 2009: 251) U digitalnoj realnosti podno ljudskog prsta, u još jednoj bitci društvenog Mortal Combat-a, zanos pobjeđuje razum. No friendship, only brutality.
Facebook ratnici napadaju, molitelji kleče, umjetnici umjetnjuju, a dijalog ne postoji.
Pomolimo se. I Gospi Trsatskoj i onoj od Supa.
