Rijeka je opet pokazala veliko srce: građani priskočili u pomoć nesretnim psima s Učke i riječkom azilu

Val solidarnosti nastavlja se i u nedjelju od 12 sati prosvjednom šetnjom Kantridom, na koju se građani pozivaju da dođu sa svojim kućnim ljubimcima i još jednom pokažu da Rijeka i riječki prsten ne šute kada treba stati na stranu slabijih

Rijeka se ovih dana još jednom ujedinila oko slabijih, nemoćnijih i nezaštićenih. Ovaj put oko onih koji ne mogu sami reći što su prošli, ali čije su rane, strah i izgladnjela tijela rekli dovoljno. Psi spašeni s Učke pokrenuli su val solidarnosti koji se iz Azila za pse “Društvo za zaštitu životinja Rijeka” proširio prema kvartovima, mjesnim odborima, riječkom prstenu i ljudima koji su osjetili da ne mogu ostati po strani.

Danas smo obišli Mjesne odbore Školjić–Stari grad i Grad Trsat, dvije točke na gradskoj karti dobrote koje su ovih dana postale mjesta prikupljanja pomoći za pse iz riječkog azila. Već na prvi pogled bilo je jasno da ovo nije samo humanitarna akcija u uobičajenom smislu riječi. Ovo je bio prizor zajednice koja se pokrenula gotovo instinktivno, bez velikih riječi i bez potrebe za posebnim objašnjenjima.

Jugoslav Pilepić, Aleksio Komar i Albert Brala u MO Školjić-Stari grad

Ljudi su dolazili s vrećama hrane, dekama, plahtama, higijenskim potrepštinama, podlošcima, opremom za pse. Neki su donijeli malo, neki više, ali nitko nije došao praznog srca. Posebno snažan dojam ostavio je Trsat, gdje se moglo vidjeti koliko je malo ponekad potrebno da ljudi pogledaju dalje od svakodnevice, dalje od svojih obaveza, svojih problema i svog kućnog praga.

Ništa manje dirljivo nije bilo ni na Školjiću. Svi koji su u taj mali prostor došli donirati nešto za nesretnike s Učke imali su se prilike osjećati kao u svom dnevnom boravku.

Rijeka je i ranije znala pokazati da ima veliko srce. Nije prvi put da se ujedinila oko onih kojima je pomoć potrebna. Pomagalo se bolesnima, djeci, obiteljima u nevolji, ljudima koji su ostali bez doma, onima koje je život slomio ili privremeno zaustavio. No možda je ovo jedan od prvih trenutaka u kojem se Rijeka ovako snažno, široko i vidljivo probudila kada su u pitanju kućni ljubimci, napuštene životinje i odgovornost koju kao zajednica imamo prema njima.

Sanja Lujić Pirc i Paul SImunović

Nikad nije kasno.

Jer ono što se ovih dana događa u riječkim mjesnim odborima nije samo prikupljanje donacija. To je promjena pogleda. To je trenutak u kojem životinja prestaje biti “nečiji pas”, “problem azila” ili “tuđa briga”, a postaje dio šire slike o tome kakvo društvo želimo biti. Društvo koje vidi patnju, koje reagira, koje razumije da se civiliziranost mjeri i odnosom prema onima koji za sebe ništa ne mogu tražiti.

I vrijedi vjerovati da neće ostati samo na ovom valu solidarnosti. Azil za pse “Društvo za zaštitu životinja Rijeka” treba puno više od trenutačne pomoći. Treba struju, vodu i pristupni put. Možda je upravo ovo prilika da se njihovi ključni problemi riješe jednom zauvijek.

Ova akcija pokazala je i koliko su mjesni odbori važni kada zajednica treba brzo i konkretno reagirati. Oni su ovih dana postali mali punktovi solidarnosti, mjesta na kojima se dobra volja pretvara u nešto opipljivo. U hranu. U toplinu. U logistiku. U organizaciju. U osjećaj da grad ima tkivo koje još uvijek zna pulsirati zajedno.

A koliko je odaziv građana bio velik, pokazuje i činjenica da se vrlo brzo otvorilo pitanje skladištenja prikupljenih donacija. Pomoć je stizala u tolikim količinama da je, uz ljude dobre volje, trebalo pronaći i konkretan prostor u kojem će se hrana, deke, podlošci, oprema i ostale potrepštine moći sigurno čuvati i raspoređivati. Tu su se uključili Grad Rijeka i Grad Kastav, koji su ustupili skladišne prostore za prikupljene stvari, čime je val solidarnosti dobio i važnu organizacijsku potporu.

S Trsata su put riječkog azila otišla dva puna kombija potrepština

I zato ova priča, koliko god počela strašno, ne smije ostati samo priča o užasu. Ona mora biti i priča o odgovoru. O ljudima koji nisu okrenuli glavu. O Rijeci koja se još jednom sjetila sebe. O riječkom prstenu koji je pokazao da empatija ne staje na administrativnim granicama. O kućnim ljubimcima, azilskim psima i svim životinjama koje ovise o ljudskoj odgovornosti.

Jer 47 pasa s Učke nisu samo broj. Oni su opomena i razlog da se nešto pomakne s mrtve točke. I taj tračak riječke dobrote sada mora zasjati punim sjajem. I zato još jednom treba naglasiti: ako se sada ne riješe ključni problemi riječkog azila, onda je sve ovo bilo uzalud.

Val solidarnosti nastavlja se i u nedjelju na Kantridi, gdje će se održati prosvjedna šetnja posvećena psima spašenima s Učke, ali i svim životinjama koje ovise o ljudskoj brizi, odgovornosti i zaštiti.

Pozivaju se građani da se pridruže zajedno sa svojim kućnim ljubimcima i još jednom pokažu da Rijeka i riječki prsten ne šute kada je potrebno stati na stranu slabijih.

Prosvjednu šetnju suorganiziraju Azil za pse “Društvo za zaštitu životinja Rijeka”, portal ArtKvart.hr i Beach Bar Morski prasac.

#47 pasa #47 spašenih #Azil za pse "Društvo za zaštitu životinja Rijeka" #Kantrida #prosvjedna šetnja #Psi s Učke #val solidarnosti

Nasumičan izbor

Upišite pojam za pretragu ili pritisnite ESC za povratak na stranice

Skoči na vrh