U svijetu umjetnosti, rijetko se susrećemo s partnerstvom koje je bilo toliko plodno i inspirativno kao što je bilo ono između Ružice i Doriana Sokolića. Njihova priča nije samo o umjetnosti, već i o ljubavi, strasti i predanosti svojem pozivu
Dorian Sokolić došao je u riječko kazalište 1954. na poziv intendanta Drage Gervaisa. Tu je naslijedio kolege Antuna Žunića, Vladimira Žedrinskog i Sergeja Kučinskog, a Ružica Nenadović-Sokolić postala je prva stalna kostimografkinja u povijesti riječkoga kazališta. Dorian Sokolić je intendantske dužnosti obavljao od 1969. do 1980., postajući intendant s najdužim radnim vijekom na toj poziciji u povijesti kuće. Muzej grada Rijeke čuva u fundusu makete koje je Sokolić izradio pripremajući se za izvedbu finalnih scenografskih rješenja. Riječ je o scenografijama u malom koje su, sudeći prema sačuvanoj fotodokumentaciji, vrlo vjerne konačnim scenskim izvedbama. Autor se posvećivao svakom detalju i pomnom odabiru materijala koji će najbolje dočarati konačan izgled. Uglavnom se radi o rješenjima modernog pristupa kojima je Sokolić napravio stilski otklon od realističnog pristupa prethodnika. Premda minimalističke, njegove scenografije dočaravale su željeni ugođaj te davale zaokružen okvir događanju, ne odvlačeći pozornost od radnje na sceni i izvođača. Bile su efektne, ali i dovoljno suptilne da ne preuzmu pažnju promatrača (Izvor: Muzej grada Rijeke).
Dorian Sokolić, rođen u Zemunu 1928., i Ružica Nenadović, rođena u Valjevu 1933., susreli su se u Beogradu gdje su oboje studirali na Akademiji primenjenih umetnosti. Dorian se specijalizirao za scenografiju, dok je Ružica istraživala svijet kostimografije. Njihova ljubav prema umjetnosti brzo je prerasla u romantičnu vezu, a kasnije i u partnerski odnos koji je trajao čitav njihov život.
Dok je Dorian bio poznat po svojim izvanrednim scenografskim rješenjima, Ružica je stekla reputaciju kao majstorica kostimografije. Njihov rad često je bio međusobno povezan, nadopunjujući jedan drugoga i stvarajući jedinstvene estetske doživljaje na pozornici. Njihovi projekti, poput „ Aide” Giuseppea Verdija i „Nabucca”, ostali su upamćeni kao spektakularni primjeri njihove suradnje.
No, njihov doprinos umjetnosti nije bio ograničen samo na pozornicu. Dorian je također bio aktivan u grafičkom dizajnu, stvarajući brojne zaštitne znakove koji su postali dio identiteta grada Rijeke. Ružica je kroz svoje kreacije oblikovala ne samo predstave, već i modu, sudjelujući u stvaranju radne odjeće i novih koncepta poput „Bijelih patrola”.
Njihova strast prema umjetnosti nije ostala neprimijećena. Dorian je primio tri „Godišnje nagrade grada Rijeke” i „Nagradu za životno djelo Grada Rijeke” 2001., dok je Ružica bila nagrađena Nagradom Vladimira Nazora i brojnim drugim priznanjima.
Njihovo naslijeđe nije samo u djelima koja su stvorili, već i u utjecaju koji su imali na buduće generacije umjetnika. Njihov rad inspirirao je mnoge, a njihova suradnja ostaje uzorom za partnerstvo i kreativnu sinergiju u umjetnosti.
Ružica i Dorian Sokolić nisu samo ostavili iza sebe neizbrisiv trag u svijetu umjetnosti, već su njihovi životi i radovi postali dio kulturne baštine grada Rijeke. Kroz svoje djelo, oni su živjeli i stvarali ljepotu koja će trajati generacijama.
Istaknuta fotografija: Ružica Nenadović Sokolić i Dorian Sokolić, Moja Rijeka
#Dorian Sokolić #kazalište #kostimografkinja #Ružica Nenadović #scenograf
