Zahvaljujući Dejanu Bubalu, zvanom MC Buffalo, Rijeka se na hrvatskoj glazbenoj sceni vodi i kao kolijevka hip-hopa. Dejan Bubalo, odnosno legendarni MC Buffalo, preminuo je 2012. godine, ali njegova ostavština i danas je prisutna, a dodatno će oživjeti nakon što svjetlo dana napokon ugleda i Tribute to MC Buffalo.
Riječ je o albumu snimanje kojega je prošle godine inicirala originalna postava Maderfa’N’kerza povodom tridesete obljetnice izdavanja njihovog drugog albuma Made in Rijeka, odnosno desete obljetnice MC Buffalove smrti, a koji će, ako je suditi prema onom što je maleno društvance u jednom stanu na Martinkovcu imalo prigode čuti, zasigurno poharati TOP liste lokalnih, regionalnih i nacionalnih radijskih i inih postaja….
– Rekli smo idemo se skupiti, idemo se naći, moramo dok smo još tu i napraviti nešto. Poklopilo se da je prošlo trideset godina od našeg posljednjeg zajedničkog albuma i deset godina od MC Bufffalove smrti. Željeli smo to napraviti kako spada, onda kada smo to radili imali smo dva ili tri kasetara, ovisno o danu. Zvali smo da nam na albumu gostuju ljudi koji su nama dragi. Od Kralja iz Termita, Zoffa iz Grča, preko Duška Jeličića, do nekih novih generacija, Gane Rimatore, Sova Animal, Denno Carvaglio, DJ Suicide, DJ Jopa…. TBF su davno sami rekli da im je MC Buffalo bio pojam, od hrvatskog hip-hopa tada je bio jedino Buffalo i jedino su slušali. I rekli su da bi im bilo drago pa su se priključili. Nećemo njih nešto ekstra forsirati, ne želimo se ni na koga furati, prvi singl kojega smo objavili je Alkohol, imamo sada u planu još jedan singl, ali neka to ostane malo tajna. Inače, dvije, tri, četiri pjesme od MC Buffala idu u njegovoj izvedbi jer smo smatrali da se ta energija i ta izvedba ne mogu ponoviti. Netko ih može naučiti, mogu ih izvesti, ali ne mogu nadmašiti MC Buffala, govori Robert Jovanović, basist Maderfa’N’kerza i niza drugih bendova, jedan od zaslužnijih što se stara ekipa okupila i napravila posvetu legendarnom riječkom hip-hoperu, ali i svim onim pionirima ovog glazbenog žanra, krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina oni su probijali led u Hrvatskoj.
Dakle, svi oni stari ljubitelji MC Buffala i Maderfa’N’kerza, a zasigurno će tu biti i onih koji će se prvi put zakačiti na ovu otkačenu ekipu, moći će čuti sve najveće hitove MC Buffala, osim jednoga – Moje domovnice.
Kada su 1992. godine MC Buffalo i Maderfa’N’kerzi objavili album Made in Rijeka, tada izdan samo na kaseti, najveći hit bila je pjesma Moja domovnica, obrada Moje domovine, koja je ušla u povijest kao jedna od prvih hrvatskih pjesama zabranjenih za puštanje u eteru. Pjesma što progovara o lopovluku političkih elita i danas je jednako aktualna kao i prije trideset godina, „svaka stranka priča za sebe, gledam TV brojim lopove, tisuću generacija srami se sada, cijeli svijet se smije sad nama“ pjevali su tada MC Buffalo i Maderfa’N’kerzi. Tada i očito – nikad više. Inače, glazbu za pjesmu Moja domovina napisao je Zrinko Tutić, tekst Rajko Dujmić, a izveo ju je Hrvatski Band Aid.
– Moja domovnica u stvari je jedina pjesma što će dva puta biti zabranjena, pomalo utučeno priznaje Robert Jovanović pa nastavlja:
– Dallas Records objavljuje album, ali Dallas tu kao izdavač nije mogao ništa napraviti, ali su mogli napraviti oni ljudi koji su morali odobriti da se ta pjesma objavi na albumu. Dozvolu, naravno, moraju dati autor glazbe i autor teksta, u ovom slučaju to su dvije odvojene osobe. Nije se to moglo ostvariti. Dallas je pokušao pomoći, ali nije se uspjelo dogoditi.
Dakle, zna se da na albumu neće biti Moje domovnice, zna se da je sve snimljeno i pripremljeno, ali se još uvijek na zna kada će album ugledati svjetlo dana. Zašto?
– Album će biti objavljen kada dobijemo ostala prava. Znamo da od Moje domovnice neće biti ništa, za to ne možemo dobiti odobrenje, preostale su nam još tri pjesme. Od te tri je bila i Buffalova obrada Sex Machine, koja je prva dobila zeleno svjetlo. Svi mi u bendu mislili smo da ćemo nju čekati najduže, ali prevarili smo se. Od James Brown Estatea smo dobili odgovor u relativno kratko vrijeme.
Od Jamesa Browna može, od Zrinka Tutića i Rajka Dujmića – ne može!
A sendviči od kulena sve više postaju samo san. Mnogima! Al’ to je naša lijepa slika, to je naša čast i dika!
