U noći između 10. i 11. veljače 1918. godine tri talijanska MAS (motoscafi anti sommergibili) torpedna čamca uplovila su u Bakarski zaljev s namjerom da napadnu austro-ugarsku flotu. Ovaj događaj Prvog svjetskog rata u povijesti je ostao zabilježen kao La Beffa di Buccari ili Izrugivanje Bakra.
Nakon uspješnog napada na Trst u prosincu 1917. godine, kada su MAS 9 i MAS 13 pod vodstvom Luigija Rizza i Andree Ferrarinija, potopili austro-ugarski bojni brod Wien, talijanska mornarica odlučila je izvršiti sličnu akciju u luci Bakar. Taj potez imao je prije svega propagandni karakter s ciljem podizanja morala talijanskih vojnika nakon što su nekoliko mjeseci ranije kod Kobarida pretrpjeli teški poraz.
Pripreme za operaciju započele su u siječnju 1918., ali je zbog loših vremenskih uvjeta izlazak flote odgođen do 4. veljače. Nakon avionske izvidnice kojom je utvrđeno da su u luci Bakar prisutna četiri neprijateljska plovila, operacija je ponovno naređena 7. veljače pa su tri MAS-a u pratnji mornarice i avijacije upućena put Bakra. Vođa misije bio je kapetan fregate Costanzo Ciano (poslije grof Cortellazza i Bakra, jedan od osnivača Nacionalne fašističke stranke, te otac Mussolinijevog zeta Galeazza Caina koji je kao talijanski ministar vanjskih poslova s Pavelićem pregovarao Rimske ugovore), a u misiji su sudjelovali i Luigi Rizzo te Gabriele D’Annunzio.
Nakon četrnaest sati plovidbe, stigavši u Bakar, tri MAS-a su se odvojila, isključila motore i prišla neprijateljskim brodovima, od kojih su se čak dva ispostavila kao trgovački brodovi. MAS-ovi su ispalili pet ili šest torpeda koji su se, navodno, zapleli u protuminske mreže te je, ovisno o povijesnim izvorima, eksplodirao jedan ili nijedan torpedo. Iako vojno potpuno neuspješna, akcija je polučila željeni propagandni učinak zahvaljujući D’Annunziju koji je u more bacio tri boce u bojama talijanske trobojnice s porukama u kojima se izruguje Austro-Ugarskoj, hrabreći talijansku odlučnost i hrabrost u teškim trenucima rata riječima: „ Uvijek spremni odvažiti se na nemoguće”.
Izvori: croinfo.net, Igor Žic, Sušačka revija 84, wikipedia
