Nakon nekoliko stoljeća 18. ožujka 2016. u Rijeci je oživljena Bratovština Čudotvornog raspela. Pred nadbiskupom Ivanom Devčićem, 24 nova člana položila su svoja obećanja u katedrali Sv. Vida, gdje se nalazi Čudotvorno raspelo.
Nakon propovijedi, novi članovi Bratovštine položili su svoja obećanja. Uz riječkog nadbiskupa koji je dao veliku podršku revitalizaciji Bratovštine, u inicijativnom odboru našli su se mag. liturgike Andrea Jakubin, crkveni povjesničar dr. Marko Medved i mag. umjetnosti Teo de Canziani. Bratovština svetoga križa ili Bratovština od agonije utemeljena je godine 1656. kao jedna od najpučkijih bratovština u to vrijeme, a bilo ih je desetak. Jedna od specifičnosti Bratovštine bila je da su uz muškarce, njezini članovi bile i žene. Njihova zadaća bila je najavljivati korizmeno vrijeme i muku Isusovu te organizirati ulične manifestacije. Revitalizacija Bratovštine ima poseban značaj jer se te godine obilježila 720. obljetnica oskrvnjavanja Čudotvornog raspela.
Bratovština je okupljala vjernike laike, a jedan od istaknutijih članova bio je kapetan Rijeke i Trsata Pietro Baroneo de Argenta. Njihovu tadašnju odjeću, za koju se pretpostavlja da je bila crna, stilizirali su i sašili crvene plaštevi s izvezenim Čudotvornim raspelom na kapuljači.
Prema pučkoj predaji koju je zapisao spomenuti isusovac, 1296. stanoviti je Petar Lončarić, vjerojatno pripit nakon što je izgubio sve na kartama, bacio kamen na raspelo. Iz raspela je potom čudesno potekla krv koju je tadašnji gradski kapetan Rauber sakupio u ampule. Jedna ampula čuva se u Galeriji katedrale, druga je u Puli koja je u to vrijeme bila biskupsko središte dok se za treću smatra da se nalazi negdje u Rimu.
Petar Lončarić zbog svog je bogohulnog čina kažnjen odsijecanjem ruke, a uskoro se u gradu razvio kult štovatelja Čudotvornog raspela koji traje već više od 720 godina.
Postoji i druga, mračnija verzija predaje koja također spominje stanovitog Petra Lončarića, međutim njezin je epilog malo drugačiji. Prema toj drugoj verziji, nakon što je kockar bacio kamen na raspelo, zemlja se otvorila i progutala bogohulnika dok je na površini ostala samo ruka koja je kamen i bacila.
Taj kamen još i danas stoji s lijeve strane raspela koje se nalazi na glavnom oltaru katedrale, s natpisom Huis lapidis ictu percurssus est Crucifixus! Anno Domini 1227. – „Ovim je kamenom bio udaren Raspeti 1227. godine.”
Iako su aktivnosti Bratovštine usmjerene uglavnom na vrijeme korizme, planiraju i aktivnosti za blagdan sv. Vida jer se u katedrali nalazi Čudotvorno raspelo. Javnost je nedovoljno upoznata s vrijednošću Čudotvornog raspela i pasionskom baštinom u Rijeci, te su se Bratovštinom planirale promovirati te vrijednosti.
Istaknuta fotografija: Riječka nadbiskupija
#Bratovština Čudotvornog raspela #katedrala Sv. Vida #novi članovi #revitalizacija #Rijeka
