Riječka završna večer 61. izdanja festivala Goranovo proljeće, održana je 22.3. na Kozali, u zgradi mjesnog odbora. Blago osvijetljena dvorana ubrzo se ispunila, a program večeri predstavio je voditelj i prevoditelj Marko Pogačar, pozdravivši publiku, inozemne i domaće goste, te uveo prisutne u večer čitanja i slušanja poezije, s četiri kontinenta, na 15 jezika.
Kako bi prisutni, osim doživljaja poezije na pjesnikovom materinjem jeziku, mogli razumjeti stihove, pobrinuo se Goran Čolakhodžić, izmjenjujući na platnu u ritmu čitanje i projekcije hrvatskih prijevoda.
Prvi je na pozornicu stupio ovogodišnji laureat nagrade ‘Goranov vijenac’, nagrade za ukupni doprinos hrvatskom pjesništvu, Miroslav Kirin, simbolično zaokruživši priču započetu 1989. kao dobitnik nagrade ‘Goran za mlade’. Nagrađen rukopis ’Kuća na otoku’ predstavila je Silba Ljutak, ovogodišnja dobitnica ‘Gorana za mlade’, pročitavši pjesme ‘Podlaktice’, ‘Pismo’ i ‘Parobrod’. Uslijedili su inozemni gosti; Rumunj Tudor Crețu iz Temišvara s poetskim triptihom ‘Putin’, Bugarkinja Albena Todorova s dijelovima rukopisa na kojem još uvijek radi, zatim Orsolya Fenyvesi iz Budimpešte, Gökçenur Ç iz Turske, James Meetze iz SAD-a, te Rolando Kattán iz Hondurasa. Gost pjesnik iz Južne Amerike čitao je svoje pjesme ‘Poljski pjesnici’ i ‘Dress code’, a za vrijeme provedeno na festivalu kaže:
„Prvi put sam na festivalu, a putovanje s karavanom je prekrasno; različite ideje, poezija i stvaralaštvo. Jezik poezije je najmoćnija spona na svijetu na koju ne utječu niti godine, niti jezik, niti vrijeme.. Možemo čitati Sapfu, Homera, lokalnog mladog pjesnika, nekoga starca iz Hondurasa i možemo razumjeti isti problem, imati istu nadu i težiti istom cilju kao čovječanstvo, a svi imamo svoju tradiciju jezika i riječi. Vidiš koliko smo bliski, a samo smo 3 dana zajedno. To je jedna od tih nevjerojatnih stvari na ovakvim festivalima.”
Riječanka Sandra Polić Živković izvela je dvije pjesme u čast ocu i jednu ‘Pedagošku’, te nakon čitanja priznala kako je u pozitivnom šoku.
„Ovo mi je bilo nevjerojatno, toliko mi je novih svjetova otvoreno. To što su pjesnici čitali na svojim materinjim jezicima je nešto fantastično. Oplemenila me cijela manifestacija i zbilja sam jako zahvalna Hrvatskom društvu pisaca na pozivu.”
‘Poet from the block’ Laura Marchig, koja piše na fijumanskom dijalektu, uz čitanje pjesme ‘Donne di Cosala’ iz svoje knjige ‘Schmarrn’, ispričala je prisutnima i malo više o svom kvartu. Iz Zagreba je u posjet stigao pjesnik i prevoditelj Dinko Telećan, prigodno predstavivši pjesme ‘Posjet kestenu’ i ‘Posjet smrdljivom Martinu’ iz svog djela ‘Knjiga posjeta’. Nakon što je večer prije u Ex librisu imao promociju svoje nove knjige ‘Bezgrešna’, Zoran Predin je večeras predstavio sebe pjesnika, čitajući pjesme ‘Inventura’, ‘Umorni čarobnjak’ i ‘Vaš as na desetku’. Publika je glasnim pljeskom pozdravila vrlo ekspresivnu recitaciju pjesme ‘Epidemije mucanja’ Francuskinje Claude Favre iz Pariz, nakon koje je na pozornicu stupio pekinški pjesnik Xi Chuan. Iz Berlina je stigla pjesma duhovitog naziva ‘Kraljevski botanički bataljon tumači svoju strategiju’ pjesnika Jana Wagnera iz Berlina, posvećena nizozemskoj pjesnikinji Mariji Barnas. U šumi pjesama isticali su se još neki zanimljivi naslovi; ‘Prežgana juha, rakija od trešanja, prstohvat vremena’, ‘Mi smo na svijetu, i riječi su, kako lijepo, svi su ovdje’, ‘Marko Pogačar i tigrić’, ‘Svijet paunove logike’, ‘Mi imamo svoj nježni WhatsApp svijet’ i ‘Pjesma o kutu’ su neki od njih.
Najbrojniji su bili češki predstavnici; Jan Škrob, Adam Borzič i Magdalena Šipka. Magdalena dolazi iz glavnog grada Praga, a čitala je pjesme ‘Krivnja’, ‘Nakon outanja’ i ‘Flešbekovi’.
„Prvi put sam u Rijeci i na festivalu, ali u Hrvatsku sam dolazila već prije na odmor, obožavam vaše more i plaže. Karavana iz Zagreba, preko Lukovdola do Rijeke je predivno iskustvo. Lijepo je čuti druge pjesnikinje i pjesnike, podijeliti svoje proces pisanja (ili nepisanja) poezije… Recitacije su bile čarobne, ovo mi je ogromno iskustvo čak i ako nisam razumjela svaku riječ koja je izrečena.”
Izdanje festivala, 61. po redu, koji slavi poeziju, te život i djelo Ivana Gorana Kovačića završilo je mini koncertom Zorana Predina, koji je, uz svoje hitove, s publikom zapjevušio i neke crvene, ljubavne obrade, a sve je završilo Cohenovom ‘Dance me to the end of love’, zahvalama festivalu i ‘vidimo se iduće godine’.
Istaknuta i ostale fotografije: Sanja Prodan i Aleš Suk
