Pogon Rafinerije nafte Rijeka na Mlaci osnovan je 1882. godine, a počeo je raditi 1883. Projekt odnosno, prve nacrte riječke Rafinerije, izradio je inženjer sa Sušaka Mate Glavan, 9.12.1882. Prvi voditelj izgradnje i direktor Rafinerije nafte Rijeka, bio je Hrvat inženjer Milutin Barač, koji je bio na njenom čelu 40 godina. Rafinerija je izgrađena, u ono vrijeme, u predgrađu zapadnog dijela Rijeke, koji se zvao Ponsal, a danas Mlaka. Nafta se počela prerađivati u mjesecu rujnu 1883., odnosno procesna postrojenja puštena su u pogon 14. rujna 1883. Evidentirano je da je prva nafta dopremljena brodom, jedrenjakom „Paragon” iz Philadelphije, SAD dana 25. srpnja 1883. u Petrolejsku luku na Mlaci. Prva zabilježba otprema naftnih derivata iz riječke Rafinerije evidentirana su 21. rujna 1883. Tada je na tržište plasirano pet vagona za tadašnje vrijeme vrlo važnog rafinerijskog proizvoda, petroleja.
U sklopu Mađarskog društva za električnu energiju, pokrenuta je 1897. elektrana Ponsal, vidljiva i danas. Elektrana Ponsal u početku je imala tri parna stroja 2 x 150 KS i 100 KS, da bi kasnije u nju bili preneseni i strojevi iz stare elektrane koja se nalazila preko puta. U ovoj je elektrani izgrađena prva baždarnica električnih brojila u Hrvatskoj. Isprva je imala tri jednofazna generatora i od nje je prema gradu vodio podzemni kabel. Između dva svjetska rata objekt je koristila tvrtka Compensum S. A. baveći se preradom drva. Ovu elektranu u početku su pokretala tri parna stroja 2×150 KS i 1×100 KS, a naknadno su pridodani i strojevi iz stare elektrane. Generatorski napon je iznosio 2000 V, a distribucijski 100 V. Elektrana je imala ukupnu snagu od 760 KS. Početkom 20. stoljeća Rijeka je imala približno 200 potrošača i 300 brojila, a već 1906. godine potrošača je bilo 730, a brojila 940.
U studenome 1899. Rijekom počinje voziti prvi električni tramvaj u Hrvatskoj.
Prizemlje zgrade Ponsal bilo je podijeljeno u dvije veće dvorane, čitljive okom i danas, zakorači li se u interijer građevine. Prednja dvorana funkcionirala je kao strojarnica s jednofaznim generatorima, a stražnja dvorana imala je ulogu kotlovnice, s pridruženim spremištem ugljena. Na katu su se nalazili uredi, stanovi i ostale neophodne prostorije, dok je pored zgrade podignut manji zidani objekt za pročišćavanje vode. Građevina je po izgradnji povezana kablovima s električnom centralom koja se već nalazila s druge strane ulice, otkuda je prema gradu išao podzemni kabel kojim se napajalo sedam gradskih transformatorskih postaja. Kada starija centrala s južne strane ulice bude srušena zbog izgradnje hotela Emigranti 1905. , tri će njezina stroja od 180 KS biti prenesena u noviju centralu.
Veliki korak u elektrifikaciji Rijeke bila je izgradnja Termoelektrane Rijeka čija gradnja je počela 1906., a koja je puštena u pogon 9. svibnja 1908. na lokaciji Zvir u današnjoj Vodovodnoj ulici. Bila je to četvrta po redu riječka termoelektrana koja je raspolagala je s tri kotla i dva turboagregata i bila je prva riječka elektrana s trofaznim generatorima. Od 09. svibnja pa do današnjeg dana 1908. radila je TE „Rijeka” usporedo s postojećom termoelektranom „Ponsal”, a na današnji dan 1908. stara jednofazna elektrana stavljena je izvan pogona i od tog dana termoelektrana „Rijeka” samostalno opskrbljuje riječko područje električnom energijom. Ova termoelektrana radila je sve do 1970. godine.
U gradu su prethodno radile elektrane u luci (1890.) i Bračevoj ulici (1892., prva elektrana izmjenične struje na tlu Austro – Ugarske). Osim Ponsala sačuvana je i zgrada komunalne električne centrale Zvir (1908.), prve riječke elektrane s trofaznim generatorima. Sačuvana je i građevina transformatorske stanice A. Volta (1931.) na ulazu u Petrolejsku luku. Električna energija proizvodila se i u općinskoj spalionici smeća u Vodovodnoj ulici (1905.), služeći za pokretanje kompresora u obližnjoj klaonici i vodovodnih crpki. Zapadni je susjed Rafinereiji nafte gradska Plinara. Započela je radom 1852. na području Školjića, kao prvi takav pogon u Hrvatskoj. Na novu lokaciju preselila se 1874. Plin za gradsku rasvjetu prozvodila je do 1939., a potom za apotrebe kućanstva i tvorničkih objekata. Danas djeluje u okviru komunalnog poduzeća Energo.
Istaknuta fotografija: zgrada nekadašnje elektrane Ponsal
