Bojana Guberac, pjesnikinja, ratna reporterka, novinarka portala ArtKvart, povremeno i performerica, u Kinu Jadran, što se nalazi u sklopu Galerije O.K., ekranizirala je svoj audiovizualni performans „Bez naziva/Plač“.
„Bez naziva (Plač)“ u stvari je intimna izložba što se sastoji od videozapisa plača, kojega ne prati pripadajući mu ton, ali je dovoljno odgledati tek sekvencu, dvije, da bi postalo kristalno jasno o čemu se radi, odnosno da bi se prepoznalo stanje u kojem se autorica tijekom njegovog snimanja nalazila.
„Umjetnički problematizira vrlo širok spektar pitanja o rodu, ulogama i društvu, no ono specifično je ogoljavanje osobnih intimnih stanja kroz primarni odnos svakog bića prema samom sebi. Svaki plač iza sebe ima ljubav, očekivanje, nadu. Ako te emocije možemo osjetiti, možemo plakati. Izostanu li – ostajemo nijemi, zatomljeni. Utoliko plač je uvijek dobra vijest, da smo živi, da nam je stalo i da volimo“, o Bojaninom performansu zapisala je kustosica Davorka Perić.
Tijekom ekranizacije performansa Bojana Guberac izložila je bočice napunjene tekućinom s natpisom „Suze“, koju je svatko od posjetitelja dobio prigodu ponijeti sa sobom. Nije uopće bitno tko je te „Suze“ na koji način doživio, nekome će možda biti tek uspomena na iznimno uspješni performans riječke umjetnice koja je pred vratima Galerije O.K. okupila eminentna imena riječke kulturne i medijske scene, a netko će možda upravo u tim „Suzama“ prepoznati zatomljenu esenciju života, povezanu sa zatomljenim plačem bez glasa, kako je to naznačila kustosica Davorka Perić.
Bojana Guberac duboko proživljava svoje emocije, oni kojima je poznat njezin pjesnički izraz imali su to mnogo puta prigode osjetiti. Emocija nije slabost, emocija je snaga, baš u tom kontekstu moguće je iščitati i performans „Bez naziva/Plač“. U njemu Bojanin plač postaje javan, možda ponekad može djelovati kao nemoć ali u ovom slučaju poprima autobiografski zapis kojim autorica traži sebe i uspostavlja emotivni balans, kako to primjećuje Davorka Perić.
I ne samo da ona sama pronalazi emotivni balans, taj plač bez ijednoga glasa, taj nijemi vapaj zabilježen kamerom emociju je probudio kod svih okupljenih, koji su osjetili potrebu ispred Galerije O.K. dijeliti međusobnu radost dugo nakon premijerne ekranizacije Bojaninog audiovizualnog performansa. Plač je u tom trenutku bio poticaj na zajedništvo.
– Neizmjerno sam sretna što su se ljudi odazvali u ovolikom broju i što su na ovaj način doživjeli ovaj moj rad. Željela sam ovim radom pokazati da ljudi nisu sami, drago mi je da su svi to upravo tako prepoznali. Nikad se nisam sramila plakanja, kada sam iz Rijeke morala otići u Zagreb dogodilo se nešto meni posve neobično, u Zagrebu sam oko sebe izgradila nekakav oklop koji mi nije dopuštao plakati. Povratak u Rijeku došao mi je kao čišćenje, ove suze su rezultat toga, naglasila je Bojana Guberac.
Marta Sirotich, nova voditeljica Galerije O.K. i Katarina Podobnik, donedavna voditeljica Galerije O.K., uvele su nazočne u Bojanin performans, Krešimirova ulica jedna je od prometnijih riječkih žila kucavica, nije na njoj jednostavno bilo potisnuti buku u drugi plan. No, kada je Bojanin video pokrenut i Krešimirova ulica naglo je utihnula. Sve se savršeno poklopilo da Bojanin plač prođe u savršenoj tišini. Plakati se, dakle, može i u tišini, zato plačite bez straha od posljedica.
Naslovnu fotografiju i fotogaleriju snimila Klara Stilinović
#Bez naziva Plač #bojana guberac #Galerija O.K. #Katarina Podobnik #Marta Sirotich #performans
