„Ovo je knjiga koja govori o politikama Art kina, danas se zanemaruje činjenica da sve ono što je dostupno na digitalnim mrežama nepovratno nestaje u bespuću ničega. Ova odluka da se za tisak ukoriči nešto što je napisano za Internet, da se dokumentira povijest koja se preklapa s poviješću Draganova života i samo Art kina je odlična. Takav dokument ostaje za buduće izdavače i dokaz je kako raditi jednu drugu vrstu održivosti. A svaki od ovih tekstova je više od filmskog kino-programa, oni obuhvaćaju sve njegovo kompletno znanje i zbog toga su filmsko i kustosko blago.“, rekla je Tanja Vrvilo na promociji knjige „Šifra Rubeša – Sabrani tekstovi Dragana Rubeše pisani za Art-kino“, koja je u kolovozu ove godine objavljena zahvaljujući Art-kinu i izdavačkoj kući Jesenski i Turk.
„Šifra Rubeša“ tako je postala dio službenog programa 46. izdanja Interlibera, zagrebački sajam knjige nekako se doimao baš dobrim mjestom za promociju jednog ovako zanimljivog projekta, sabranih tekstova hrvatskog velikana pisane filmske riječi, koji je oduševljavao sve filmofile bez razlike. Knjiga je objavljena povodom 15-godišnjice Art-kina, u njoj su tekstovi koje je Dragan Rubeša pisao u periodu od 2009. do 2021. godine, ona svjedoči Rubešinom utjecaju na razvoj Art-kina, odnosno priča priču o tome kako je započela ova suradnja, kako se odvijala i kakva je uopće u svemu tome bila Rubešina uloga.
– Moja suradnja s Draganom Rubešom započela je još kada on toga nije bio svjestan, za vrijeme mojih studentskih dana, kada sam čitala njegove kritike, a on hodao po svijetu, gledao filmove, bavio se filmovima i pitanjima koja su se ticala onih marginaliziranih. Baš tada sam odlučila da ću jednom surađivati s tim čovjekom. Najprije smo surađivali na malim projektima, a budući je Dragan Rubeša bio član riječkog filmskog vijeća, počeli smo promišljati činjenicu da nema kina s vrijednim umjetničkim i nezavisnim filmovima. Tako smo počeli raditi, vjerovati i na kraju smo uspjeli. Dragan je bio naš ključni suradnik, programi su kod nas uvijek bili grupni rad, ali on je bio ključna osoba, tako su se nametnuli i njegovi tekstovi, prisjetila se Slobodanka Mišković, ravnateljica Art-kina, koja je naglasila da su programe radili na razne načine, a da je Rubeša došao kao netko tko bi sve to povezao svojim neobičnim, iskrenim, duhovitim i otvorenim tekstovima.
– Čitav ovaj projekt je bio neobičan. Netko možda ove tekstove nije doživljavao kao autorske, ali kod Rubeše je svaki tekst autorski i ovi se tekstovi ni po čemu ne razlikuju od onog što je objavljivao u periodici ili Novom listu. Trebalo je naći zajednički nazivnik malom korpusu filmova, uvijek je to bilo puno referenci, nabijeno pismo, lutanja izvan filma, a osim što je bilo dobro napisano, povlačilo je i puno informacija koje bi čitatelja mogle zbuniti. No, ti tekstovi jednostavno bude znatiželju. Ta kombinacija i ta simbioza kina i Rubeše kao kreativnog najavljivača je bila savršena, te najave su zamrle, izgubio se modus najavljivanja filmova, danas imamo PR tekstove PR-ovaca opće prakse. Ova knjiga pokazuje o tekstovima kakvog znalca je riječ, rekla je Dijana Nenadić iz Hrvatskog filmskog saveza.
U Sabrane tekstove Dragana Rubeše čitatelje uvodi Tanja Vrvilo, nazivajući njegov opus Rubešijanom, već iz uvodnog teksta može se zaključiti da je riječ o iznimnom autoru, koji je pisao o filmovima namijenjenim svima, a ne samo njima.
– Pomno smo se posvetili Draganovom opusu, na temelju knjige mogao bi se napraviti pojmovnik koji ulazi u priču o kontrakulturnoj Rubešijani. Prepun filmološkog žargona, ali i onog znatno šireg interdisciplinarnog. Dragan je pisao ženijalno, duhovito, znalački, do izražaja dolazi njegova erudicija, on je jedan od rijetkih, ako ne i jedini, koji se posvetio izvankanonskim strujama i tendencijama u filmskoj umjetnosti, bio je osoba koja je odlazila u kino i po festivalima. i tu zastarjelu ljubav prema obliku društvene konotacije i javne samoće nam je trajno ostavio u naslijeđe, dodala je Tanja Vrvilo, dok je Dijana Nenadić Rubešijanu opisala kao dentalni svemir kojega je stvorio Rubeša, koji je od filma očekivao da bude pulsirajući laboratorij, a takvi su bili i njegovi tekstovi.
– Većina naših kritičara ne ide u kino, većinu filmova gledali su preko neke platforme. Jedna od njegovih zadnjih rečenica bila je „Kino je naš dom!“. Trebalo je osvijestiti da se film gleda u kinu, zbog toga je za sobom povlačio publiku koja mu je vjerovala, zaključila je Dijana Nenadić.
Koliko je Dragan Rubeša utjecao na rad i program Art-kina primjetno je i danas.
– Trudimo se da kino bude otvoreno zajednici, da širimo standardni program, programska koncepcija je i nije ista, normalno je da se kino mijenja, ali temeljne postulate smo zadržali, a i dalje ih razvijamo i radimo na njima, zaključila je Slobodanka Mišković.
Naslovnu fotografiju Tanje Vrvilo, Marte Ban, Slobodanke Mišković i Diane Nenadić snimio Kristian Sirotich
#Art-kino #Diana Nenadić #Dragan Rubeša #Interliber #Slobodanka Mišković #Tanja Vrvilo
