Prošlog tjedna, točnije 22. studenog, u Galeriji Juraj Klović, otvorena je izložba „Knjige umjetnika“, dviju riječkih umjetnica Maje S. Franković i Tihane Karlović. Riječ je o izložbi koja riječkoj publici predstavlja radove izvedene u tehnikama grafike, ali i puno više od toga. Ako se zaustavimo samo na početnoj definiciji, to bi zdravorazumski bio preuzak opis izloženih radova. Kroz široki dijapazon umjetničkih tehnika od kolažiranja, litografije do rezanja papira te upotrebe raznih materijala, dolazimo do glavnih zvijezda večeri, a to su Knjige umjetnika (umjetnica). Riječ je o mediju koji umjetnicima daje direktan kontakt s publikom, jer se knjige mogu opipati, listati, promatrati i čitati čime djela ulaze u neposredni prostor posjetitelja. One nisu tu da bi bile samo gledane, one pozivaju na interakciju. Knjiga može umjetniku poslužiti kao sredstvo za dokumentiranje procesa rada, misli ili trenutačnog razmišljanja, svojevrsni dnevnik ili biografija rada, ali u ovom slučaju predstavljene knjige jesu umjetnički radovi, koji svojom tehničkom izvedbom, inovativnošću i kombiniranjem materijala nadilaze opće granice medija. Kao prijelaz s matrice na papir, jednako je bitan i prelazak iz dvodimenzionalnog u trodimenzionalni svijet prostornih odnosa. Iz plošnosti se prelazi u dubinu, dok se forma i funkcija stapaju u jedno. Sve navedene odlike su i više nego vidljive u predstavljenim radovima obje umjetnice, čiji su radovi ispunili prostor galerije.
Izložbeni je prostor podijeljen na dvije polutke, u kojemu je lijeva pripala Maji S. Franković, dok je na desnoj strani Tihana Karlović. Pri samome ulazu u galeriju primjetna je disperzija boja koja nastaje raspodjelom radova, gdje na lijevoj strani prevladavaju crvena, žuta, crna s nešto zelene, koje, kao da prepuštaju bijeloj, svijetlo plavoj i sivoj da zauzmu svoj dio. Iako je izložen popriličan broj radova, oni se ne petljaju, već koegzistiraju, puštajući dovoljno prostora jedni drugima, tvoreći vlastiti odnos čiji je zajednički nazivnik odabrani način umjetničkog izražavanja. U radovima Maje S. Franković osjetna je doza energije koja je utisnuta u radove – boje, oblici i dimenzije – sve ukazuje na promišljeno istraživanje i kontinuirano bavljenje knjigama kao objektima. U predstavljenim radovima, M. S. F. koristi tehnike slikanja, dubokog i visokog tiska te kolažiranja, čime s pomoću „plošnih“ tehnika stvara objekte, odnosno knjige, koje zauzimaju određeni trodimenzionalni prostor. Umjetnica ide korak dalje, pa od knjiga stvara prostorne instalacije koje umjesto riječi koriste oblike i boje za komuniciranje s promatračem. Iz ciklusa Knjige, izdvojit ćemo Knjigu za ručak, 2006. kojoj su korice sačinjene od kartona te obložene kožom. Za razliku od radova poput Drvena knjiga iz 2015. ili Zatvorena plava iz 2007. u kojima je unutrašnjost ispunjena dugim listom koji se rastvara te otkriva duboki tisak ili litografiju, u Doručku imamo postavljena dva elementa, dva tanjura od kojih jedan na sebi ima zalijepljenu žlicu te ritmično obojene rubove simbolizirajući sat, dok je na drugome napravljen znak x uz koji je priložen odgovarajući pribor za jelo (vilica). Knjiga asocira odlazak na izlet u prirodu i druženje s dragim ljudima. Umjetnica upotrebljava svakodnevne proizvode kojima, osim što vizualizira narativ rada, također potvrđuje da je kod umjetničkih knjiga kombinirana tehnika ne samo poželjna, nego imperativ. Radovi Crna Tanka i Crvena ostavljaju poseban dojam; postavljeni na zidu, radovi se nesmetano „rastežu“ u prostoru, davajući promatraču na uvid kompletnu fuziju crvene i crne, papira i litografije. Laički rečeno: kvalitetna konceptuala kakvu nisam očekivao.
Na drugoj strani galerije nailazimo na radove Tihane Karlović s pomoću kojih ulazimo u područje introspekcije, svjetlosti i vegetabilnih motiva. U svojim Knjigama, koristeći se crtežima, grafikama i perforiranim papirom umjetnica predočava potragu za sjetni, u segmentima melankoličnim protokom vremena koji preispituje samu bit, bilo u čovjeku ili prirodi. Koliko god je druga polutka galerije poletna, raznobojna i vibrantna tako je i ova, ali naravno na svoj jedinstven način. Akrilna atmosfera neba u kombinaciji s oblacima, koji se pojavljuju u varijacijama od teških i tamnih do poletnih i skoro prozirnih, daje dodatnu iluziju prostornosti knjige. To je dodatno naglašeno u radovima u kojima se umjetnica koristi izrezivanjem papira, za primjer rad Lipa iz 2024., u kojem trodimenzionalnost ide prema unutrašnjosti knjige, odnosno rad ne izlazi iz gabarita korica, već se okreće prema sebi. Vegetabilni motivi stvaraju spiralu odnosa, kako između tehnika tako i između nas i radova. Prelistavanjem knjiga stvara se osjećaj kontemplacije, u koji promatrač upada, htio to on ili ne. Na izložbi je prikazano dvadeset knjiga autorice Karlović, ali jedna posebno iskače. Nazvana Bez naziva, iz 2024., na jednom od listova prikazane su razne biljke, cvijeće i grane s listovima iznad vodene površine. Uz dodatak crvene, plave i zelene boje, odnosa između punog i praznog umjetnica stvara atmosferu na tragu impresionističkih slikara, odnosno plenerista. Sve je razrađeno do detalja, pažljivo i metodično s neospornim rezultatom lakoće, prozračnosti i mirnoće duha. Svjetlost, kao i odnosi koji nastaju u relaciji s tehnikama i materijalom, predstavljaju važnu komponentu ovoga ciklusa. Umjetnica, bilo da se radi o akrilnim bojama, grafičkim tehnikama ili rezanju/perforiranju papira stvara trodimenzionalni prostor svojim subjektima.
Kao pandan jedni drugima, predstavljeni radovi stvaraju kohezijsku relaciju koja je kvalitetno objedinila izložbu u cjelovitu priču. Umjetnice Franković i Karlović, po vokaciji grafičarke, pokazale su nam kako komponiranjem više umjetničkih medija nestaju ucrtane granice. Papir i tuš, boja i rez preselili su se iz svijeta dvodimenzionalnosti u prostorne objekte bez ustručavanja. Njihova pedantnost i ozbiljnost pristupa temi samo su još jedan dokaz da je grafici mjesto uz slikarsto i kiparstvo, te da Rijeka ima potentnu umjetničku scenu. Iz predstavljenih knjiga može se iščitati kao nikada ne treba prestati istraživati, eksperimentirati i proširivati granice, kako medija tako i vlastitog likovnog izraza.
Istaknuta i ostale fotografije: Klara Stilinović
