Juraj (Đuro) Matija Šporer, rođen 24. veljače 1795. u Karlovcu, bio je hrvatski književnik, prevoditelj i liječnik, čiji su doprinosi na više područja ostavili trajan, iako nedovoljno prepoznat trag u hrvatskoj kulturnoj povijesti. Preminuo je na današnji dan 1884. u Rijeci.
Nakon što je diplomirao medicinu u Beču 1819. godine, Šporer je liječničku karijeru gradio diljem Habsburške Monarhije – u Karlovcu, Bakru, Rijeci, Splitu, Klagenfurtu i Ljubljani. Iako je ostavio niz značajnih medicinskih rasprava, njegova je strast oduvijek bila usmjerena i prema književnosti, kojom se bavio još od mladih dana.
Kao jedan od preteča ilirskog pokreta, Šporer je 1818. u Beču pokušao pokrenuti novine pod nazivom Oglasnik ilirski, no projekt je propao zbog slabog interesa pretplatnika. Ipak, nije odustao – 1823. u rodnom Karlovcu tiskao je Almanah ilirski, publikaciju koja je uz njegove pjesme sadržavala i književne priloge hrvatskih, njemačkih i francuskih autora.
Značajan je i po uvođenju jampskog jedanaesterca u hrvatsku versifikaciju, čime je dao doprinos oblikovanju modernog pjesničkog izraza.
Njegov roman Strast i bludnja (1884), pisan pod utjecajem Rousseaua, bavi se vječnim pitanjima odnosa između vjere, razuma i ljubavi. U dramskom opusu dosljedno je slijedio klasicistička pravila, iako njegove drame nikada nisu doživjele kazališnu izvedbu, a samo je manji dio tiskan. Posebno se ističe tragedija Edipos (1858), koju kritika smatra njegovim najuspjelijim dramskim djelom. U njoj Edip nije tragična figura već simbol humaniteta i domoljublja, što odražava Šporerovo nastojanje da klasične motive približi suvremenim moralnim i društvenim pitanjima. Pisao je i druge drame, među kojima su Lijek za obijesnu ženu (1857), Zagrepkinja i Turopoljac (1858), Dimitrija i Romanov, Blebetuša i lajavac, Propast Republike dubrovačke te Njegda i sada. Nažalost, tekst njegove drame Heraklit i Demokrit nije sačuvan. Povijesne teme obrađivao je u tragedijama poput Kastriota Škenderbeg (1849), Car Murat II. i Republika dubrovačka (1861) i Dimitrija (1881), koja tematizira borbu Dimitrija Samozvanca za rusko prijestolje – slično kao i Boris Godunov Aleksandra Puškina.
Šporer je bio i plodan prevoditelj. Na hrvatski je prenio Racineovu Fedru, Shakespeareovog Mletačkog trgovca te Don Garciju Vittorija Alfierija.
Iako u svoje vrijeme nije postigao širu književnu slavu, Juraj Matija Šporer ostaje važna figura hrvatske kulturne povijesti – čovjek koji je spajao znanost i umjetnost, tradiciju i prosvjetiteljski duh novog doba.
Istaknuta fotografija: Umjetnički paviljon Juraj Šporer u Opatiji
#Juraj Matija Šporer
