Iva Rinčić, prva gradonačelnica Rijeke nakon Nede Andrić, na početku mandata dočekana je s vidljivim odobravanjem dijela javnosti i očekivanjima da će gradski sustav brzo usmjeriti prema učinkovitijem i transparentnijem upravljanju. Sedam mjeseci kasnije pritisak svakodnevice postao je sve snažniji: građani traže rezultate odmah, a gradski aparat pokazuje tromost i otpor promjenama – što u razgovoru za Artkvart priznaje i sama gradonačelnica.
Kažu da je prvih šest mjeseci mandata najteže. Slažete li se s tom tvrdnjom – i što je Vama osobno bilo najteže: sustav, politika ili očekivanja građana?
– Bilo je teže nego što sam očekivala. Netko je rekao da smo mislili da je najteže biti u kampanji i izaći na izbore, a sada se pokazalo da ima itekako problema i kod preuzimanja vlasti. Čovjek se susreće s nizom izazova – od sustava kojega ne poznaješ i tek ga moraš upoznati, do političkih pregovora i očekivanja građana. To je kombinacija koja je i meni, kao dosadašnjoj vijećnici, predstavljala velik izazov.
Zaključak nakon ovih dosadašnjih mjeseci jest da smo zatekli zapušten sustav, o čemu smo i javno komunicirali. Od pojedinih dijelova gradske uprave, do još više komunalnog sustava. Na to smo trenutačno stavili naglasak – na odnose, infrastrukturu, upravljanje imovinom, organizacijske i upravljačke probleme.
Generalni zaključak rekla bih da je izazov tromost sustava i otpor promjenama. Ne mislim da je to osobni stav pojedinaca, ali ljudi nisu naviknuti na promjene, i to usporava procese. Građani se s pravom žale, ali promjene zahtijevaju vrijeme. Vjerujemo da će prepoznati naš smjer, jer ne mislimo odustati od njega. U ovih sedam mjeseci, bez obzira što nemamo sve rezultate koje smo željeli imati, upoznali smo sustav, stekli uvid u stvarno stanje i napravili prve korake „čišćenja“ koji bi trebali ubrzati promjene.
Problemi su u socijali, komunalnim politikama, u pojedinim dijelovima uprave, u infrastrukturi, cestama, projektima. Ne može se riješiti sve odjednom. Ljudi su nestrpljivi i žele promjenu odmah. Naša dinamika nije nužno dinamika ljudi u sustavu, a sustav je velik i djelomično trom. Treba mu vremena da se pokrene.
Unatoč svemu, prva dva velika ispita su položena: oformljeno je Gradsko vijeće i usvojen je proračun.
– Nije niti to bilo lako. Gradsko vijeće formiralo se iz trećeg pokušaja i morali smo dodatno uložiti trud u političke odnose. Za proračun smo se dobro pripremili, a priprema je bila važna. Mislim da smo osigurali vrijeme za neke promjene tijekom 2026. godine. Bez proračuna bi se puno toga moglo otvoriti kao novi problem.
Proračun je usvojen dijelom i zbog podrške stranaka koje bi malo tko svrstao uz vas. Mnogi smatraju da ste u koaliciji s bivšim gradonačelnikom Markom Filipovićem, drugi pak da je u Rijeci na vlas došao Most. Ideološki se bitno razlikujete, a usvajanje proračuna ipak je prošlo bezbolno.
– Očekivala sam da možemo imati širu podršku, što se nije dogodilo, ali smo ostvarili većinu. Moram naglasiti da nemamo formalnih koalicija, ali mi je drago da podržavaju funkcioniranje grada i da nismo morali ponovno na izbore. Moram priznati da je suradnja s njihove strane do sada bila korektna, i kod konstituiranja Gradskog vijeća i kod proračuna. U dosta stvari se poklapamo. Ideološke razlike se potenciraju u javnosti, iako nisu dio svakodnevnih odluka i politika.
Teško je pobjeći od ideologije?
– Nije to pitanje bježanja. Nije baš crno-bijelo govoriti o ideologiji danas. Što je lijevo? Postoje stvari koje su same po sebi jasne, ali nije sve tako jednostavno. Osjećam se rodoljubno osviješteno, ali sam u socijalnim politikama lijevo. Gdje biste me svrstali? Uvijek ovisi s koje strane gledaš. Stvari su puno složenije od guranja ljudi lijevo i desno. No, bavimo se time jer su ljudi skloni podjelama, a i mediji ih potenciraju.
Imali smo i trenutak svojevrsne bojišnice simbola, ne samo u Rijeci, već u čitavoj Hrvatskoj. Strahujete li da će se to nastaviti? Recimo, rasprava o Thompsonovu koncertu više nije pitanje koncerta nego ideologije.
– Thompson je postao sociološki fenomen koji izaziva puno više pitanja nego neki „običan“ koncert. Odluku o koncertima donosi nadležni Odjel za kulturu, odgoj, obrazovanje, sport i mlade ili Rijeka sport koji upravlja objektima nikada mi ne postavljaju pitanje oko koncerta – što mislim da i ne bi trebali.
Kad je došlo pitanje Thompsona, došlo je i pitanje jesam li suglasna. Odluku nije želio donijeti Odjel koji inače odlučuje, niti Rijeka sport koji upravlja prostorom. Svjesna sam da će to izazvati reakcije. Gledala sam druge primjere u Hrvatskoj, poput Varaždina i Poreča, i osobno mislim da zabrane nisu dobra poruka. Naravno, apeliram da sve prođe mirno, bez ekscesa i provokacija. Vjerujem da će, ako bude potrebno, oni koji su zaduženi za održavanje mira i reda znati reagirati. Uostalom, Thompson je u Rijeci već bio, više puta.
Postoje različite teorije oko svega toga, pitanje je kome je u interesu da se stvara fama. No, moram naglasiti: nisam bila na Thompsonovu koncertu niti planiram ići, ne slušam ga.
Strahujete li da bi se ova atmosfera mogla nastaviti i produžiti, neovisno o koncertu?
– Globalno živimo u takvim vremenima. U vrijeme krize bujaju ekstremizmi. Voljela bih da se ne nastavi, ali djeluje kao da postoji mogućnost da ne ostane na tome. Nadam se da ćemo biti dovoljno odgovorni i svjesni da se to ne dogodi.
Možete li kao gradonačelnica ikako utjecati da se ovakve situacije svedu na minimum, barem kada je Rijeka u pitanju?
– Naša primarna zadaća je djelovati preventivno i edukativno. Zato su nam važni građanski odgoj, kao i zdravstveni odgoj. Prvenstveno moramo utjecati na mlade: kroz edukaciju progovarati o vrijednostima koje Rijeka baštini. Mislim da jedan koncert neće utjecati na riječki identitet i duboko urezane vrijednosti antifašizma – a tu mislim na ljudska prava, slobodu govora i edukaciju.
Antifašističkim identitetom mnogi Riječani se ponose.
– S pravom. Ne ovisi to o tome tko je bio u kojoj povorci. To su vrijednosti koje živiš, radiš i odašlješ svojim ponašanjem. I to je konzistentnije od javnog busanja u prsa. Antifašizam nije vrijednost koja pripada pojedinim strankama.
Kako balansirate između slobode govora i riječkog antifašističkog identiteta?
– Moraš biti autentičan i odgovoran u izgovorenoj riječi. Sloboda izražavanja ima smisla, ali ne smije prijeći u slobodu vrijeđanja. Danas smo malo zaglibili u iskorake, posebno na društvenim mrežama. Ljudi su si ondje uzeli hrabrost koju nemaju ili ne žele javno izgovoriti.
Da je sutra antifašistički prosvjed, biste li otišli? Mislite li da ste pogriješili što niste bili na nedavnom prosvjedu?
– Mislim da sam najviše pogriješila što nisam jasnije ili oštrije osudila nasilno ponašanje. U tom dijelu nisam bila dovoljno upoznata s onim što se događalo. Ne mislim da sam manje antifašistkinja zato što nisam bila.
Od svih problema koje ste zatekli, ispalo je da je Čistoća najveći problem. Zbog Čistoće je i prethodna vlast bila na udaru, zbog Čistoće ste i Vi na udaru. Usluge su znatno poskupjele, a problemi nisu riješeni. Zašto Rijeka plaća više, a dobiva manje?
– Činjenica je da je to tema koja je realni komunalni problem, ali i problem na simboličnoj razini, kao čistoća grada. Osobno nisam zadovoljna rezultatima koji su postignuti.
Dio poteza koje smo najavili je odabir nove uprave. Natječaj je pri kraju, imamo dvadesetak prijavljenih. Ne mogu tvrditi, ali dojma sam da je sadašnja uprava, kada je vidjela da idemo u novom smjeru, dodatno digla ruke i rekla: „Zašto bismo se mi više trudili?“ Vidim da su radnici nezadovoljni, no moramo biti svjesni godina ili desetljeća neupravljanja i neučinkovitog ulaganja u infrastrukturu.
Netko mi je rekao da ću postići rezultat kada ljudi u realnom vremenu na mobitelu budu mogli vidjeti koji kamion čisti koju ulicu. To se čini kao daleka budućnost, ali činjenica je da je to tako. Tada ljudima poskupljenje ne bi bilo strano i neprihvatljivo.
Reakcija na poskupljenje bila je oštra, iako je Rijeka u okruženju među nižim cijenama. Mislim da ljude više muči to što smatraju da neće dobiti uslugu koju će sada morati skuplje plaćati. I ja sam frustrirana kad vidim pune kante pa reagiram tako da pošaljem sliku u Čistoću, a oni onda reagiraju. To nije dobar put, jer sutradan je opet ista kanta puna. Mi uporno gasimo požar, a ništa se suštinski ne mijenja.
Zbog toga smo procijenili da se stabilizacija, modernizacija i održivost poslovanja sa sadašnjom upravom neće dogoditi. Sustav prikupljanja otpada ima niz nedostataka i trebat će ozbiljna reforma da bi se postigli rezultati koje očekujemo i mi i građani.
Možete li građanima konkretno obećati što će se promijeniti u narednih šest mjeseci?
– Biramo novog direktora ili direktoricu kojima ćemo jasno zadati smjer: bolja čistoća grada, bolje gospodarenje otpadom i bolje održavanje zelenila, koje je jednako problematično.
Ne želim biti preoštra, ali dio problema je i u neodgovornom ponašanju građana. Uveli smo čitav niz mjera koje ćemo implementirati – praćenje ponašanja i moguće sankcioniranje. Sustav prikupljanja otpada u pojedinim dijelovima grada je implementiran, u nekima nije. Dijelu građana je često lakše odvesti smeće i ostaviti ga ondje gdje ga ne moraju platiti, a to ne bi riješila ni puno bolja Čistoća.
Problemi postoje sa spremnicima, mehanizacijom i radnom etikom. Da je problem jednostavan, netko bi ga već riješio. Nastajao je godinama i trebat će vrijeme da se riješi.
A i te nove mjere nisu bile dobro prihvaćene. Mnogima se nije dopala metoda.
– Voljna sam poslušati i druge prijedloge. Mora postojati neka sankcija, neka mjera. Možemo smisliti i nagrade za odgovorno ponašanje. Ljudi nisu spremni na sankcije, a kad odemo u druge zemlje gdje to funkcionira identično, onda nam je taj sustav prihvatljiv.
Najavili ste odluku o izboru novih direktora komunalnih i trgovačkih društava početkom siječnja. Kada će odluka biti objavljena?
–Bilo je 95 prijava za šest društava. To je zanimljiv podatak i indikator da ljudi vjeruju da tražimo najbolje. Ranije smo znali imati po jednu, dvije prijave.
Malo nas je usporio proces blagdana, godišnjih odmora i bolovanja. Povjerenstvo je napravilo prvi krug selekcije. Unutar ovog tjedna imat ćemo sastanke s predstavnicima povjerenstva, a potom i s užim krugom kandidata. Vjerujem da unutar siječnja možemo imati rezultate.
Zaista nam je važno odabrati prave ljude za koje smatramo da mogu donijeti iskorak nužno potreban u komunalnom sustavu. Smatramo to jednom od naših najvažnijih odluka do sada, jer se na tome temelji reforma komunalnih sustava. Puno očekujemo i morat ćemo jasno iskomunicirati ciljeve, politike i rezultate.
Gotova je i analiza komunalnog sustava i vjerujem da ćemo o podacima i zaključcima moći komunicirati s novim direktorima u smislu implementacije. Nije nam cilj odgađati odluku, cilj nam je donijeti je što je moguće prije.
Proračun za 2026. je veći, ali proračun za kulturu manji. Kultura vam je često bila u fokusu dok ste bili vijećnica.
– Kultura ima posebno mjesto u Rijeci zbog EPK identiteta i prepoznatljivih ustanova koje čine dio kulturnog identiteta. Donijeli smo neke financijske odluke, prije svega smanjenje poreznih stopa koje će smanjiti prihod od poreza, pa smo racionalno pristupili formiranju proračuna Grada i kulturnih ustanova.
Mislim da se za slične iznose može postići kvalitetniji rad i ostvariti još bolji program. To će biti naše usmjerenje. Jasno nam je da će naredni mjeseci zahtijevati suradnju i sastanke s ravnateljima oko toga što očekujemo i koje bi trebale biti smjernice.
Sport smatra da dobiva četiri puta manje od kulture – ključno je pomiriti ta očekivanja. Osobno, moj cilj je ulagati u edukaciju: povećali smo stipendije, pomoćnike u nastavi. To je ono što želim potaknuti. Vidimo i dobre primjere ustanova koje odgovorno pristupaju financijama, a onda i programu. Vjerujem da postoji prostor za unapređenje, ali i za povećanje vlastitih prihoda ustanova.
Kada ste preuzeli vođenje Grada rekli ste da je izrada nove kulturne strategije pri kraju i da je očekujete na stolu. Strategija je došla na stol i nestala iz vidokruga?
– Radna verzija je bila kod mene pa smo je vratili na doradu. Ono što sam vidjela – ovo kažem kao opasku – jest veliki popis onoga što bismo htjeli, a pitanje je kako ćemo sve realizirati uz kadrove i financije. Voljela bih da strategija bude konkretna, realna i izvediva. Nadam se da će takva i biti.
Znači dobili ste nerealnu i neizvedivu?
– Ne, to nisam rekla. Voljela bih da ne bude još jedna strategija koja će završiti u ladici. Voljela bih da bude ambiciozno izvediva.
Jedno riječko ideološko-kulturno pitanje je brod Galeb. Nikako da se dočeka kraj radova, stalno traži nova ulaganja i stalno izaziva prijepore?
– Galeb je prije svega financijski teret koji je u velikoj mjeri iscrpio sredstva Grada proteklih godina. Ne ulazim u ideološki dio, ali dojma sam da projektno nije bio vođen na odgovarajući način: s jasnim rokovima, zaduženjima, odgovornostima i financijama. Troškovi su uvelike premašili plan.
Probat ćemo sažeti koji su još radovi potrebni i koliko je sredstava nužno da Galeb stavimo u funkciju. Odustaje se od ideje hostela, vjerojatno će se ići prema ugostiteljsko-konferencijskom prostoru. Rok nam je do kraja godine.
Odgovorili ste riječkim autorima i autoricama, koji su se opravdano zabrinuli za budućnost knjižara u Rijeci?
– Moram reći da sam sama napisala pet knjiga i najradije bih se potpisala na to otvoreno pismo. Nije nikakav cilj zakinuti knjižare – meni je puno ljepše da su knjižare na Korzu nego neki drugi sadržaji. No, kao gradonačelnica odgovorna sam za to da se odluke provode na odgovarajući način.
Naime, 23. prosinca donijela sam odluku da se ne produži mjera koja se iz godine u godinu produžavala. Pravno je sporna bila odluka iz 2012. godine, a revizija nam je rekla da na ovakav način ne možemo subvencionirati rad nakladnika. Cilj je bio ukinuti ovu mjeru i donijeti odluku o zakupu poslovnih prostora koja će imati posebnu cijenu za knjižare i nakladnike. Nitko nije protiv knjižara – ali to moramo napraviti pravno utemeljeno i tako im dati podršku.
Razumijem da su uznemireni, ali mjera kao takva nije bila odgovarajuća.
Rekli ste da ste spremni razgovarati s knjižarima?
– Apsolutno. Neki su se već najavili. Prijedlog izmjene morat će ići u javno savjetovanje i na Gradsko vijeće. Možda je to trebalo odraditi ranije, možda nije bilo najbolje komunikacijski provedeno, ali nije cilj ukinuti – već na drugačiji način subvencionirati djelatnost.
Ako postoji dobra vijest, onda je to skorašnji početak rada Ureda za prostorno uređenje.
– Najava je za 1. ožujka. Dobili smo rješenje Ministarstva kulture i medija, sada je na Trgovačkom sudu. Rješavamo papirologiju. Zavod za prostorno uređenje je zasebna ustanova koja će usko surađivati s Gradom oko odgovornijeg i transparentnijeg promišljanja prostora. Smatramo da se način raspolaganja prostorom u Rijeci, koja je vrlo limitirana, nije radio na odgovarajući način.
Zavod će na stručnim osnovama i prateći zakonsku regulaciju promišljati i donositi planove. Jedan od problema je i nedostatna pripremljena projektna dokumentacija. Dakle, da sutra želimo graditi garažu – mi to ne bismo mogli. To je ono za što građani nemaju strpljenja.
Župan Ivica Lukanović tvrdi da suradnja Grada i Županije nije loša, ali da bi mogla biti puno bolja.
– Složila bih se. Suradnja je korektna, ali želimo razvojne iskorake i iz tog gledišta mogla bi biti bolja. Željeli bismo da Rijeka bude važnija na listi prioriteta županije, snažnije zastupljena – primjerice, kroz novu zgradu srednje škole ili osnivanje Županijske lučke uprave.
Sustavni razvoj komunalnih vezova i upravljanje njima bili bi važni Rijeci. Vjerujem da i mi možemo biti od koristi, kao svojevrsni „think-tank“ oko specifičnih pitanja.
Tri konkretna poteza u 2026. godini po kojima će ljudi vidjeti promjene?
– Prvo, promjena čelnih ljudi komunalnih sustava i implementacija rezultata analize unapređenja komunalnog sustava – prije svega otpada, ali i ostalih sustava.
Drugo, ubrzavanje realizacije projekata. Nisam zadovoljna brzinom kojom se realiziraju – od parkinga do projektne dokumentacije vrtića i škola, prijava na projekte i osiguravanja financijskih sredstava.
Treće, više odgovornosti i reda u upravljanju – u gradskim odjelima, društvima, školama i vrtićima. Mi smo veliki sustav koji nije jeftin za građane. Odgovorno upravljanje resursima na svim razinama ključna je stavka. Nadam se da će građani imati povjerenja i da ćemo isporučiti ono što očekuju.
Često nam se događaju ispadi i krizne situacije, a onda nemamo resursa za unapređenje sustava. Kratkoročno je najjednostavnije baviti se krizama, ali tada nema vidljivih pomaka. U sustav se nije ulagalo – ni u ljude ni u digitalizaciju. Grad može biti bolji servis građana. Voljela bih da se manje bavimo krizama, a da više radimo na unapređenju sustava.
Je li to moguće?
– Ivo Andrić je rekao: „Nećemo nikada Drinu ispraviti, ali ne daj Bože da je prestanemo ispravljati.“
Istaknuta i ostale fotografije: Marta Ožanić
#gradonačelnica #Iva Rinčić #otpor promjenama #razgovor #Rijeka
