31. MMFS: “Inkubator” – Slovensko mladinsko gledališće (ocjena 4,58)
U sklopu 31. Međunarodnog festivala malih scena u Rijeci je 6. svibnja 2026. gostovalo Slovensko mladinsko gledališče iz Ljubljane s predstavom „Inkubator“ u režiji Olivera Frljića. Riječ je o autorskom projektu u kojem su, zajedno s redateljem, sudjelovali glumci tog kazališta: Lina Akif, Daša Dobršek, Klemen Kovačić, Draga Potočnjak, Matej Recer, Blaž Šef i Vito Weis.
Predstava je inspirirana teškom situacijom u Gazi te vrlo bolnom i osjetljivom temom stradavanja Palestinaca, što u Europi, u mnogim zemljama, predstavlja tabu-temu o kojoj se ne govori dovoljno. Ponekad zbog povijesnog nasljeđa i uloge nekih država i naroda, iako naravno ne svih njihovih pripadnika, u genocidu nad Židovima u vrijeme nacizma, a ponekad i zbog sebičnih ekonomskih ili nekih drugih interesa.
U predstavi se može prepoznati uobičajeni, upečatljivi stil redatelja Olivera Frljića, što nikako ne znači da je predstava loša. Naprotiv, potrebne su nam predstave koje otvaraju ovako bolne tabu-teme u Europi. Predstava je istovremeno jeziva, stravična i „smiješna“, ali tako da kod gledatelja zapravo ne izaziva smijeh.
Djelomično se temelji i na nekim tekstovima poznate palestinske književnice Adanije Shibli, kojoj inače nije bio dopušten nastup na festivalu u Njemačkoj. Redatelj Oliver Frljić predstavu prema njezinu djelu i s tematikom palestinskog pitanja pokušao je postaviti u Berlinu, ali je naišao na brojne probleme zbog kojih je taj projekt otkazan. Uspješno ga je, međutim, realizirao s ansamblom Slovenskog mladinskog gledališča iz Ljubljane.
Glumci najprije govore o tome kako su se rodili i koje su komplikacije imali pri rođenju. Zatim se na sceni pojavljuju inkubatori i stanje u palestinskoj bolnici bez struje, izloženoj izraelskim napadima, iako se u njoj ne nalaze teroristi ni pripadnici Hamasa. Djeca koja umiru prikazana su u obliku lutaka, ali se u dvorani čuje plač tek rođenog djeteta, koji u jednom trenutku sablasno prestaje.
Jedna glumica dugo se histerično smije nakon crnohumornih viceva i izreka o Palestincima, a zatim je oblače u tradicionalnu žensku muslimansku odjeću i pokrivaju joj glavu, čime se otvaraju i mračne strane njihova društva, vrijednosti koje zastupa Hamas ili pak društvo u Iranu, državi čije se vodstvo od Islamske revolucije 1979. poziva na brisanje Izraela. Nakon što je oblače u takvu odjeću, s hidžabom, na sceni je ubijaju izraelski vojnici, a njezino tijelo biva zamotano za pogreb.
U predstavi jedan glumac skida svu odjeću, a drugi mu glumac po leđima, a zatim i po stražnjici, ispisuje brojčane podatke o tome koliko je Palestinaca zamijenjeno za koliko Židova, kao i koja je količina mesa potrebna da bi se nahranilo Palestince. Glumac zatim donosi i „porcije“ hrane pojedincima u gledalištu.
Golotinjom autor kao da poručuje da ništa ne skriva i da pokazuje sve, razgolićujući licemjernu europsku politiku. Istodobno, golotinja može asocirati i na koncentracijske logore, u kojima su najprije stradavali Židovi, a danas u „logorima“ poput Gaze umiru Palestinci, koji nemaju ni hrane ni odjeće. Djelomično se golotinjom postavlja i pitanje konzervativizma i zaostalosti palestinskog društva, što se efektno vidi u jednom trenutku predstave. Tada isti glumac ispituje jednu glumicu o njezinoj seksualnoj orijentaciji, a nakon toga ponovno sa sebe skida donje rublje koje je u međuvremenu obukao.
U predstavi se postavlja i pitanje dosljednosti u osudi zločina i borbi za bolji svijet. Dok glumica govori kako je zbog Palestinaca štrajkala glađu, ispituju je bi li tako štrajkala zbog Ukrajine te bi li štrajkala zbog izraelskih žrtava. Podsjeća se i na odgovornost Hamasa za pokolj Židova na glazbenom festivalu.
Ipak, najveći dio predstave govori o genocidu nad Palestincima u Gazi, umiranju palestinske djece, ratnim zločinima izraelske vojske te se postavlja pitanje odgovornosti izraelskog premijera Benjamina Netanjahua, ali i odgovornosti mnogih europskih političara koji ga štite. Tijekom izvedbe vidimo i upad izraelske vojske u bolnicu, dok glumci podižu ruke u znak predaje. Posebno je težak prizor krvavog rađanja pri kraju predstave, uz obilno korištenje crvene boje koja predstavlja krv te lutke kao simbola bebe koja umire.
Svi glumci i glumice jako su se trudili i pokazali svoje izvanredne sposobnosti, a publika je mogla osjetiti kao da se nalazi u paklu Gaze i proživljava teške trenutke s palestinskim civilima i medicinskim osobljem u bolnicama.
Prisustvovali smo izvanrednom umjetničkom činu i predstavu se svakako isplatilo pogledati. Publika je izvođače nagradila dugotrajnim i glasnim pljeskom. Slovensko mladinsko gledališče potvrdilo se kao vrlo dobar profesionalni teatar, a redatelj Oliver Frljić ponovno je pokazao svoj izvanredni talent za umjetničko kazališno otvaranje bolnih tema, uz dozu provokacije usmjerene prema licemjernim europskim političarima.
Riječka je publika ovoj predstavi dala ocjenu od 4,58.
Fotografije 31. Međunarodni festival malih scena Rijeka
#Gaza #Inkubator #male sscene #Međunarodni festival malih scena #Oliver Frljić
