Josip Pičman (Lekenik, 14. veljače 1904. – Zagreb, 7. veljače 1936.) bio je jedan od najznačajnijih predstavnika hrvatske moderne arhitekture između dva svjetska rata. Arhitektonsko obrazovanje stekao je u Zagrebu, gdje je 1929. godine diplomirao na Arhitektonskom odsjeku Tehničkog fakulteta. Već tijekom studija pokazao je izrazit interes za suvremene arhitektonske tokove te se uključio u javne natječaje, među kojima se ističe projekt Hrvatskog doma u Osijeku, izrađen u suradnji s Milovanom Kovačevićem.
Nakon diplome ostvaruje niz zapaženih projekata, a osobito se ističe idejno rješenje tramvajske stanice na Jelačićevu trgu u Zagrebu iz 1929. godine, u kojem se prepoznaju rani nagovještaji načela međunarodnog modernizma i ideja bliskih arhitekturi Miesa van der Rohea. Iste godine sudjeluje i na natječaju za zagrebački Zakladni blok, nakon čega odlazi u Njemačku kako bi stekao dodatno profesionalno iskustvo. Boravak u Njemačkoj i rad u atelijeru Hansa Poelziga imali su presudan utjecaj na formiranje Pičmanova arhitektonskog izraza. Sudjelovao je na realizaciji tvornice I. G. Farben u Frankfurtu na Majni, a u tom je razdoblju započeo i suradnju sa Zdenkom Strižićem, s kojim kasnije radi na projektima kupališta Bačvice i Banske palače u Splitu. Nakon godinu dana vraća se u Zagreb, gdje se aktivno uključuje u domaću arhitektonsku scenu.
Godine 1932. postaje član Radne grupe Zagreb, zajedno s Vladimirom Antolićem, Viktorom Hečimovićem, Zvonimirom Kavurićem, Josipom Seisselom, Bogdanom Teodorićem i Ernestom Weissmannom. Unutar te skupine sudjeluje na brojnim natječajima i projektima koji su obilježili razvoj socijalno osviještene moderne arhitekture, uključujući natječaj za Poljoprivredno-šumarski fakultet u Zagrebu, gdje su osvojili drugu nagradu, kao i projekte radničkih ustanova i radničkih naselja.
Posebno značajno mjesto u Pičmanovu opusu zauzimaju projekti vezani uz Sušak. U suradnji s Josipom Seisselom radio je na projektu crkve sv. Ćirila i Metoda, a 1934. godine sudjelovao je i na natječaju za regulaciju sušačkog trga kralja Petra. Iste godine osvojio je prvu nagradu na natječaju za Narodni dom na Sušaku, projekt koji predstavlja vrhunac njegova arhitektonskog stvaralaštva, te je na njemu neumorno radio sve do tragičnog završetka svog života.
Neposredno prije smrti ponovno se vraća projektu Banske palače u Splitu, a sa Seisselom započinje i rad na projektu Gradske podružne škole i Državne obrtne škole u Zagrebu. Pičmanov život tragično je prekinut 1936. godine, u trenutku snažne profesionalne napetosti, neposredno prije nego što mu je službeno povjeren nastavak rada na Narodnom domu na Sušaku. Unatoč kratkom i intenzivnom životu, Josip Pičman ostavio je iznimno vrijedan opus od više od trideset idejnih studija i natječajnih projekata. Među realiziranim djelima ističu se planinarska kuća u Suhom, obiteljska kuća u Zvonimirovoj ulici u Zagrebu, stambena zgrada u Gajevoj ulici te agronomski i mljekarski paviljoni Poljoprivredno-šumarskog fakulteta.
Josip Pičman tragično je preminuo na današnji dan 1936. godine, a u Rijeci mu je posvećen mural Portret Josipa Pičmana koji sada krasi stepenice koje gledaju na hotel Neboder i HKD.
#Hotel Neboder #Josip Pičman
