U Hrvatskom narodnom kazalištu Ivana pl. Zajca održana je 5. ožujka nova premijera Talijanske drame: „Mirandolina“ suvremene irske dramatičarke Marine Carr koju je ova književnica napisala prema Goldonijevom klasiku: komediji „Gostioničarka Mirandolina“.
Talijanska drama ju je postavila u koprodukciji s kazalištem iz Italije – Teatro stabile del Veneto, te s Abbey Theatre iz Dublina. Nakon premijere u Trevisu održana je riječka premijera. Irska redateljica Caltriona McLaughlin je okupila izvrsnu grupu talijanskih glumaca te ansambl predstave čine: Gaja Masciale u naslovnoj ulozi, Alex Cendron, Riccardo Gamba, Massimo Scola, Sandra Toffolatti, Denis Fasolo, Margherita Mannino, Giancarlo Previati i Andrea Tich.
Goldonijeva klasična komedija govori o ženi koja je gostioničarka i glavni pokretač dramske radnje, koja odolijeva raznim muškarcima tražeći svoje mjesto pod Suncem. U povijesti dramske književnosti nije prvi put da je ženski lik u naslovu i glavni pokretač radnje – odluka je prisutna i kod antičkih pisaca (sjetimo se samo Aristofanove Lizistrate, ali i Sofoklove Antigone), ali u povijesti borbe za afirmaciju žena ovo Goldonijevo klasično djelo možda zauzima posebno mjesto. Vjerojatno se sam Goldoni nije posebno namjeravao boriti za afirmaciju žena, ali je napisao komediju koja nesumnjivo dublje prodire u žensko-muške odnose.
Suvremena irska dramatičarka je vrlo spretno preradila djelo – osuvremenila ga je i smjestila u suvremeni dublinski talijanski restoran. I Goldoni i Carr pokazali su da je propitivanje-muško ženskih odnosa nepresušno vrelo tematske inspiracije, premda je u Goldonijevo vrijeme odluka glavne junakinje da odbija prosce i sama gradi svoj životni put bila više revolucionarna te je više odstupala od tadašnjih normi nego danas. Unatoč tome, tematika ravnopravnosti i uloge žene je nažalost i dalje itekako aktualna. Također, Goldoni je napisao komediju, dok je Marina Carr nadodala dramatičan kraj poigravši se s muškim egom. Glavna junakinja probodena je nožem poput Carmen u Merimeeovoj noveli i Bizetovoj operi, tako se kroz svoju žrtvu bori za bolji svijet, kao i mnoge žene svijeta, koje osim u borbi za ravnopravnost spolova postaju i žrtve nasilja. Na taj način Carr ostaje vjerna klasičnoj strukturi, ali predstavi daje originalni i suvremeni pečat i pretvara je u društveno angažiranu dramu.
Također je bilo zanimljivo zamijetiti da je pod riječke scene bio ukrašen šahovskim motivom s crnim i bijelim poljima što se vjerojatno bolje vidjelo iz loža i balkona nego iz partera. Zamisao redateljice te scenografkinje da stave šahovski motiv vjerojatno nije bila slučajna. Scenografija Katie Davenport nije bila bogato ukrašena, ali je efektno dočarala ambijent talijanskog restorana u Dublinu. Scenografkinja je ujedno bila i kostimografkinja, a kostimi su se odlično uklapali u izvedbu, kao i izbor glazbe i oblikovanje svjetla. Svi su glumci bili izvrsni i dorasli svojim ulogama, a gluma je bila vrlo prirodna kao da pred očima imamo stvaran događaj.
Premijera Talijanske drame je u ovoj sezoni bila osvježenje nakon dva neobična eksperimenta Hrvatske drame („Tri sestre, ja“, i „ Balkanski špijun“) koji su odstupali od klasičnog teatra. Dok su navedene predstave donijele dašak novog, “Mirandolina” je pokazala da i klasičnije izvedbe nesumnjivo i dalje imaju svoju vrijednost i vjernu publiku.
Istaknuta fotografija: HNK Zajc
#Goldoni #Mirandolina #premijera #Zajc
