Prvi maj se u Rijeci konačno spustio do mora

Ove godine Međunarodni praznik rada u Rijeci mogao bi se provesti kao pravi mali prvomajski morski đir: od Mlake, preko Kantride, do Preluka. Uz fažol, more, glazbu i podsjetnik da Rijeka ipak nije slučajno grad koji je radničku povijest pisao baš uz more.

Nakon godina u kojima su se službene gradske prvomajske fešte uglavnom vezivale uz Ronjge, Trsat i možda neka druga izletišta, službena Rijeka ovaj će put Međunarodni praznik rada obilježiti na pomalo zaboravljenom i godinama zapostavljanom Preluku.

Prvomajski morski štih tradicionalno će donijeti i fešta na Morskom prascu, gdje se već 21 godinu zaredom na Kantridi druži uz more. Nevjerojatno je, zapravo, da je toliko godina na Korzu trebalo proteći da bi netko progledao i shvatio da je radnička Rijeka – baš ova morska Rijeka.

A prvi put u čitavu se ovu priču ozbiljnije umiješao i Mjesni odbor Mlaka, u suradnji s nekoliko udruga. Ako postoji mjesto na kojem bi se ovakve fešte trebale održavati, onda je to definitivno park na Mlaki.

Drugim riječima: Mlaka – Kantrida – Preluk.

Dakle, ovoga 1. svibnja mogao bi to biti pravi mali prvomajski hodočasnički put. Možda ne mora biti prevelik naglasak na svečanosti, ali na zabavi, druženju i opuštanju svakako može biti. Recimo, za jutarnje zagrijavanje Preluk, oko ručka Kantrida, a navečer Mlaka, jer tamo će druženje započeti u poslijepodnevnim satima. No, može se složiti i neki drugačiji itinerar. Svatko ima svoju viziju kretanja i društvenog života, a netko i probave.

Pritom ne treba smetnuti s uma da je Grad Rijeka za ovogodišnju proslavu na Preluku građanima osigurao i besplatan javni gradski prijevoz, što je, treba priznati, sasvim pristojan prvomajski dar. Ne rješavaju se time, naravno, pitanja radničkih prava, plaća, stanarina, nesigurnog rada, rada nedjeljom i života od prvog do prvog, ali nije loše za početak: barem se do fažola ove godine dijelom može doći i bez automobila.

Autotrolej će uvesti posebnu, izvanrednu liniju “Preluk”, s tri standardna autobusa koja će prometovati prema Preluku. Putnici će se moći ukrcavati na stajalištima Jelačićev trg, Trg Republike Hrvatske, Željeznički kolodvor, Zvonimirova ulica kod ZTC-a, odnosno Toretta, te Kantrida. Polasci počinju u 9.30 sati i odvijat će se u razmacima od 15 minuta, a građani se pozivaju da koriste besplatni prijevoz kako bi se izbjegle veće gužve. A ako će se moći ukrcati, valjda će se moći i iskrcati.

Što bi, drugim riječima, značilo da će se moći krenuti prema Preluku, iskrcati se na Kantridi, onda opet nastaviti prema Preluku, pa se vratiti na Kantridu i ovaj lijepi đir zaključiti na Mlaki. Dobro, treba imati u vidu da će fešta na Preluku završiti, na Kantridi će se tek zahuktati, a na Mlaki još neće ni početi, ali sve se to nekako može uskladiti. Barem nitko neće biti gladan.

Sve u svemu, lijep dan uz more. A more u ovoj priči ipak nije samo kulisa.

Rijeka je grad koji je svoju modernu povijest dobrim dijelom izgradio upravo uz more i oko mora. Na tom potezu, od Mlake prema Kantridi i dalje prema Preluku, nisu se odvijale samo šetnje, kupanja i druženja, tu su živjeli i radili ljudi velikih riječkih industrijskih priča. Rafinerci, trećemajci, radnici Torpeda i još mnogih drugih pogona koji su nekad nosili grad, a danas se često spominju tek povremeno, usputno, u nostalgičnim razgovorima, monografijama, arhivskim fotografijama, urbanističkim planovima ili raspravama o tome što je Rijeka bila, što jest i što bi još mogla biti.

Zato nije bez simbolike što se Prvi maj ove godine može provesti upravo na toj zapadnoj gradskoj liniji. Na potezu na kojem se Rijeka možda najjasnije vidi kao grad mora, rada, industrije i ljudi koji o identitetu nisu govorili, nego su ga svakog dana stvarali.

I baš zbog toga Mlaka je idealan završetak dana. Park koji je nekoć bio jedno od važnih riječkih sastajališta, mjesto promenadnih koncerata, svakodnevnih susreta, ali i prvomajskih radničkih okupljanja. U gradu u kojem je prije 120 godina zabilježen prvi opći štrajk i u kojem je točno prije 100 godina zabranjen rad sindikata baš na zapadnoj obali Rječine, tada u sastavu fašističke Italije, takav povratak Mlaki ipak ima posebnu težinu.

Rijeka će ove godine dobiti jednu lijepu prvomajsku rutu. Na Preluku službeno gradsko druženje, na Kantridi morska fešta s dugom tradicijom, a na Mlaki povratak u prostor radničke memorije i razgovora o onome zbog čega Prvi maj uopće postoji. A možda bi se iduće godine sve to moglo posložiti u jedno lijepo zajedničko druženje, što bi isto imalo smisla.

Jer Međunarodni praznik rada ipak nije samo još jedan od onih slobodnih dana. Nije to samo fažol i dobra prilika da se negdje ode ako vrijeme posluži. Taj je dan podsjetnik da radnička prava nisu pala s Marsa, da ni danas nijednom radniku nisu zauvijek zajamčena, da se netko za ta prava morao izboriti, da ih netko i danas gubi, da ih netko nema ili ih olako uzima zdravo za gotovo.

A Rijeka? Rijeka je uz more hranila tisuće obitelji i gradila svoj prepoznatljivi imidž. Nigdje više radnika u trližu nije bilo nego na zapadnom dijelu grada. I to treba dostojno obilježiti.

Zato, 1. svibnja lijepo automobilom do grada, pa onda busom, kao u dobra stara vremena, prema Kantridi, Preluku i natrag do Mlake. Ili nekim drugim itinererom.

I još jednom: sretan Praznik rada. Odakle god došli, gdje god radili i kakvu god sreću u ovom gradu tražili.

Istaknuta fotografija rad Jadranke Lacković