Ezio Loik rođen je 26. rujna 1919. godine u Rijeci i ostao je zapamćen kao jedan od najvećih nogometaša s naših prostora.
Djetinjstvo je proveo igrajući nogomet na Školjiću i starom igralištu na Pioppima, popularnim okupljalištima djece iz njegove četvrti. U to vrijeme, igrao se nogomet i na tadašnjem Campo Ballilu (današnjem Omladinskom igralištu). Već s 14 godina priključio se lokalnom klubu “Leonida”, a dvije godine kasnije briljirao je u utakmici protiv US “Fiumane”, što je dovelo do poziva u taj klub i označilo početak njegove profesionalne karijere. Na svoj 19. rođendan, 1938. godine, debitirao je za AC Milan u utakmici protiv Ligurije (1:1), što je bio važan korak u njegovoj karijeri. Nakon tri sezone u Milanu, prešao je u F.B.C. “Unione Venezia”, gdje je igrao na poziciji lijevog veznog. Tamo je upoznao Valentina Mazzolu, s kojim je stvorio legendarni dvojac koji je 1940. godine doveo Veneziju do vrha Serie A.
Njihova suradnja nastavila se u Torinu, gdje Loik postaje ključni igrač slavne momčadi “Grande Torino”. Za talijansku reprezentaciju odigrao je devet utakmica između 1942. i 1949. godine, postigavši četiri gola. Debitirao je u pobjedi protiv Hrvatske (4:0) u Genovi 1942. godine, a posljednji put zaigrao je protiv Portugala, također u Genovi, 1949. (4:1). Na terenu je bio poznat po preciznim dodavanjima, inteligentnoj igri i odličnoj suradnji s Mazzolom, s kojim je činio neustavljiv tandem.
Ezio Loik tragično je preminuo na današnji dan 1949. godine u zrakoplovnoj nesreći na brdu Superga kod Torina, zajedno s cijelom ekipom Torina, dok su se vraćali s prijateljske utakmice iz Lisabona.
#Ezio Loik
