Nakon završetka Drugog svjetskog rata i oslobođenja Rijeke, grad je ušao u razdoblje političkih i društvenih promjena. Jedno od važnih pitanja bilo je ponovno organiziranje školstva na hrvatskom jeziku nakon desetljeća talijanske uprave i politike talijanizacije.
Između dva svjetska rata Rijeka je bila pod upravom Italije, a u pojedinim riječkim školama hrvatski jezik postupno je uklanjan iz nastave. Primjerice, u školi Kozala 1895. ukida se hrvatski jezik kao nastavni, a uvodi se isključivo talijanski kao jezik službene riječke administracije.
Rijeka i Sušak bili su teško oštećeni savezničkim bombardiranjima i ratnim razaranjima, a nakon oslobođenja trebalo je obnoviti prometnice, luke, javne ustanove i školsku infrastrukturu. No nastava se 1945. mogla relativno brzo obnoviti, jer je talijanski školski sustav u Rijeci već bio dobro razvijen s izgrađenim školama koje nisu naročito stradale u bombardiranjima. Ostao je problem za hrvatske učenike jer u Rijeci nije bilo hrvatskih škola, pa je trebalo tražiti nastavnike i često ih dovoditi iz drugih gradova.
U riječkim školama nastava se nakon 1945. počela organizirati na hrvatskom jeziku, dok su pojedine ustanove nastavile djelovati i na talijanskom jeziku za pripadnike talijanske nacionalne zajednice. Iste godine u Rijeci su djelovale škole Kozala, Drenova, Turnić i Kantrida od hrvatskih i San Nicolo, Centocelle i Cosala od talijanskih. Na današnji dan, počeli su se vršiti upisi, a učenike je počela primati i OŠ Kozala (Izvor: Mirjana Vivoda, Historijat osnovne škole “Kozala”).
#1945 #Osnovne škole #razvoj hrvatskog školstva u Rijeci #Rijeka
