IVEX izvana izgleda kao jedna od ostarjelih riječkih zgrada čija funkcija pada u zaborav. No unutra žive ideje, nacrti, suradnje i kreativni rad udruga, umjetnika/ca, inicijativa i kolektiva koji čine srce urbane i nezavisne scene u Rijeci, odnosno riječ je o jednom od rijetkih prostora koji dugotrajno služi kao svojevrsni hub kulture i dom mnogih ureda i ateljea, s potencijalom da se dalje razvija kao javni društveno-kulturni centar.
Budućnost IVEX-a je neizvjesna zbog spora između Lučke uprave i Grada Rijeke, što kvalitetu uvjeta rada mnogih udruga i kulturnih radnika/ca dovodi u pitanje. Osim što bi se izgubio vrijedan prostor susreta i izvedbi, izgubilo bi se mjesto u kojima godinama nastaje ono čemu svjedočimo izvan zidova zgrade: oku skriveni rad neophodan da Rijeka ima svoju živu nezavisnu kulturu i programe civilnog društva.
Sve je to povod organizacije događaja “IVEX na jedan dan” koji je jučer otvorio vrata posjetiteljima i zaista pretvorio cijelu zgradu u labirint istraživanja i druženja. Urbani separe, udruga koja stoji iza pokretanja programa i koja također djeluje u IVEX-u, iz godine u godinu provodi projekte oživljavanja riječkih kvartova, ozelenjivanja i vraćanja prostora zajednici.
Uz Urbani separe, program su zajednički proveli i svi ostali stanari zgrade: udruga Delta 5 (Riso i prijateljice, MKF&AT, Igor Eškinja, Nadija Mustapić, Milijana Babić, Tomislav Brajnović, Fokus grupa) i DELTALAB – Centar za urbanizam, arhitekturu i urbanu tranziciju Sveučilišta u Rijeci, uz podršku prijatelja (Igralke, Velvet, Filmaktiv, Rocj, Koletor, LORI, Dodirni mi koljena, Poetkult, RiRock Akademija, Film svima, Skate klub Cherry i drugi). Prostore većinski koriste udruge i akteri nezavisne scene, no također Sveučilište i nekoliko institucija kao što je HNK Ivana pl. Zajca.
Prostor u zgradi IVEX-a koristi i umjetnica i profesorica na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci Nadija Mustapić, koja smatra da je važno javnost uputiti na činjenicu da se zgrada koristi u svrhe umjetnosti i kulture već dvadeset i pet godina.
– Tu je bila Akademija, nakon toga Molekula sa svim udrugama, pa EPK i umjetnički ateljei, a svima nama je želja da to tako ostane, da zgrada nastavi imati funkciju jednog kulturnog punkta u ovom gradu. Svi bismo željeli da se njena uloga učvrsti, jer smo već puno godina u ovom prostoru sa strepnjom dokad će to biti moguće, ispričala je Nadija Mustapić. Ideja je da se zgrada otvori i za druge umjetnike, udruge i organizacije, nadodaje, i da postane poput Metelkove u Ljubljani i raznih drugih prepoznatljivih primjera, gdje bi svatko rado došao baviti se vlastitim interesima u kulturi.
Oko toga dokad će sve to biti moguće zabrinuta je i Jelena Milić koja je u zgradi IVEX-a kroz godine radila kroz dvije organizacije te surađivala s brojnim kreativcima koji ovdje još uvijek rade. Jučer se ondje našla kao predstavnica dizajnerskog tandema MKF&AT, a za IVEX je zbog dugotrajnog rada na području kulture i emotivno vezana.
– Ovdje sada predstavljam prijatelje koje sam upoznala tako što su mi bili kolege, krenuli smo ih raditi prije nego što je ova zgrada postala nukleus riječke kulture i umjetnosti. Ljudi koje ovdje danas uđu, vidjet će njihove radove i moći shvatiti da puno ljudi iz riječkih organizacija, i nezavisnih i ustanova, ovdje svakodnevno boravi. Na taj se način stvara scena u Rijeci, te se ona također tako i reprezentira, ne samo u Hrvatskoj već i vani. Bez obzira što svi prostori ovdje nisu javni, iako su danas postali takvi, treba im dati šansu. Potrebni su i vrijedni, omogućavaju zajedničko djelovanje i komunikaciju, i bila bi ogromna šteta da to prestane biti tako, ispričala je Jelena Milić.
Osim što su se jučer mogli razgledati uredi i ateljei, program je ponudio instalacije, drop-in radionice, koncert, razgovore, okrijepu u obliku hrane i pića, performanse i izložbe. U jednom su se kutku udruge Lori pjevale karaoke, na katu niže projicirao se film Marina Lukanovića o Delti 5, treće je mjesto nudio “forenzički stol” posvećen prošlosti, sadašnjosti i mogućim budućnostima IVEX-a, Igralke su pokraj svoje scene nove predstave Čvor bile otvorene za razgovor, Poetkultovci su pisali i čitali poeziju… Za one koji dosad nisu imali priliku zaviriti u katove IVEX-a, živi muzej kulture, ljudi i ideja, a za one koji godinama u Rijeci djeluju na području kulture i društvenih zbivanja, prilika za susrete i podsjećanja.
Dan se zaokružio ljetnim kinom na krovu, odnosno projekcijom filma po izboru Igora Bezinovića, koji tematizira prenamjenu kompleksa Sveučilišta u Beču koji je nekoliko godina služio i kao središte za umjetnost, kulturu i urbani razvoj. Gostovanje Velvet DJ-a je dodatno upotpunilo vibru koja se od početka osjećala – premda je zgrada vrvjela posjetiteljima još od 18 sati, tek kad se u jenjavanju sunca i žege program preselio na krov, došla je do izražaja količina podrške zajednice. Na kraju događaja su mnogi pomogli u raspremanju, što je dodatno naglasilo dimenziju zajedništva, neprofitnosti i volje.
Svima prisutnima jučer je bilo jasno zašto je IVEX vrijedan, i zašto Rijeci treba baš takav društveno-kulturni centar, a nadamo se da će to postati barem dovoljno jasno i onima koji njegovu budućnost i očuvanje čine neizvjesnim.
Istaknuta fotografija: Ana Orlić
Fotogalerija: Franka Blažić
