Mate Uzinić otvorio Mediteranske teološke susrete odvažnom propovijedi: Civilno služenje može biti izbor mira

U vremenu u kojem se mir sve češće proglašava naivnošću, naoružavanje predstavlja kao jedini realističan odgovor na nesigurnost, a ratnička retorika ponovno postaje prihvatljiv dio javnog prostora, u Lovranu su otvoreni peti Mediteranski teološki susreti. Ovogodišnje izdanje nosi temu „Prorokovati mir okruženi bukom rata: Mirotvorstvo u doba militarizma“, a započelo je misnim slavljem koje je u nedjelju, 12. srpnja, u župnoj crkvi sv. Jurja mučenika predvodio riječki nadbiskup Mate Uzinić.

Mediteranski teološki susreti, koje Riječka nadbiskupija organizira od 12. do 18. srpnja, u Domu pastoralnih susreta u Lovranu okupili su četrdesetak mladih teologa, diplomiranih teologa i studenata teologije iz katoličkih, pravoslavnih, protestantskih i islamskih sredina. Zajedničkim životom, predavanjima, radionicama i dijalogom tijekom narednih će dana promišljati o miru, religiji, militarizaciji i odgovornosti vjerskih zajednica u svijetu koji se ponovno navikava na rat.

Uzinićeva propovijed Susretima nije dala samo duhovni okvir. Bila je to izrazito mirotvorna, na mjestima odvažna i za današnje hrvatske okolnosti vrlo konkretna poruka, koja se nije zadržala u sigurnoj zoni općenitih poziva na mir i međusobno razumijevanje.

Polazeći od evanđeoske prispodobe o sijaču, riječki je nadbiskup poručio da prorokovati mir ne znači predviđati budućnost, nego ostati mirotvorac i onda kada gotovo svi oko nas povjeruju da je rat jedino moguće rješenje.

– Prorokovati mir znači odbaciti uvjerenje da je utrka u naoružavanju jedino jamstvo sigurnosti, a rat normalan način uređivanja odnosa među ljudima. Mir se ne može trajno graditi sredstvima koja u sebi nose sjeme novih sukoba, rekao je Uzinić.

Upozorio je i na pokušaje opravdavanja ratova tvrdnjom da se njima sprječavaju još teže posljedice, ali i na sve veća državna izdvajanja za naoružavanje, trgovinu oružjem, geopolitičke interese i logiku sile koja nadjačava pozive na mir i dijalog.

Posebno se osvrnuo na pištolje koje je turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan darovao predstavnicima država članica NATO-a. Pozivajući se na napuljskog nadbiskupa, kardinala Domenica Battagliu, Uzinić je podsjetio da svaki pištolj, osim imena osobe kojoj je darovan, već nosi i ime čovjeka koji njime može biti ubijen, kao i svih ljudi čiji će životi tim nasiljem biti obilježeni.

Nije pritom zaobišao ni hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića, koji se, kako je podsjetio Uzinić, našalio da darovani pištolj nije ni vidio te da je vjerojatno završio negdje u podrumu.

– Nije se sjetio da takav poklon ne treba uzeti, da ga treba vratiti, rekao je Uzinić.

Govorio je i o „sijačima zla i mržnje“ koji postaju sve prisutniji u hrvatskom društvu, vidljivima u grafitima, ali i u javnim izjavama ljudi od kojih bi se takav govor najmanje očekivao. Crkvu i vjernike pozvao je da se ne prepuste takvoj atmosferi, nego da nastave sijati mir u obiteljima, župnim zajednicama i društvu, čak i onda kada se čini da njihove riječi ne mogu promijeniti smjer politike i povijesti.

Ipak, novinarski i društveno najvažniji trenutak propovijedi dogodio se kada je Uzinić govor o miru iz svijeta metafora prenio u jednu vrlo konkretnu odluku pred kojom će se naći mnogi mladi ljudi u Hrvatskoj. Govoreći o sjemenu mira koje možda neće promijeniti nekog političara, vojnika ili diplomata, rekao je:

– Možda će pasti na plodno tlo u srcu jednog mladića koji bira, sada kada je ponovno uveden vojni rok, između vojnog roka i civilnog služenja, i potaknuti ga da izabere civilno služenje, premda je zakonodavac ovo drugo uredio tako da je za njega osobno nepovoljnije.

Uzinić, dakle, nije izgovorio izravnu zapovijed mladima da odbiju vojnu službu. Ali svoju je poruku učinio potpuno jasnom: civilno služenje predstavio je kao moguć izbor savjesti i mira, čak i onda kada država taj izbor uređuje tako da ga čini manje povoljnim od služenja vojnog roka.

Upravo je zbog toga ova propovijed bila odvažna. Izgovorena je u trenutku u kojem se povratak vojne obveze uglavnom opisuje jezikom sigurnosti, dužnosti i nacionalnog interesa. U takvoj atmosferi jedan katolički nadbiskup mladom je čovjeku otvoreno pokazao da odgovornost prema društvu ne mora dokazivati uzimanjem oružja i da izbor civilnog služenja nije kukavičluk, nego može biti dosljedan mirotvorni čin.

Aleksandar Saša Antić napisao je za TBF pjesmu “Nostalgična”, prozvavši “božje ljude koji su blagoslovili puške i ovce slali u smrt za svoga Boga jedinoga, za ludilo svoga ideologa”. Mate Uzinić učinio je upravo suprotno: nije blagoslovio pušku, nego savjest onoga koji je odluči ne uzeti.

Propovijed se, međutim, nije iscrpila u kritici državne i globalne politike. Uzinić je pitanje rata i mira vratio svakom pojedincu. Upozorio je da ljudi često vrlo lako vide krivnju druge strane i opravdanost vlastite, dijeleći svijet na „naše dobre“ i „njihove loše“, što postaje izvor podjela među vjerama, narodima, ali i unutar hrvatskog društva. Zato, rekao je, pravo pitanje prispodobe o sijaču nije kakvo je tuđe, nego kakvo je moje tlo.

– Jesam li dopustio da te riječi u mene unesu više strpljenja, više poštovanja prema drugome, manje agresivnosti u riječima i manje želje da uzvratim na isti način? Jesam li spreman oprostiti, pružiti ruku mira i pomirenja te prestati govoriti o drugome kao o neprijatelju kojega treba poniziti? Jesam li spreman, bez obzira na to što drugi čini, učiniti prvi korak prema pomirenju, upitao je Uzinić.

Ratovi, prema njegovim riječima, ne počinju samo na bojištima, a mir se ne gradi isključivo za pregovaračkim stolovima. I jedno i drugo počinje u ljudskom srcu, u svakodnevnim riječima, osudama, želji za osvetom, ali i u spremnosti na praštanje, poštovanje i prvi korak prema drugome.

– U srcu započinju naši mali svakodnevni ratovi, ali ondje može i mora započeti mir, poručio je riječki nadbiskup, koji se tako na najbolji mogući način uklopio u središnju temu Mediteranskih teoloških susreta. Održao je proročku propovijed u izvornom smislu riječi: nije predviđao budućnost, nego je izgovorio ono što moć i većina ne žele čuti. To nije poza, to je stav.

Mediteranski teološki susreti nastavljaju se predavanjima i radionicama u Lovranu, trajat će do 18. srpnja, a dio programa bit će otvoren i široj javnosti. U utorak, 14. srpnja, u 20 sati u Velikoj dvorani Nadbiskupskog ordinarijata u Rijeci održat će se javna tribina na kojoj će sudjelovati kardinal Blase J. Cupich, nadbiskup Chicaga, i kardinal Ladislav Nemet, nadbiskup Beograda. Govorit će o religiji i militarizaciji, kršćanstvu izvan identitetskih politika, sekularizaciji, migracijama, budućnosti Crkve i izazovima sinodalnosti.

U svijetu koji ponovno govori jezikom rata, iz Lovrana je poslana drukčija poruka. Mir nije bijeg od stvarnosti ni znak slabosti. Ponekad je upravo mir najodvažniji mogući izbor.

Istaknuta fotografija screenshot Youtube