Na današnji dan, 22. srpnja 1938. godine, u Svetom Ivanu Zelini preminuo je Milutin Barač (Paukovec, 14. veljače 1849.), hrvatski kemičar, inovator, graditelj i prvi direktor riječke Rafinerije nafte, koja je u vrijeme njegova vodstva bila najveća rafinerija u Europi.
Već tijekom studija radio je u bečkoj rafineriji Gustava Wagenmanna, gdje je razvio postupak pročišćavanja mineralnog voska u cerezin. Za svoj je izum dobio novčanu nagradu te patentirao postupak dobivanja čistog cerezina iz zemnog voska. Godine 1882. prihvatio je poziv za vođenje izgradnje riječke Rafinerije nafte. U Rijeku se trajno preselio u svibnju 1883., a rafinerija je svečano otvorena 14. rujna iste godine. S godišnjim kapacitetom od 60.000 tona nafte bila je najveća rafinerija u Europi, a zapošljavala je oko 300 radnika. Pod Baračevim vodstvom uspješno se razvijala, zbog čega je preuzeo upravljanje i drugim rafinerijama Austro-Ugarske Monarhije te postao tehnički direktor svih rafinerija kompanije i član uprave Dioničkog društva za traženje nafte.
Nakon Prvog svjetskog rata nastavio je voditi više rafinerija, no uspostavom talijanske vlasti u Rijeci izgubio je ovlasti u riječkoj rafineriji. Godine 1922. bio je prisiljen napustiti grad te se vratio na obiteljsko imanje u Donjoj Zelini, gdje se posvetio poljoprivredi. Kao amaterski zoolog prikupio je i preparirao brojne primjerke ptica i riba, a čak 1.400 primjeraka darovao je Narodnom zoološkom muzeju u Zagrebu i drugim europskim muzejima. Bio je jedan od utemeljitelja Hrvatskog prirodoslovnog društva te član Riječkog lovačkog društva.
Velik doprinos dao je i hrvatskom pčelarstvu. Konstruirao je košnicu poznatu kao “baračevka”, koja je postala najrašireniji tip košnice u Hrvatskoj, a svoje je znanje prenosio kroz stručne publikacije i vlastiti pčelinjak s pedesetak košnica. Barač je također bio veliki podupiratelj hrvatskih kulturnih, znanstvenih i strukovnih ustanova. Sudjelovao je u osnivanju čak 43 hrvatske institucije, među kojima je bila i Narodna čitaonica u Rijeci, čiji je rad aktivno pomagao. Njegov tadašnji ugled potvrđuju i susreti s carem Franjom Josipom I., koji je 1891. posjetio riječku rafineriju te se tom prilikom sastao s Baračem. Ponovno su se susreli 1908., kada mu je car osobno čestitao na imenovanju za kraljevskog savjetnika.
Godine 1901. Barač je analizirao neobičnu žutu tvar koja je pala s kišom u Rijeci te utvrdio da je riječ o silicijevu oksidu. Rezultate istraživanja poslao je u Moskvu, nakon čega je 1902. godine primljen u Rusko carsko prirodoslovno društvo.
Programski sadržaj je sufinanciran od Grada Rijeke
#Milutin Barač
