Noćas je gorio Omiš.
Gorjele su kuće, automobili, brodice, maslinici, šuma. Gorjele su uspomene, fotografije, stvari velike materijalne vrijednosti i one koje možda nemaju nikakvu materijalnu vrijednost, ali nekome predstavljaju čitav život. Ljudi su napuštali svoje domove ne znajući što će ih ondje dočekati kada se vrate.
Fotografije i snimke koje su tijekom noći i jutra stizale iz Omiša i okolice teško je gledati. Vatra koja se spušta prema kućama, nebo obojeno crvenom bojom, vatrogasci koji joj se pokušavaju suprotstaviti, ljudi koji odlaze noseći sa sobom ono što su u nekoliko minuta uspjeli uzeti.
Prema dosad dostupnim informacijama, veliki broj vatrogasaca cijelu se noć borio s požarom, ljudi su evakuirani, ima ozlijeđenih, sedmero je u teškom stanju, a vatra je iza sebe ostavila golemu materijalnu štetu. Razmjere svega što se dogodilo tek će trebati utvrditi. Danas ćemo čitati brojke.
Koliko je hektara izgorjelo. Koliko je kuća oštećeno. Koliko je vatrogasaca bilo na terenu. Koliko je ljudi moralo napustiti svoje domove. Ali iza svake od tih brojki nalazi se čovjek.
Netko će se danas vratiti prema svojoj kući i shvatiti da ništa više neće izgledati kao jučer, netko da je izgorjela maslina koju je zasadio njegov otac ili album s fotografijama koji se više ne može ponovo kupiti. Kada se vatra zaustavi i vatrogasna vozila odu, kada Omiš polako nestane s naslovnica, za mnoge će ljude tek početi onaj teži dio.
Trebat će očistiti zgarišta, popraviti kuće, zamijeniti uništeno. Ponovno zasaditi ono što je desetljećima raslo. Nekima će trebati materijalna pomoć, nekima smještaj, nekima nečije ruke, nekima možda samo osjećaj da u svemu što ih je snašlo nisu ostali sami. I upravo tada možemo pomoći mi.
Hrvatska je mnogo puta pokazala da se u nesreći zna okupiti oko ljudi kojima je pomoć potrebna. Pokazala je to nakon potresa, poplava i drugih požara. Pokazala je da iza velikih riječi poput solidarnosti mogu stajati vrlo male i vrlo konkretne stvari – nekoliko eura, paket potrepština, nekoliko sati rada ili jednostavno odluka da se odazovemo kada pomoć bude zatražena.
Zato danas možda nije trenutak za samostalne akcije i neprovjerene pozive koji se društvenim mrežama mogu proširiti brže od pouzdane informacije. Pomoć mora doći tamo gdje je potrebna i u obliku u kojem je potrebna.
Ali jest trenutak da budemo spremni. Da ne zaboravimo Omiš kada se dim raziđe, da ne ostavimo ljude same onda kada kamere odu jer tragedije se ne mjere samo onime što je vatra odnijela. Mjere se i onime što smo mi nakon njih spremni dati.
Noćas je gorio Omiš, danas je vrijeme da budemo ljudi.
Artkvart će, čim budu službeno objavljene, prenijeti provjerene informacije Grada Omiša i nadležnih službi o načinima na koje se može pomoći stradalima u požaru.
Istaknuta fotografija Hrvatska vatrogasna zajednica
#Hrvatska vatrogasna zajednica #Omiš #požar
