Radmila Matejčić, rođena 7. listopada 1922. u Banjoj Luci, bila je istaknuta arheologinja, povjesničarka umjetnosti, muzejska djelatnica i jedna od najvažnijih istraživačica kulturne i povijesne baštine Rijeke.
Osnovnu školu i gimnaziju završila je u rodnom gradu, a studij povijesti umjetnosti upisala je u Zagrebu. Tijekom ratnih godina radila je u muzejskim ustanovama u Banjoj Luci i Zagrebu, a kao apsolventica bila je zaposlena i u Realnoj gimnaziji u Prijedoru, tijekom 1946. i 1947. godine.
Godine 1952. započela je raditi kao kustosica u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja, gdje je ostala sve do 1981. godine. Nakon toga djelovala je kao kustosica-savjetnica, a obnašala je i dužnost upraviteljice Narodnog muzeja u Rijeci. Tijekom svoje karijere radila je i kao srednjoškolska profesorica te knjižničarka.
Svoj prvi tekst, „500-godišnjica rođenja Leonarda da Vincija“, objavila je 16. ožujka 1952. godine u Riječkom listu. Sa suprugom Marijanom Matejčićem objavila je „Ars aesculapii“, posvećenu povijesti zdravstvene kulture na području Kvarnera. Njezin znanstveni i stručni opus obuhvaća brojne teme iz povijesti umjetnosti, arheologije, graditeljstva i kulturne baštine. Među istaknutijim djelima su „Barok u Hrvatskoj“ te turistička monografija „Crikvenica“, objavljena 1987. godine. Svoje je radove objavljivala i u časopisima „Peristil“, „Dometi“, „Jadranski zbornik“, „Naša Rijeka“, „Liburnijske teme“ i drugima.
Ipak, ono po čemu je Radmila Matejčić ostala najpoznatija široj javnosti njezin je kultni serijal „Kako čitati grad“. Knjige su nastale na temelju tekstova koje je objavljivala u časopisu „Naša Rijeka“ od 1981. do 1990. godine, a s vremenom su doživjele više izdanja. „Kako čitati grad“ i danas predstavlja vrijedan i nezaobilazan izvor znanja o riječkoj prošlosti. U tim je tekstovima Matejčić na pristupačan i zanimljiv način povezala povijest, arhitekturu, urbanizam i svakodnevni život grada, proizašle iz njezina dugogodišnjeg proučavanja kulturne povijesti i prostornog razvoja Rijeke.
Nakon njezine smrti posthumno su objavljena još dva rukopisa, „Crkva Gospe Trsatske“ i „Franjevački samostan“, u obliku monografija. Godine 2000. objavljena je i knjiga „Izlet u prošlost“, koja okuplja njezine opsežnije i tematski raznolike tekstove. Knjiga svjedoči o širini njezinih interesa – od arheoloških istraživanja Tarsatice i liburnijskog limesa, preko riječkih termi te baroknih kipara i graditelja, pa sve do novijih razdoblja u kojima se Rijeka razvijala u važnu i moćnu luku.
Radmila Matejčić svojim je radom, znanjem i predanošću ostavila neizbrisiv trag u proučavanju Rijeke i njezine baštine. Njezin je opus mogao biti i još veći da je za svoj rad imala snažniju podršku sredine, no ono što je ostavila iza sebe i danas je iznimno vrijedno. Zahvaljujući njezinu istraživačkom radu, mnogi su Riječani svoj grad počeli promatrati drugim očima – ne samo kao prostor u kojem žive, već kao slojevitu knjigu povijesti koju vrijedi znati čitati.
Radmila Matejčić preminula je na današnji dan 1990. godine.
#20. kolovoza #NDD #Radmila Matejčić #Rijeka
