Da je ovogodišnji Liburnia Film Festival, iako je glavna tema festivala militarizacija društva, izuzetno tematski raznovrstan, potvrdio je i treći dan festivala.
Program trećeg dana započeo je u 17 sati u Vili Antonio prikazivanjem filma „Sjeti se moje pjesme“, u suautorstvu Jelene Bosanac i Tanje Brzaković, u Restartovoj produkciji i izvan konkurencije, koji tematizira kako je prostor gostione Jablan od prostora sreće i veselja u bivšoj državi naprasno postao poprište prve pucnjave Hrvata i Srba, te filma „Mr. Denny & Istro-Cid“ autora Roberta Paulette, koji se pak bavi dvojakošću slike Istre: s jedne strane kao Arkadije u medijskim napisima, dok nasuprot tome stoji slika prepuna neželjenih pojava poput divlje gradnje, korupcije i oportunizma kojima se narušava stoljetni istarski štih.
U nastavku programa ponovno je, kao i prethodnog dana, uslijedio format „Piće s autorima“, koji se pokazao izuzetno zanimljivim te je ovog puta, pod moderatorskom palicom Olge Dimitrijević, ugostio veći broj autora iz druge večeri festivala. Gosti su bili autorica filma „Dragi tata“ Lucija Ana Večerina, autorica filma „Krug, crta, zeleno“ Marina Jurčić, autorica „Zadnjeg gemišta“ Ana Sabolić, autorica filma „[Ne dobro]“ Karla Perica te Izidor Bistrović, redatelj filma „Imaš tople ruke“.
Moderatorica i kazališna kritičarka Olga Dimitrijević istaknula je kako je zajednička nit gotovo svih navedenih filmova vezana uz prisutnost osobne refleksije na kraju filma i svojevrsnog „svođenja životnih računa“ i raščišćavanja s traumatičnom prošlošću. Marina Jurčić svojim je filmom afirmirala odakle dolazi, u smislu emotivnog stanja i prošlosti, kako bi uopće mogla krenuti dalje.
– Odlaskom na studij pokušala sam pobjeći od obiteljskih nedaća, no shvatila sam da mi je taj bijeg bio onemogućen izostajanjem s predavanja zbog odlazaka na sud i slično. Bilo mi je bitno izbjeći patetiku jer je film autobiografskog tipa, a od 18. godine do ovog filma nisam ništa snimila, možda zato što sam se prvo morala suočiti sa svime traumatičnim što se meni i mojim sestrama dogodilo u obitelji kako bih mogla nastaviti dalje snimati i režirati.
Autorica filma „Dragi tata“ Lucija Ana Večerina također je navela kako je stvaranje filma za nju imalo terapeutski učinak.
– Stvaranje filma o odsutnom ocu pomoglo mi je da smjestim događaje, materijaliziram ih i odmaknem se od njih, kao da sam ih prebacila na leđa nekoj drugoj Luciji u filmu. Kako sam trudna, htjela sam se suočiti s ulogom mog oca u mom životu i njegovim roditeljstvom kako bih sama mogla shvatiti sve mehanizme koji su uvjetovali njegov nestanak i kako bih se mogla riješiti tog tereta prije nego što moje dijete dođe na svijet, ispričala je Lucija Ana Večerna.
Ana Sabolić istaknula je kako joj je samoubojstvo njezina oca nakon izgubljene bitke s alkoholizmom otvorilo mnoga egzistencijalna pitanja i refleksije te da cilj filma nije bio osuditi alkoholičare, nego pokušati osvijestiti ljude i upozoriti ih na stravične razmjere alkoholizma.
– Osjećala sam ljutnju, a samoubojstvo najbližih događaj je koji vas trajno obilježi i pokosi sve pred sobom. Razmišljala sam je li to sebičan čin, je li možda otišao na bolje mjesto, je li uopće bio u krivu što se na to odlučio. Otvorila su mi se mnoga egzistencijalna pitanja i počela sam preispitivati život.
Autorica je navela kako je svjesna da film nije za svačiji ukus i da to ni ne treba biti te da joj je bilo izuzetno zahtjevno izbalansirati, s jedne strane, potresnu i duboko osobnu priču i traumu, a s druge strane gotovo aktivističku namjeru filma kojom se onima koji svoju bitku s alkoholom još nisu izgubili nastoji pružiti podrška i podići svijest.
Večernji filmski program otvoren je filmom „Koze!“ Tonćija Gaćine. Budući da redatelj nije mogao nazočiti prikazivanju filma, publici se obratio producent Tibor Keser, kojeg šira javnost poznaje kao producenta izuzetno hvaljenog dokumentarno-igranog filma „Fiume o morte!“, podijelivši ideju nastanka filma i zanimljivu pojedinost o podršci filmu od strane Istarske županije:
– Kad smo čuli da na Unijama planiraju ubiti sve koze zbog sumnje na Q virus, u stvaranju filma vodila nas je morbidna znatiželja kako uopće izgleda ubijanje tolikog broja koza. Kao i u slučaju drugih životinja, kada se ne zna kako postupiti, najlakše je samo pobiti sve životinje. Film je vrlo neposredan, izravan, ali puno simbolike možete upisati u film. Bilo nam je ironično to što je film podržala Istarska županija, čiji je simbol koza, a ubijeno ih je praktički 200, ispričao je Keser.
Film se bavi i time koliko racionalnosti posjeduju ljudi kada razmatraju načine na koje se može ubiti, tako da se u odstrelu raštrkanih koza koristio čak i GPS tracker, postavljen na druge koze kako bi pronašle neko temeljno grlo koje nisu mogli naći, kao i trovanje, bacanje u more pa čak i pokušaj hvatanja rukama. Moguće je povući i analogiju između životinja i ljudi u scenama u kojima se pristupa proceduri rješavanja leševa i posmrtnih ostataka.
U nastavku je uslijedio film „Ja, Moćni Velebit“ Nevena Hitreca, povratnika na festival. Redatelj je istaknuo kako film nije samo o prirodi i monumentalnom i mitskom Velebitu, nego je i posveta gorštacima koji tamo žive u teškim uvjetima, naglašavajući kako Velebit ima neku transcendentalnu ljepotu kao mitska planina.
Film se tako bavi međugeneracijskim iskustvom življenja na Velebitu, različitim životnim navikama, borbom s nepredvidivošću vremenskih uvjeta te rodnim ulogama u kojima su žene bile tegleća marva.
Dok se u filmu „Koze!“ prirodi i životinjama u prirodi pristupa kao nečemu što treba ukrotiti, popisati i ubiti, u filmu „Ja, Moćni Velebit“ Velebit je lik koji diše za sebe, bez čije neukrotivosti, postojanosti i surovosti nitko od likova ne može zamisliti život nigdje drugdje. Velebit im je sve dao i oni su sve dali Velebitu.
U drugom dijelu filmskog bloka treće večeri festivala program je zaključio film „Vučja gozba“ redatelja Jadrana Bobana.
Nastavak festivala u petak donosi, prije početka prikazivanja filmova u festivalskoj konkurenciji, case study „Kako se kalio Mirotvorac“ u 17 sati u prostoru Vile Antonio te „Piće s autorima“ u 18.30 sati, dok će na Ljetnoj pozornici od 20.15 sati biti prikazani filmovi „Spomenik Revolucije“ Mladena Ivanovića, „Čuvarica uspomena“ Jelene Ratko, „Puna je Pula“ Elvisa Lenića, „Prostorne taktike“ Darka Škrobonje te naposljetku „O cvrčcima i ljudima“ Anite Čeko i „Ono što treba činiti“ Srđana Kovačevića.
Istaknutu fotografiju snimio Bono Cvitkušić
#Ja moćni Velebit #Koze #Liburnia film festival #Lucija Ana Večerina #Marina Jurčić #Olga Dimitrijević
