Brazila je u četvrtak navečer na Kantridi bilo napretek. Ne onoga s razglednica, nogometnih stadiona i karnevalskih povorki, nego Brazila koji se sluša i upija, Brazila sambe i bossa nove, topline, ritma i glazbe kojoj nisu potrebna velika objašnjenja da bi pronašla put do publike.
Za to su na Morskom prascu bili zaslužni Denise Dantas, raspjevana, raspoložena i puna energije, te dvojica gitarista, Egon Boštjančič i Zoran Majstorović, koji su joj pružili vrhunsku pratnju i zajedno s njom ulazak u završnicu ovogodišnjeg Ljeta na Kantridi pretvorili u koncert za pamćenje.
Da će ovo biti nešto više od ugodne ljetne glazbene večeri dalo se naslutiti već pogledom na brojnu publiku. Morski prasac još je jednom pokazao koliko ovakav prostor može dobro funkcionirati kada se spoje pravi izvođači, dobra glazba i publika spremna prepustiti se onome što dolazi s pozornice.
A broj ljudi koji je došao na Kantridu dobiva dodatnu težinu zna li se da je istodobno Rijeka na Rujevici igrala uzvratnu utakmicu play-offa Konferencijske lige protiv Midtjyllanda. Nogomet u ovome gradu ipak privlači svoju veliku i vjernu publiku, ali to se na posjećenosti koncerta Denise Dantas gotovo nimalo nije osjetilo. Očito u Rijeci još uvijek postoji publika željna ovakvih svirki, publika koja će doći poslušati kvalitetnu glazbu i kada joj se iste večeri nude neka sasvim drukčija velika događanja. I to raduje.
A s pozornice je ovoga puta dolazio Brazil.
Denise Dantas publiku je kroz večer vodila prirodno i neposredno, lakoćom osobe koja glazbu ne izvodi samo glasom nego čitavim svojim bićem. Komunikaciju s publikom voli, to se vidjelo od samoga početka. Uglavnom joj se obraćala na portugalskom, jeziku koji velika većina okupljenih možda nije razumjela, ali to u konačnici nije bilo ni važno. Ton, osmijeh, gesta i glazba bili su dovoljan prijevod.
A onda je u jednom trenutku, zadovoljna reakcijom publike, sasvim spontano izgovorila:
– Dobrisimo!
Jezično možda ne postoji, ali te je večeri na Kantridi svima bilo potpuno jasno što znači.
Posebnu dimenziju koncertu dala je i skupina pripadnika malene riječke i okolne brazilske zajednice koja je došla pozdraviti Denise i poslušati koncert. Malo je reći da su bili zadovoljni onime što su čuli.
– Iskreno, iznenađen sam količinom ljudi koja je došla večeras. Očekivao sam da je kraj ljeta, da ljudi već počinju raditi, škola se bliži… I onda baš – wow. Super. Posebno mi je drago što su došli i ljudi koji su dio brazilske zajednice u Rijeci i okolici. Denise je pronašla desetak ljudi koji su iz Brazila ili su na neki način povezani s Brazilom i baš mi je lijepo da su čuli za koncert i došli. Bila je stvarno divna večer, rekao je nakon nastupa Zoran Majstorović.
Repertoar je donio presjek glazbe po kojoj je Brazil postao jedan od najvećih svjetskih glazbenih brendova, od sambe i bossa nove do pjesama autora čija je glazba odavno prešla granice zemlje u kojoj je nastala. Majstorović je nakon koncerta izdvojio Sérgija Mendesa i Antônija Carlosa Jobima kao autore čije pjesme publika prepoznaje diljem svijeta. No ono što je možda zvučalo lako i neopterećeno, za troje izvođača nije bilo nimalo jednostavno.
– Trio nije baš nezahtjevna kombinacija. Dvije gitare i vokal znače da između njezinih pjevanih kitica i refrena, vokaliza, uvoda i kraćih improvizacija moramo kroz instrumentale dovesti slušatelja kroz pjesmu. Zahtjevno je, ali sudeći prema reakcijama publike mislim da smo uspjeli. Ja sam stvarno uživao svirati, rekao je Majstorović, pohvalivši i tonca Sebastiana za, kako je kazao, odličan zvuk koji je dodatno pridonio užitku sviranja.
I upravo je međuigra dviju gitara i glasa bila jedna od najvećih vrijednosti večeri. Boštjančič i Majstorović nisu pokušavali zatrpati prostor zvukom, nego su ga ostavljali dovoljno da Dantasin glas diše, da se povuče, vrati, poigra ritmom ili uđe u kratku improvizaciju.
A onda je došla završnica kakvu ovakva večer i zaslužuje.
Jedan od vrhunaca bila je „Mas Que Nada“, skladba Jorgea Bena Jora koju je diljem svijeta proslavio Sérgio Mendes. Već prve prepoznatljive vokalize i ono „obá, obá, obá“ bile su dovoljne da se atmosfera dodatno podigne.
Za sam kraj Denise Dantas napravila je nešto sasvim drugo. Brazil je nakratko ostavila po strani i večer zaključila prekrasnom izvedbom „Makedonskog devojčeta“.
I upravo je taj završetak možda najbolje pokazao ono o čemu je Dantas govorila i nekoliko dana prije koncerta, da za nju različite glazbene tradicije nisu zatvoreni svjetovi, nego rijeke koje se susreću u istom moru. Brazil, Balkan, jazz, samba, dvije gitare i glas – na Kantridi su te večeri bez ikakvog napora mogli pripadati istoj priči.
Nakon posljednjeg tona Denise nije skrivala zadovoljstvo. Bila je presretna prijemom publike, a večer je opisala jednom riječju – „meravigliosa“. I treba joj vjerovati.
No, da je rekla i neku drugu riječ, sve bi bilo jasno. Recimo, „dobrisimo“ sasvim dobro opisuje ono što se u četvrtak navečer dogodilo na Morskom prascu.
Jer bilo je baš – dobrisimo.
Svi programi Ljeta na Kantridi financirani su sredstvima tvrtke Novi turizam d.o.o.
Istaknutu fotografiju i fotogaleriju snimio Kristian Sirotich
