RIJEKA, Morski prasac
Nedavni ugodni koncert Ramba Amadeusa i njegove supergrupe, točnije gužva oko šanka, podsjetio me na… prije nešto godina isto se nešto zbivalo na Prascu, koncert ili nešto, festival, bila je ogromna gužva, čekao sam dugo u redu za piće. Kada sam stigao do šanka, viknuo sam konobaru, kose svezane u rep – konobar, ne ja – viknuo sam: „Tomislav!!!“, naravno misleći na pivo. Tip je smireno pružio ruku i rekao: „Drago mi je, Dalibor!“
Ok, funny guy, vjerojatno stres liječi humorom: „Drago je i meni, ali mislio sam na tamno pivo Tomislav!“
„Ah, nisam ni znao da postoji tamno pivo imenom Tomislav!“ – kaže Dalibor.
Ok, tip je mega duhovit, dobro se izvukao.
Par dana kasnije na opatijskoj boćariji pokušao je trik s dugom, crnom dlakom u porciji ćevapčića.
Njemu je kosa crna, zavezana u rep. Normalno da sam ga zapamtio. „Oprostite, osoblje, u mom tanjuru je crna duga dlaka!“ – kaže Dalibor. Ali zajebao se s tom crnom dugom dlakom. Roštilj-majstor bio je ćelav, konobarica plavokosa, pomoćna kuharica crvenokosa etcetc.
„Ah, znam, vidim“ – kaže Dalibor – „…samo… fali mi nešto novaca za cijeli račun pa sam pokušao!“
Funny guy Dalibor.
Na boćariji odnedavno nude pizzu.
RIJEKA, Linija 32
Neki dan je na Krnjevu u tridesetdvojku ušla sredovječna žena i rekla vozaču: „Evo, samo da pronađem kartu/cvikalicu!“ I čučnula ispod automata za cvikalicu. I tamo je čučala i smetala ostalim putnicima sve do Voloskog. Uopće ne tražeći kartu. Vidio sam mnoge trikove za free ride, ovaj još ne. Pravila se nevidljivom. Na Voloskom je vozač rekao: „Hajde, zajebi foru, dosta je!“ I zamolio je da izađe iz busa. Zapravo ljubazno od njega.
Žena se uspravila i krenula prema vratima. Nosila je na nogama one čudne ženske ljetne cipele, većina cipele je potplat napravljen od špage, dosta strmi potplat. Krenula je pješke prema Opatiji/Abbazia.
OPATIJA/ABBAZIA
U Opatiji postoji izreka „…kao da nam nisu dosta turisti… nego još i premijera moramo gledati kako se šepuri po Mimoza/baru i basketira u dvorani… ma kako se ono zove?… Ma premijer… ne dvorana!“ (ovo „…Ma kako se ono zove…“ izgovorite si na domaći)
Pročitao sam nedavno sve tekstove Churchillovih govora i radijskih broadcasta, a ima ih puno, i nigdje se ne pojavljuje riječ histerija, history da, histery ne.
Ali kad naglo smršaviš, svašta od gladi nadražuje mozak: „…vidi! Mogu ponovno sjesti na barsku stolicu!!“
Ovo su cipele Isadore Duncan. Čuvaju se u radionici našeg dragog opatijskog postolara. Isadora je bila poznata i priznata balerina koja je često boravila u Opatiji/Abbazia. Nažalost, poginula je, predugački svileni šal omotao joj se oko kotača njezina sportskog auta, bez krova, i slomio joj vrat. Tužno.
Nije u Opatiji poginula.
John Lennon je negdje imao stih: „Isadora Duncan works for Telefunken“
NIGDJE
Coca-Cola, USA firma, prije WWII nacistima je dilala tone litara Cole. Patetični debili u uniformama voljeli su gucati taj slatki napitak. A i siromašni puk. Kada je počeo rat, nisu baš više mogli otvoreno poslovati i dilati Colu.
Pa, ako niste znali, izmislili su napitak FANTASIA, narančastu Colu, poznatiju kao FANTA, i nesmetano, pod drugom bankovnom situacijom, dilali Fantu za cijelo trajanje rata i odmah nakon rata do danas. Wirtschaft.
Pogledajte film „The Spy Who Came In From The Cold“, po romanu Johna le Carréa, s Richardom Burtonom. Nema veze s Fantom, ali ima sa svime ostalim čega se ne možemo do dana današnjeg riješiti.
„Da nije bilo nas, svi biste vi govorili njemački!“ – kaže Donald koji obožava Coca-Colu.
ŠKOFJA LOKA; je li koincidencija da te ROCK’N’ROLL FAME spasi od nevolje u ne tako prevelikom gradu?
Radio sam neku predstavu u Ljubljani. Smjestili su me na spavanje u Škofju Loku, kod jednog predivno simpatičnog gay para. Škofja Loka nekada davno bila je jako bitan crkveni centar. Škof je biskup, škofjološka biskupija bila je jebeno bitna. Kažem simpatičan par, samo idu spavati u 19 sati. Da, u 19 sati. Jedan od njih bio je catering-kuhar i morao se ustati u 03 h da bi sve nešto stigao i otišao na posao. Bila je zima, „sam u stanu“, nema alkohola, ne puši se, jebe mi se za slovensku televiziju, what to do? Imali su i par hrčaka koji su špartali po stanu. Svugdje salata.
Izašao sam van. Bio je neki glupi dan i ništa živo ne radi, a od ulaska u EU u Sloveniji se nakon 19 sati ne može kupiti alkohol u dućanima, na pumpama etcetc. Napravio sam dva džira po mračnom i hladnom downtownu, nigdje ništa ne radi. Fuck. Popeo sam se u uptown i isto slabo. Fuck 2. Već prije sam čuo da postoji pub, Škofjološki pub, mjesto gdje se često održavaju koncerti.
Pronađem ga i kao radi, ali nekako djeluje na fajront. Možda 20.30 h. Uđem i očigledno vlasnik kaže: „Zapiramo čez petnajst minut!“ Fuck 3.
Naručim čašu vina i zvjeram naokolo, ovaj nešto prčka po kasi. Pitam zašto ništa ne radi i rano se zatvara. „Ah, zima je, tjedan je, ljudi slabo izlaze, mladi su na faksu u Ljubljani etcetc!“
Snimim zidove puba, hrpa rock’n’roll fotografija, hrpa fotografija bendova iz, baš, Rijeke. (neću napisati kojih, budimo kolegijalni)
Pitam ga: „Izgleda da voliš riječki rock?“
„Oh da, ja, oni su mi the best!!! Jebena scena!!!“
„Hm, da“ – pomislim.
„Znaš, ja ti poznam ove sve, s nekima sam i svirao i radio etcetc!“
„Ma ne, res, res ih poznaš? Ono baš privat?”, usplahirio se vlasnik.
„DA!!! Poznam!!!“
Ostali smo do dva ujutro. Nisam puno izmišljao.
Gay couple se dosta čudio kad smo se sreli na stepenicama.
Drugom prilikom s dragim prijateljem opijam se po Škofjoj Loki. Ljeto je, sve radi, no fuck, supercool.
„Ah, pridružit će nam se neki moji novi škofjološki znanci, dobri momci, malo trdi, znaš, četvrtkom imamo to muško druženje/opijanje, jebiga!“
I pojave se neka tri tipa, baš slika muških koji malo zbrišu od doma i obaveza. Kao i većina Slovenaca, vole prebrzo mlatiti po pivi. Kao i većina Slovenaca, dosta brzo se pripiju. Kao i većina Slovenaca, prebrzo se napiju. Kao i većina Slovenaca, ne vole ex-balkan ljude. Kao i većina Slovenaca, dosta njih nisu Slovenci.
S normalnih tema skrenuli su na politiku, migrante, čefure/južnjake, to smo svi mi južnije od graničnog prijelaza Rupa, i da bi trebalo postrožiti zakone o kretanju ljudi i roba, Sirijce protjerati, Bosance kastrirati etcetcetc.
Zanimljivo da vole ljetovati na Kvarneru, Cresu, Lošinju, Dalmaciji i po planinama i jezerima Bosne.
„A ti si pa z Reke?“
„Ne, iz Opatije, ali da, dole s Kvarnera.“
„A dobro, to nije toliko južno, mislim ni tolika čefurija!“
Ok, sad sam i ja na krivoj listi.
Još pivčine.
„Ma dole kod vas ni tolk puno Bosancov, Srbov, Crnogorcov… mislim, meni je tata Crnogorc, ali onaj drugi Crnogorc, ne ovi sad Crnogorci… taksisti… izbacivači… duhan i narko-mafija!“
„Da, nije tako puno, imamo dva Crnogorca na cijelom Kvarneru!“, kretenski pokušam odjebati temu. Fuck, sjedim u Škofjoj Loki i raspravljam o Balkanu, fuck off.
I naravno, sve to skreće u sve gore i gluplje, Limeni doboš i Cabaret padaju na pamet. Kreću i ružnije riječi, ne prema meni baš direktno, ali svi smo mi dole južnjaci/čefuri.
Srećom, jedan od njih trojice je kao ex-punker (štogod značilo biti ex-punker) i kao sjeća se bendova i scene iz Rijeke, čak je dolazio u Rijeku, vjerojatno u Palach, blabla, i ti neki bendovi bili su mu super i cool… srećom, u nekim od tih bendova ja sam svirao ili nešto radio: „A, res, znaš sceno i to sve?“
„DA, poznam scenu!“
Sada kada smo rehabilitirani punkeri i poznamo scenu, sada je lakše, mijenja se tema, malo fuzbal, malo pičke, malo ništa, malo razlika između Uniona i Laškog, malo… „u jebote pa poznaš i Brecelja“… Uglavnom, ponovno uspostavljen transbalkanski peace, potpisano u Škofjoj Loki, Treaty of Loka.
Fucking Rock’n’Roll fame.
Ok JM, malo gnjaviš. Znam.
Ali ne znam koliko znate, grb grada Škofje Loke isto ima morčića/morota/zamorca kao logo, kao i Rijeka.
Legenda kaže da je postojao knez Abraham i njegov vjerni podanik morčić.
Išli su u lov i naletjeli na ogromnog medvjeda, moro ga je pogodio strijelom ispaljenom iz luka i ubio te spasio život svom gospodaru, a ovaj ga je njemu u čast i zahvalu stavio u grb. Na pitanje odakle moro u Škofjoj Loki nisam dobio odgovor.
A za razliku od Rijeke, u Loki nema ilegalnih car races i nema grafita.
U Rijeci, velegradu, možeš na zid napisati što god hoćeš i dobiti prijem u gradskom poglavarstvu. Tko se još sjeća morčića i kako je došao u grad.
PULA, THE NECKS, 19.09.2026. CIRCOLO
The Necks su australski glazbeni magic trio.
Supstance koje sam utrpao u sebe tijekom dana pomogle su mi da budem kompletno beskoristan za razgovor, razmišljanje, human behaviour etcetc., ali su mi pomogle da potpuno „padnem“ u koncert i izvedbu The Necksa, koji su još jednom razbili i potpuno potvrdili svoje unikatno mjesto na glazbenoj/koncertnoj sceni. Dva jebena seta. Da ne prtljam nepozvan… srećom, netko je snimio nastup u Circolu pa pogledajte i uživajte.
Vjerovali ili ne, od klimatskih poremećaja u vrtu mi je izrasla…
Istaknute fotografije: List u mom vrtu potpuno je poludio od vrućine i poželio postati leptir i odletjeti. Drugi isto je poludio od vrućine i poželio postati štakor i pobjeći u šahtu.
Glazbena preporuka:
R.I.P Dolly Parton
– Blodfet & DJ Lonely – Titanium Hip Repaclement Disco (2026)
– Kevin Drumm – SVE SVE SVE
– He Didnt – Dark Making (2026)
– Djrum – I Wander (2026)
– Christer Bothen/Oren Ambarchi/Johan Berthling/Andreas Verliin – Serpentine (2026)
– The Bug/Dis Fig – Ladybug 1 (2026)
– Sarah Davachi – The Will of Tongues (2026)
– The Cramps – Gravest Gravy (2026)
– Mike D – Thank You (2026)
– Stephen O’Malley – Avaeken (2026)
– Elanor Moss – The Knife, The Needle (2026)
– Julia Holter – Materia (2026)
– The Bug/Friday Night Plans – Ladybug 2 (2026)
– Bill Orcutt – Four Louises Live (2026)
– Siavash Amini & Eugene Thacker – Songs For Sad Poets vol. III (2026)
– Lawrence English – The Rest Is My Ghost (2026)
– Mick Harvey & Amanda Acevedo – Psychedelia in White (2026)
– Tyondal Braxton – Splayed Werks (2026)
– Klara Lewis – Opening (2026)
– Saul Williams – Leap Life (2026)
– Carmen Villain – Memoria (2026)
– Sir Richard Bishop – Hillbilly Erotica (2026)
– Windy & Carl meet Optigan Conservatory – isti naslov (2026)
– Federico Durand – La Manzana Magica (2026)
– Nate Mercereau – Fantastic Thoughts (2026)
– Haruomi Hosono – Yours Sincerely (2026)
– HUG (Devendra Banhart/Gyan Riley/Noah Georgeson) – HUG (2026)
– King Ayisoba – Pure Confusion (2026)
– Etelin – The Chair and The Faucet (2026)
– Andrew Chalk – Mystical Obscurant (2026)
– Gilroy Mere – Furlongs (2026)
– Merryn Jeann – Fear Of The Beauty Parlor (2026)
#Josip Maršić #Morski prasac #Na putu #Škofja loka
