Korzo je u srijedu nakratko postalo mala učionica u prirodi. Udruga gljivara Rijeka „Ožujka“ predstavila je građanima stotinjak vrsta gljiva pronađenih u šumama našega kraja, a članovi udruge strpljivo su odgovarali na pitanja prolaznika, objašnjavali razlike među vrstama i otkrivali ponešto od onoga što svaki gljivar treba znati prije nego što s košarom krene u šumu.
Na stolovima su se našle jestive, nejestive, otrovne, ljekovite, zaštićene i drvenaste vrste, a predsjednica udruge Marija Klarić kaže da je cilj takvih predstavljanja prije svega edukacija.
– Došli smo predstaviti naše šumsko bogatstvo. Imamo oko stotinu vrsta gljiva i nastojimo ljudima pokazati što sve naše šume imaju, ali ih i pomalo educirati. Naravno, u jednom danu ne može se prenijeti sve znanje, govori Marija Klarić, kojoj znanja očito ne nedostaje.
– Determinatro sam, a determinacija je, pojednostavljeno, prepoznavanje i određivanje vrste gljive, reći će gospođa Marija, koja je tijekom godina naučila raspoznavati veliki broj njih. Upravo je to jedno od najvažnijih znanja koje Udruga nastoji prenijeti mlađim i manje iskusnim gljivarima.
„Ožujka“ postoji već 41 godinu, a prošle je obilježila svoj četrdeseti rođendan. Nekada su, kaže predsjednica, bili mnogo aktivniji u sustavnom educiranju novih članova.
– Sada smo već pomalo gerijatrija, kaže kroz smijeh. – Dođu nam mlađi, vide kako smo svi sijedi, dođu jednom ili dvaput i onda odustanu.
Unatoč tome, udruga i dalje organizira predavanja i druge edukativne sadržaje, a ponedjeljkom se članovi sastaju u prostorijama na Šetalištu Ivana Gorana Kovačića 12, gdje donose gljive koje su pronašli i zajedno ih analiziraju i determiniraju.
Za početnike je, kaže Klarić, ipak najbolje učiti izravno u šumi.
– Najbolje je otići s nekim prijateljem ili poznanikom koji zna gljive, odnosno priključiti se maloj grupi. Ne treba nas biti puno, četiri ili pet ljudi sasvim je dovoljno da se može normalno komunicirati. Gljive se pokupe u košaricu, a onda se svi ponovno skupimo i pregledamo svaku košaricu te utvrdimo što je ubrano.
Pritom razbija i jedan od raširenih strahova među manje iskusnim beračima – da će jestiva gljiva postati otrovna ako se u košari nađe uz otrovnu.
– To nije istina. Otrov djeluje kada dospije u organizam i kada se počne razgrađivati. Sama činjenica da su dvije gljive bile jedna uz drugu u košari ne znači da je jestiva gljiva postala otrovna, objašnjava Klarić.
Kao zanimljivost navodi i da se u blizini otrovnih muhara često mogu pronaći vrganji. No najveći problem u šumi, kaže, nisu same gljive nego ljudi koji se prema njima ponašaju neodgovorno.
– Naša su staništa još dobra, ali puno štete rade oni koji bezobzirno sjeku i uništavaju. Netko vidi gljivu koja mu ne sliči na ono što traži pa je šutne nogom. Ili je ubere, shvati da nije ono što je mislio i onda je samo baci. Ako ne znaš što je – nemoj je ni brati. Beri ono što poznaješ, poručuje Marija Klarić svima.
Pravilno branje također ima svoja pravila. Kod vrganjevki s debljim stručkom, primjerice, Klarić preporučuje da se gljiva lagano zakrene lijevo-desno i pažljivo izvadi iz tla, nakon čega se s donjeg dijela odstrani zemlja, a mjesto na kojem je rasla ponovno malo zatrpa.
– Ne treba bez potrebe rezati i ostavljati dijelove gljive u zemlji. Gljivu treba pažljivo izvaditi, očistiti dio koji je bio u zemlji i staviti je u košaru, a rupu zatrpati rukom, objašnjava.
A upravo je takvih praktičnih pitanja na Korzu bilo mnogo. Netko je pitao kako razlikovati vrste, netko gdje ih pronaći, netko kako ih pravilno ubrati, a netko je jednostavno želio konačno pitati ono što godinama nije imao koga.
U tome je možda i najveća vrijednost ovakvog sajma. Stotinjak gljiva na stolovima privuče pogled, ali ono najvažnije ipak stoji s druge strane stola – ljudi koji ih poznaju i koji su svoje znanje još uvijek spremni dijeliti.
Istaknutu fotografiju snimio Pero Lovrović
#branje gljiva #gljive #Korzo #Marija Klarić #Udruga gljivara Rijeka "Ožujka"
